Da i ja nešto kažem na ovu temu, imam 2 sestre, najmađa je mlađa od mene 17 godina, mama ju je rodila u 44 godini života, tataje dvije godine stariji (eto desilo se neplanirano, što se meni, kojoj su počele mladenačke bubice sa 17, nije baš svidilo). Mene je rodila u 27-oj, drugu kćer u 35-toj, a za najmalđu sam već napisala. Sve tri trudnoće bez problema, sa zadnjom trudnoćom je radla skoro do samog kraja (do dva mjeseca prije termina), sva tri poroda "brzinska" bez rezanja, tj. šivanja. Zadnja trudnoća moje mame, dakle u 44 god, protekla bez ikakavih problema, bez ležanja, bez nekih tegoba i rodila je zdravu i veselu seku. Tako da mislim da stvarno nema pravila, priroda je priroda i protiv nje se ne može. A sreća koju nam je najmlađa sestra donijela kad se rodila je neopisiva, ne samo mojim roditeljima, nego i nama sestrama. Obažavala sam je (i sad naravno), čuvala kad je mama počela radit (ja sam tad bila pri kraju studiju i mogla sam si organizirat vrijeme vezano za odlaske na predavanja), učia uz nju, zajedno gledale MTV, slušala je muziku koji i ja slušam....
Moja najmlađa sestra danas ima malo straije roditelje u odnosu na svoje vršnjake, ali joj ništa ne fali zbog toga, ima jednaku pažnju, ljubav i brigu kao što bi imala da su roditelji mlađi. Uz to ima i dvije starije sestre. Btw, ona je meni (obe sestre) sada velika podrška u mojoj borbi za dijete. Jedva čekam da postane teta, a ja mama.
Ha,ha,ha
A evo kakav je stav imala moja sestra o dobi moje mame koja je nju rodila s 28g.
Kad je bio roditeljski ili informacije u skoli inzistirala je da mama prije ode na frizuru. Iz ormara je birala sto ce mama obuci samo da netko ne skuzi "kako joj je mama stara". Inace,moja mama i tada i sada ima zavidnu liniju i izgleda bar 10gmlade,ali tako je mojoj sestri tada bilo u glavi. Danas ona s punih 40razmislja o jos jednoj bebici...
Ja se totalno razumijem s AdioMare na ovoj temi!
Što se tiče teme, silvia, navijam za vas!
Nakon toliko iskustva s pdf-om neplodnost, planirati prvo dijete u 44-da, to je bioloski rub i vecina zena te dobi imat ce problema sa zacecem i odrzanjem trudnoce. Ako se sjecam statistike, svaka cetvrta trudnoca u toj dobi zbog starosti jajnih stanica zavrsava spontanim. Da idete pokusati ivf vjerojatno na to zbog tvoje dobi drzavno ne bi imala pravo jer zakonodavac racuna da je toliko mali postotak zena koje ce uspjesno iznijet trudnocu mali da ne placa postupke. Najrealnija sansa, ako ne upadnes ne u sretnice, nego prije u ove kojima se ne dogodi cudo pa zatrudne u 45-toj je ici u cesku na donaciju jajne stanice ili posvojiti nesto starije dijete. Muska dob je za zacece irelevantna. Ono 'zdrai smo' skoro pa nista ne znaci vezano za reproduktivni bioloski sat zene.
Nakon sto sam to rekla, zelim ti da bas ti budes 'jedna od tisucu iz pjesme josipe lisac'. A ovo 'najstariji roditelji', to dijete ner osvjescuje u bebljoj dobi nego u vrticko-skolskoj, ali boze moj, ko kome ista garantira, bolest danas i mlade kosi.
Glavni problem u toj dobi je napravit dijete i najveca zabluda modernog doba je da su cetrdesete ove tridesete za zenu.
Dakle, to sto mozda imas jos uredne cikluse ne znaci puno, u toj dobi kvaliteta jajne sta ice rapidno opada a ona je kljucna za zacece i vitalnu trudnocu. Probajte sest mjeseci pa cete vidjeti kako ide.
silvia, tolerancija i otvorenost sugestijama je jedno, no po meni fakat ne bi trebala brinut (pogotovo ne s 44g) sta ko misli o tako osobnoj odluci. nitko ne zivi u tvojoj kozi! sretno sta god da odlucila
[QUOTE=Argente;2575451]Ovo je dokument o kojem Inesz priča. Za one kojima se ne da čitati, prepisujem sljedeću tablicu:
Dob rodilje
<= 14 - 9
15-19 - 1354
20-24 - 6759
25-29 - 1398
30-34 - 12920
35-39 - 5438
40-44 - 1041
=>45 - 58
[QUOTE]
Meni su opet ove brojkice totalno zanimljive:
u generacijama 25-29 ima skoro 10x manje nego kod onih 30-34,
i 5x manje nego u generacijama 35-39 ?
da ovo nacrtaš dobio bi rastućo-padajuću sinusoidu.
najsmješnije mi je što sam ja totalno kontra ovoj statistici:
rodila 2 u skupini koja malo rađa, a ne mogu zatrudnit u skupini koja najviše rađa
u gore citiranom postu se potkrala greška
u dobi od 25-29 godina u 2012. godini u Hrvatskj je rodilo 13 498 žena, ne 1398
dob od 25-29 godina je najćešća dob u kojoj žene u Hr rađaju
evo link na rdeovnu godišnju publikaciju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo:
http://hzjz.hr/wp-content/uploads/20...orodi_2012.pdf
Posljednje uređivanje od Inesz : 04.04.2014. at 15:45
Odgovor na pitanje iz uvoda može dati samo svatko sebi samom!! Autorica vjerujem, u svom srcu već zna što želi!!
Nema pravila u životu, nekom je bolje ranije, nekom kasnije, ko bi znao..
Osobno, ne bih rađala u 44-oj....čak ni u 40-oj...alo dobro, ja već imam djecu, i pomalo guštam o maštanju o vremenu kad ću bez njih moći na putovanja...pa ne bih opet u pelene...i školske obaveze....pa tako do penzije...
Zato kažem - svaki život - različita priča...nema recepta
Baš me zanima što se događa sa pokretačicom teme,
možda nam je već trudna dok mi ovdje o njoj lamentiramo
silvia, javi se!
btw. mog je tetka njegova mama rodila sa 45, kao drugo dijete,
(1. je rodila sa 42). tata mu je imao 56.
tak da je zbroj godina njegovih roditelja fakat bio preko 100 kao što je netko prije karikirao
deda i baka othranili djecu, uživali u unučadi, a baka je čak bila na unukinom vjenčanju.
vjerojatno nema puno takvih primjera, ali ih ima.
i mislim da su se nekada ljudi možda i manje svemu tome čudili.
djeca su ipak dar i blagoslov. kad god da dođu, dobro dođu.
ne dijelim djecu po spolu uopće ali evo jedan detalj našeg iskustva...
neki dan ja i muž pričamo o mogućem hipotetskom djetetu... i kaže meni moj muž (koji ima 53 godine ovaj čas) i koji je otac 5 i pol godišnjakinje i 2 i pol godišnjakinje - znaš mačkulina, da čudom nekim si opet trudna, ja bih opet curu...
ja ga pitam, čemu to i zašto to? A on će meni ovako: 'gle,ja sam muško, ja imam 2 brata, imao sam oca.... muškom djetetu je jako bitno da otac sa njim zaigra nogomet na livadici, u parkiću, da se ponekad pohrva u igri na tepihu, jer znaš dečki ti vole odmjeravati snage međusobno' - draga ja imam 53 godine, nemam ja te snage više sad a kamo li kada hipotetski on bude imao 4 ili 5 god a ja ću tada biti u 60 tim... star sam ja za muško dijete..
Moram priznati da sam ostala šokirana razmišljenjem jednog 53 godišnjaka muškarca o spolu djeteta.. dosada sam stalno slušala razmišljanje o djeci (općenito)
Moram priznati da sam ostala zamišljena... što vi mislute o tome?
MD ima 53 i uredno s našom jedinom curom od skoro tri igra nogomet, baca se po podu dok brani... vozi ju na biciklu, planinari, kad ona više ne može hodati nosi ju u ruksaku.
Nije stvar godina nego volje i kondicije. Bar što se nogometa tiče...
Nek malo sredi kondiciju, pa će sve moći...
Btw, i MD je totalno bez kondicije, samo je uporan ko mazga.
Mačkulina, ne znam da li se sjećaš, ali moj muž ima 65, još malo pa 66, a ja u četvrtak navršavam 45.
I kad sam prije tri mjeseca imala izostanak menge za koji je i doktorica tvrdila da je trudnoća, on je bio sretan.
Da, sretan
A ja, iako dugo pokušavamo i ne ide, baš i ne.
Zapravo sam bila strašno zabrinuta.
Jer, ipak smo u godinama.
Na kraju od trudnoće ništa.
Prokrvarila sam.
...i sad ga gledam, ok, vide mu se godine, ali ima u njemu i života i volje i snage za svašta.
I znaš kaj?
On je najbolji otac na svijetu.
Najbolji!
Bez pretjerivanja.
E da, bili su s nama na moru nećaci.
Dečko od 9, i cure od 6 i 7 godina.
Moj muž bi sve njih uzeo plus naša mala, dakle četvero djece i s njima na plažu.
I tri psa.
Ja sam se zezala: dece četri, pesa tri.
On bi s njima ronio, plivao, pa bi otišli na most skakati.
Učio ih skakati na glavu, salto...
Pa na sladoled.
Navečer obavezno na nogač.
A ja doma kuham i zovem gdje li su jer je dogovor bio da će doći prije sat- dva, a on mi odgovara:" evo, sad ćemo, još samo ovo pa ono ...
I kad bi napokon došli svi bi mi uglas prepričavali dogodovštine, s muž bi poslije kad bismo bili sami oduševljeno pričao kako su klinci sjajni.
I tako svaki dan, mjesec dana.
Posljednje uređivanje od Tanči : 09.08.2014. at 08:57
Ma naravno.
Isti je on kakav je bio pred 23 godine od kad smo zajedno.
Tijelo stari, ali u duši, srcu smo isti.
I ja sam jedna od malo starijih mama ne zato sta sam ja tako htjela neko drugi je odlucio o tome
sa 22god vec sam bila spremna ali eto dogodilo se TEK sa 43god rodila sa punih 44god trudnoca uzivancija bez ijednog problema.
u mom slucaju je bila donacija JS.
Zbog rane meno pause izazvane kemo terapijama.
Moja zelja za djetetom je bila jaca od razmisljanja da smo prestari MM je imao 50god kad se mali rodio MM je bio davno odustao od svega glavni razlog starost ali sam ga nekako uspjela ubjedit da nismo bas tako jako stari I na kraju je pristao na nas "jos jedan "pokusaj bilo ih je dosta.
Sada uzivamo I drago mije da nisam odustala.
Sta ce nam zivot donijet vidicemo nadamo se kad nam je podario dijete u kasnim godinama da ce nam podarit I malo duzi zivot
Genetika je tu presudna.
Niti on vježba, niti pazi kaj jede, a jede baš ono kaj recimo ne bi smio, trebao, puši godinama.
Ali ga zdravlje služi.
Nema dekagrama viška. Zapravo godinama ima istu kilažu.
Niski tlak, kolesterol, šećer, zgrušavanje... sve nisko.
Zdravlje općenito super i daj Bože da ostane tako.
Spava isto super i da ga pohvalim još malo: već je skoro godinu dana u punoj, starosnoj mirovini u koju je išao lani silom zakona kad je navršio 65.
Htio je još raditi, ali mu nisu htjeli produžiti
U današnje vrijeme kad ljudi uglavnom gibaju u mirovinu čim steknu prve uvjete, on je stvarno " poseban slučaj"
I jako ga je ljutilo dok je još radio kad bi mu se ljudi čudili zašto još radi i ispitivali ga kad misli otić u mirovinu.
Btw. dok ja ovo pišem na plaži, on je s malom u moru i rone školjke
Da i genetika je važna, ali se loša genetika može popraviti zdravim životnim stilom.
Moj stari ima 64 godine i isto tako provodi sate sa Smjehuljicom na plaži, vozi ju u gumenom brodicu, roni ispod njega... A ima sav niz zdravstvenih problema. Ali, mama pazi što on jede, on biciklari... Pa je u sasvim solidnom stanju za svoje godine, uzme li se u obzir da je pred 23 godine bio na listi za invalidsku mirovinu.
U mirovini je od pred par godina, a i dalje radi i to baš puno.
Gdje ima volje ima i načina.
Možda se i može ponešto popravit zdravim životom, ali, nažalost mom tati nije pomogla ni vrhunska skrb, ni hrana, ni dodaci prehrani, lijekovi, ma ništa.
Malo mu je to sve produžilo život za kojih godinu- dvije, ali je svejedno preminuo.
Prerano. Sa samo 65.
i moj je primjer pozitivan.rodita prvo dijete u 44. prekrasnu zdravu bebu.zatrudnila iz prve.trudnocu iznjela bez ikakvih problema, porod lagan sve skupa 3 sata. beba 4kg.sad velika curka od 2 godine. tako moj savjet samo naprijed, ja cak razmisljam o drugom.
Moram podignuti ovu temu u dahu je pročitala. Mi smo 37+38 imamo dvoje i nekako smo spremni za jos. Izgledamo i osjecamo se mladji nego sto jesmo.
Tu i tamo zaskripi kraljeznica ali aktivni smo, trčeći na sve strane....ali....prije god.dana smo bevu izgubili u 8TT...i od tada me strah...ali zelja je sve jaca... zapravo smo se cuvali nisam bila spremna sve mi je to bio preveliki šok.
Još vrtim sto pitanja u glavi da...ne...što ako nešto opet krene krivo?
Ali pozitivno se trudimo ići naprijed i nadamo se idućih mjeseci novostima.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 26.04.2019. at 08:00
37, pih, cvijet mladosti. Samo naprijed!
Ja sam drugo rodila sa 41, i mislim da sam time dosegla svoju krajnju dob.
Ali ne zbog dobi, nego zato jer je mali prilično zahtjevan za moj pojam
Da je miran i dobar spavač, još bih vjerojatno tripovala i o trećem (jer i jesam, prvih par mjeseci dok me ludi ritam nije samljeo), ovako sam definitivno kul s idejom da sam svu svoju djecu izrodila.
moja rođakinja je rodila s 46
pkk
sve prošlo super
tako da..
sve je stvar osobne procjene, želje i mogućnosti
Mi smo isto 37 i 38 i ocekujemo tretje krajem ljeta. Isto smo jednu bebu izgubili u 7/ 8 tt. Kod nas je to bilo kad sam imala 31 il 32.
Sretno i hrabro! 37 mi se nikako ne cini prekasno, al, ako ces cekat jos 2-3 godine, moglo bi bit.
mašnica sad tek vidim ovu temu..
probaj svakako..
ja sam drugo dijete rodila sa 38, i nakon njega dvije trudnoće izgubila... tako da sam treće dijete rodila sa punih 40..
no moja sadašnja sreća je neopisiva i takvu želim i tebi
sad maštam i o četvrtom djetetu
Ja sam rodila treće s 40.
Četvrtu bebu smo izgubili sa moje 42, ali još se nekako nadam da to nije kraj...
Mašnica, zagrljaj i samo naprijed
ajme Cathy i buba klara
rastežete mi ionako prerastegnutu osobnu granicu do koje dobi bi mogla roditi
a kako razmišljaju vaši muževi? Jesu oni odmah bili za četvrto dijete ili ste neko vrijeme pričali o tome? pitam jer moj muž nikako nije za to da probamo imati i četvrto, no nije baš jako htio ni drugo, treće pa se nadam da bi ga ipak mogla nagovoriti...
Rekoh ja muzu jucer (iz fore, ne ozbiljno) da bi mogli na cetvrto za par godina. Skoro me iz auta izbacio
Mi smo u tome jednoglasni.
Ne znam, cini mi se da ga moram nagovarat da se ni meni ne bi dalo.
Moj želi još x djece ja sam ta koja se nećka...s obzirom da su mi dvije trudnoće ranije krenuli porodi, a treća nije sretno završila...
Pravila nema,
ja sam u 38-oj imala loš kombinirani test, išla na amnio, dobila preklampsiju i imala inducirani.
Par dana pred 41. sam rodila drugo dijete, kombinirani mi bio kao u 20-godišnjakinje pa ni na amnio nisam išla, prohodala cijelu trudnoću, ništa od loših simptoma nisam imala,a prijevremeni porod 10tak dana prije termina imala zbog - gripe.
Meni je dr. rekao da svakom novom trudnoćom mi je rodnica sve slabija pa trudnoća kraće traje....ne znam kako ju ojačati hahahaa
Meni je trudnoća u 40oj bila najlakša od sve tri (s time da su mi prva tri mjeseca bila identična, povraćanje, infuzija... no, to ne računam, to mi već spada u moj trudnički folklor).
Ostalih 6 mjeseci sam se najbolje osjećala od sva tri puta, nikakav tlak, šećer i sl., najmanje se udebljala... Radila sam do kraja, rodila u terminu. Trudnoća u 29oj - visoki tlak, žgaravica cijelo vrijeme, jedva hodala do kraja...
Naravno, svaka od nas je drugačija, al eto, ovo je moje iskustvo...
jes malo sutra, hahaha. cetvrtu prenela 10 dana.
salim se malo, ali osim sto mi je ginekolog sve vreme govorio 'you have an extremely strong pelvic floor,' meni se cini da mi je trudnoca malo duze trajala jer mi je cerviks nekako bio nakrivo, tj, mislim je cela materica bila zabacena unazad. sad da li je to bilo (ako je bilo kako sam ja osecala) zbog 4. trudnoce ili zbog povelike bebe (3955g) ne znam, ali eto, ovo me podestilo na to
Inace i moj muz je bio neodlucan oko cetvrtog, trebalo mi je oko godinu dana da dodjemo na isto, tj. da se i on slozi No ipak, mi smo u tom trenutku bili prilicno svezi imigranti, pa je i to igralo ulogu.