Ispisali smo ju iz vrtića

[casa]

Pa, ne znam gdje to piše, ali znam da je meni teta psihologinja kod koje sam bila sa svojim trećim koji je već spominjan na ovoj temi, rekla da psiholozi preporučuju izdvajanje djeteta iz obitelji i socijalizaciju s drugom djecom u dobi od tri godine na par sati dnevno. Žena mi se činila stručnom pa ju nisam pitala na kojoj strani to piše, jer imam povjerenja u psihologe. Nije bilo govora o vrtiću, ali već sam gore pisala većina ljudi nema za tetu čuvalicu koja istodobno čuva više djece iz različitih obitelji. A sad zašto mayato nije pronašla takvu čuvalicu nego vrtić ne znam.
I ako je dijete i bilo anksiozno od vrtića, ja problem ne bih rješavala ispisom iz vrtića. Jednako kao što strah od buba ne rješavam, deratizacijom kuće i okolice. Griješim li, jesam li prestroga, prekruta... o tome možemo raspravljati... A o tome da su bube manje strašne ili da je vrtić bolji, kvalitetniji s nasmijanijom tetom po meni nema smisla... Osim kao ne razgovaram s novim ministricama odgoja i obrazovanja... Naime, za pretpostaviti je da bi neko dijete bilo nesretno kad bi se teta više smijala, neko kad bi grupe bile manje, neko kad bi dolazile predstave...

[cvijeta73]

Pa, ne znam gdje to piše, ali znam da je meni teta psihologinja kod koje sam bila sa svojim trećim koji je već spominjan na ovoj temi, rekla da psiholozi preporučuju izdvajanje djeteta iz obitelji i socijalizaciju s drugom djecom u dobi od tri godine na par sati dnevno. Žena mi se činila stručnom pa ju nisam pitala na kojoj strani to piše, jer imam povjerenja u psihologe. Nije bilo govora o vrtiću, ali već sam gore pisala većina ljudi nema za tetu čuvalicu koja istodobno čuva više djece iz različitih obitelji. A sad zašto mayato nije pronašla takvu čuvalicu nego vrtić ne znam.
I ako je dijete i bilo anksiozno od vrtića, ja problem ne bih rješavala ispisom iz vrtića. Jednako kao što strah od buba ne rješavam, deratizacijom kuće i okolice. Griješim li, jesam li prestroga, prekruta... o tome možemo raspravljati... A o tome da su bube manje strašne ili da je vrtić bolji, kvalitetniji s nasmijanijom tetom po meni nema smisla... Osim kao ne razgovaram s novim ministricama odgoja i obrazovanja... Naime, za pretpostaviti je da bi neko dijete bilo nesretno kad bi se teta više smijala, neko kad bi grupe bile manje, neko kad bi dolazile predstave...

e pa to je to.
jednostavno se ne slažemo.
odnosno, slažemo se oko svega, osim oko dobi djeteta.
da ne radim, iskreno, na pamet mi ne bi uopće palo upisivati trogodišnje dijete u vrtić, niti tražiti i plaćati tete čuvalice na par sati. ako tko uleti, bake, none, bilo tko - ok. ako ne, biti će sa mnom, taman posla da ne radim i da još plaćam čuvanje par sati jer su tako rekli psiholozi. u toj dobi meni je to suludo.
a kamoli jer je tako, paušalno, istresla pedagogica iz prvog posta.
i ne razumijem kako uopće možete opravdati njene riječi. i klišeje koje je izrekla, totalno bezvezne.

u stvari, znam zašto.
zato što se ne raspravlja o ovome, određenome problemu (osim case, čiji stav kužim) nego o nekim imaginarnim helikopter mamama, ovima od rehab, koje komentiraju na rodinom fejsu.
i njih imaš pred očima, a ne ovaj konkretan slučaj.


inače, nevezano, m je cijeli ovaj tjedan sa vrtićem u staroj sušici. u dvorcu. prvi put sama negdje, bez roditelja. having a time of her life

moja mala mrvica koja još uvijek spava s nama u krevetu. jedva progovori dvije riječi na telefon jer joj je pregenijalno i presuper i nema vremena.

al dobro, ne brinite, neću tvrditi da je za dječji razvoj nužno da do škole (ne prije ni kasnije) idu negdje tjedan dana (ne manje) sami, bez roditelja, da se osamostale.

šala mala. ne zamjerite. neću više. fali mi dete moje