Pa i druge forumašice su se žalile da djeca lažu da su se oprali, a ono ništa... To je i moj mlađi probao, pa nije uspio - vratila sam ga na pranje par puta, pa je shvatio da samo gubi vrijeme i prestao muljati.

Ovo s preuveličavanjem isto mi je poznato... Ponekad se čak pitam da li su djeca npr. gledala isti film, koliko su im različiti iskazi, ali to ne smatram baš lažima nego viđenjem stvari.

Ono što je Uh-puh napisala za muljanje oko crtića je tema za razgovor - baš kako je i postupila.

Moji su stariji i baš ne mogu reći da lažu, ali se jednostavno zna dogoditi da ne znaju tko im glavu nosi. Pitam mlađega nakon ne baš ugodnih informacija u školi - Pa kako nemaš pojma da si dobio 3 iz prirode? On me gleda bijelo i kaže "pa rekao sam ti da me pitala i rekla je "dobro". Nije se udostojao ni provjeriti kakvu je ocjenu dobio - fućka mu se živo... I sad se pitam da li bih se bolje osjećala da paničari i laže ili je manje zlo ovo - kad mu je potpuno svejedno kakva je ocjena, odnosno kad nema blagog pojma da nije baš sjajno odgovarao. Ne znam...