Škola u prirodi

[Peterlin]

a ovo briga za svoje stvari,o tome ni ne razmišljam.to je tek pandorina kutija.
već vidim njega u čarapama kako ide na terensku nastavu jer se ne sjeća gdje je stavio cipele.
ja to zovem oportuna selekcija znanja i vještina.jer kad je baš frka svega se on sjeti/zna itekako.hehe.
hvala na linkovima i iskustvima.dakle isti sos,druga ekipa,a prošlo je ok.to je ohrabrujuće!

Ma bez brige, imaju oni regule gdje se u Domu smiju ostaviti cipele. To je i zamišljeno tako da se djeca ohrabre i da otkriju koliko je važno brinuti sam o sebi.

Pusti dijete, nek ide, a ako mu kaj bude uvijek možeš ići po njega. Moj susjed je išao po sina drugi dan samo zato jer se ovaj bojao mraka. Drugi dan kad je htio ići na nastavu, tata je rekao da ne može jer ga ne kani svaku večer voziti doma. Obećao je da ga neće zvati i stvarno nije. Tako su neočekivano zbog terenske nastave riješili problem koji im se dugo vukao.

Moj stariji je prvi put na terensku u trećem razredu nosio mobitel i JEDINI je u njihovoj sobi imao punjač što mi je baš čudno, jer djeca su išla na više dana. U Domu je govornica i može se koristiti kartica, ali nekako mi je bilo ok da djetetu dam mobitel. Nosio je neki stari kojeg nam nije bilo šteta. I ne samo da si je sam spakirao punjač nego i produžni kabel (ali to je moj L. koji se rodio s kabelom oko vrata, he he he... ) Ja se nisam sjetila produžnog kabela, ali on je. Tako je do danas. Svaki ljetni kamp glazbeni ili filmski, svaki izlet, sva putovanja s nama i bez nas - taj vuče kabel i punjač.

Mlađi brat mu nije tako organiziran, ali osim privremenog gubitka najdražih igračaka ništa važno nije izgubio, ništa se zlo nije dogodilo. Zapravo, najgore iskustvo mi je bilo prije par godina (glazbeni kamp u Istri) kad su mog E. po noći tako izboli komarci da je bio neupotrebljiv (nabrojio je 40 plikova samo na nogama). Sva sreća da nosi sa sobom Aerius pa se sam snašao, ali nije više bio tak mali, 6. razred. Poslali smo im poštom aparatiće protiv komaraca, ali to je bilo ufff...neugodno.