misljnjea sam da dijete treba nauciti posljedicu lazi. da si na dobrom putu s ovim sto si joj rekla kako se osjecas. da treba puno pricati sta se dogodi kada se laze, sta se dogodi kad se izgubi povjerenje i kako gubitak povjerenja moze za nju imati posljedica.
istina, ja sam svoju ulovila prvi put tek sa 7 i pol godina. i nakon par mjeseci je prosvercala monstericu u skolu znajuci da sam joj zabranila. cijeli dan ju je skrivala od mene i rekla je didi sta je napravila. ja sam slucajno pogledala taj dan u ruksak i nasla je u ruksaku.
pa smo razgovarale o tome ZASTO je to napravila. i istina je ono sto je rekla: ona me pitala da li moze, ja sam rekla ne bez da joj dam mogucnost da mi objasni zasto zeli. i kad mi je objasnila zasto zeli promjenila sam misljenje i dopustila joj.
ali taj razgovor je trajao dva dana. i bio je ravnopravan. nisam se postavila s visoka i s prodikama vec sam je pitala zasto je slagala.

no kod moje samo razgovori i prolaze, ne vidim smisla u kaznjavanju bez razgovora, a kod nje i kazne bas nemaju nekog ploda koliko ravnopravni razgovori.