ja mislim da je poanta u tome da pametna struka u prinicipu moze reci samo nesto opcenito o zajednickom spavanju u smislu bondinga, itd.
a ako dijete/familija ima problem bilo koje vrste, onda mozes kao strucna osoba nakon razgovora, promatranja i slicno reci nesto o nacinima rjesavanja problema, a tada teoretski sve, odnosno svaka interakcija moze ukazivati na problem, te biti dio ili problema ili rjesenja. ili biti simptom problematike.