Ti si se samo nadovezala na pitanje koje sam ja postavila Lili, jer je ona često isticala kako joj je drago to što su joj deca samostalna na mnogim nivoima iznad proseka, i pripisivala za to zaslugu vrtiću. I ona i casa kažu da je njihov lični izbor i želja da im deca dostignu samostalnost i samodovoljnost što ranije, i bolje ranije nego kasnije. Što je meni na temi o trogodišnjacima malo prerano, tj. verovatno je sve stvar moje interpretacije pročitanog.
Zato sam ja bila radoznala-šta je motiv da dete bude iznadprosečno samostalno u tako ranom uzrastu, gledajući neki dugoročni plan života i majčinstva? Jer ja ne razumem motive žurbe, razumem želju da dete ne zaostaje, naravno, ali želja za ranim osamostaljivanjem je meni nerazumljiva, tim pre što nemam utisak da ovde iko žuri da se "reši" svoje dece što ranije. Nego mi je zvučalo nekako, kao neka priprema za borbu za opstanak-bolje da budu spremni pre nego kasnije.





Odgovori s citatom