Ispisali smo ju iz vrtića

[Peterlin]

Pozdrav,

Evo nakon duže vremena i dalje se određeni roditelji suočavaju s problemima vrtića.
Ovo je jedna od tabu tema u društvu gdje se ne govori o štetnostima vrtića. Tako nigdje ne možemo saznati da li su veće koristi ili štete od pohađanja vrtića za određenu djecu. Hoće li vrtić utjecati i u kojoj mjeri na to da će osoba u budućnosti imati stabilan brak, duga prijateljstva, poduzetnički duh, koliko će biti sretni općenito u životu... Tekstovi su uglavnom kako prilagoditi dijete. Kako prilagoditi dijete na što? Zašto nasilno djecu odvajati od roditelja? Svako dijete prije ili kasnije će odbaciti roditelja. U kojem trenu? Kada bude emocionalno zrelo i neće imati potrebu za roditeljem...

Nasilno odvajanje daje djetetu kakvu poruku? Kakva će to biti sutra osoba? Da li mi kao društvo imamo veću korist ili štetu od nasilnog odvajanja djece kada nisu spremni?
Živimo u kapitalizmu što bi značilo da danas moraju raditi oba roditelja da bi imali dovoljno za krov nad glavom i hranu. Svake godine mora biti rast profitabilnosti korporacija bilo to kroz veću prodaju ili smanjenja plaća i prava radnicima. Svake godine se mora prodati više lijekova, više hrane, više svega...

Često se spominje manipulacija djeteta nad roditeljem. Znači u vrtiću je super ali djeca luda manipuliraju da pobjegnu iz vrtića? Normalno je da plaču kada se nasilno odvajaju od roditelja? Tu je sve prije nego normalno...

Ako šutimo o ovom problemu kao i o puno njih koji su nam nametnuti zbog profita nećemo daleko dogurati. O školstvu da ne pričamo... Vidimo da nam školstvo nije normalno i zastarjelo prije dvadeset godina, ali svi i dalje guramo djecu u škole bez pobune protiv ovog sustava koji je star i djecu uči odgovarati na kvizove, a ne na prave životne situacije...

Ja mogu potpisati Lili - mm i ja smo vrtićka djeca, imamo stabilan brak i sad već poodrasle sinove (studenti).

Što se tiče odluke o upisu u vrtić, roditelji najprije trebaju preispitati VLASTITE STAVOVE. Ako mislite da je vrtić loše rješenje, ono će upravo to i biti. S druge strane, ima djece koja se teško adaptiraju. Moj stariji sin imao je teškoće adaptacije, ali ih je uspješno prevladao zahvaljujući prekrasnoj odgajateljici, našoj dragoj teti S. S njom i danas održava vezu, čestita joj blagdane i povremeno se pohvali svojim uspjesima.

Iskreno - da sam odgajatelj, ne bih voljela imati ovakvog roditelja u grupi. U grupi se dobro snalaze djeca koja od doma imaju podršku i čiji roditelji smatraju da je djeci ondje dobro i da imaju što naučiti. Istina je da vrtić/škola/posao (sve životne situacije) imaju i svoje nedostatke, ali to je normalno. Nije idealno, ali je ok. Ružan mi je ovakav način nabacivanja blatom na rješenje (vrtićku skrb) koje je zaposlenim roditeljima bez baka servisa nužno da bi uopće mogli funkcionirati.

Prije odluke o upisu u vrtić, roditelji trebaju provjeriti konkretan vrtić u koji žele upisati dijete, ali prije toga moraju preispitati vlastiti stav o tome. Ako je negativan - ostanite što dalje od vrtića. Dapače, osoba koja misli da je ono što društvo pruža djetetu loše i premalo, treba razmisliti hoće li uopće imati djecu...