Kako pomoci suprugu

[pomikaki]

I inače se ti smiješ pametnim riječima, ne samo mojima, pa malo razmisli drugi put. Ili se bar informiraj.

Da si slušala ( i polagala) Povijest medicine i/ili Ginekologiju, znala bi za tu mogućnost.

meni je opcija koju si spomenula, moguća ili ne, katastrofa :/
i što onda, da mu donese dijagnozu? I ispriča kako je do nje došla? A gdje je povjerenje i to sve?
To se treba riješiti između njih dvoje, na bilo koji sporazuman način.
Nije u redu način na koji on izbjegava odlazak doktoru, ali s druge strane on ima pravo ne željeti je, pa i ne željeti djecu. Samo je onda pošteno biti iskren o tome. I dogovoriti se koje su opcije.

Ja sam također došla u situaciju da smo razgovarali o tome, i mm je slične sorte. Boji se ići kod doktora , i neugodno mu je. Naravno da sam mu sasula popis neugodnih pregleda koje sam do sad prošla i koje bih još trebala proći ako u ozbiljnije krenemo u postupke. Naravno morao se načelno složiti sa mnom. Do prakse nismo došli, ali pretpostavljam da bih ga morala dovesti za ruku uz dosta natezanja. S druge strane ni ja baš ne idem doktorima redovito, ne da mi se. Pa do neke mjere imam razumijevanja.

I ovo što neki navode da on već ima dijagnozu ali je taji mi prilično upitno - valjda je moguće, ali stvarno zvuči blesavo :/
Po meni je sve skupa rezultat glupog patrijahalnog odgoja i tu se vidi šteta koju takav odgoj nanosi muškarcima, možda teže vidljiva od nepravde koju osjećaju žene, ali također postoji.

Dakle jedino iskren, otvoren i smiren razgovor, popričati i o ostalim opcijama - da li dolazi u obzir usvajanje, život bez djece?
Najgore je živjeti u stalnoj napetosti. Ako ste par, morate to moći riješiti.

[ana1950]

Suprug pije tribestan jer sam ja na internetu nasla njegov opis pa sam mu kupila. Sta sam morala slagati da pije,ne treba me ni pitati.

[ana1950]

Ne znam da li mi to mozemo rijesiti,da se dogodi cudo i da imamo dijete to nista ne mjenja,ja sam trenutno tako tuzna od silne energije koju moram ulagati da se on pomakne s mjesta

[Zuska]

Draga Ana, ti definitivno trebaš otvoreno razgovarati s njim.
No, prije toga, moraš sama sa sobom raščistiti koja su sve rješenja moguća, koje je rješenje za tebe prihvatljivo, a koje nije (i što to znači) i jesi li spremna za svako od tih rješenja, odnosno ishode.
Kad to odradiš sama sa sobom i kad shvatiš što ti je u životu (ne nužno u ovom trenutku, ali u životu dugoročno) važno, preko čega ne možeš, a preko čega možeš i kako bi to moglo izgledati, onda ćeš i takav razgovor moći voditi smireno, ali odlučno.
Ako nisi spremna za neke od ishoda, onda nemaš puno izbora, osim nastaviti kao i do sad...

Svatko odlučuje za sebe.
Da je to moj problem (a mogao je biti), najavila bih da imam jako važan i ozbiljan razgovor, odvela bih ga negdje u prirodu, sjela i rekla: dragi, pašemo si u mnogim stvarima i lijepo mi je s tobom, ali jedna me stvar izluđuje do te mjere da nisam sigurna mogu li preko nje prijeći, a to je tvoja pasivnost u tome i tome i to što moram ulagati jako mnogo energije za to i to. Kad bi ti pokazao barem malo volje i energije, bilo bi mi lakše i ne bi mi toliko smetalo. Nadalje, ne mogu svoj život zamisliti bez djece. Ako ne želiš dijete, vrijeme je da mi kažeš, a ako ga želiš, smatram da moramo zajedno proći kroz sve testove i kontrole koje prolaze parovi koji žele djecu. Tvoje opiranje i ignoriranje problema postala mi je velika smetnja u svakodnevnom funkcioniranju, to me jako tišti i osjećam da se i ja mijenjam, postajem nezadovoljna i tužna.
Ne želim provesti život s nekim tko ne ulaže minimum napora u ono što nam je važno. Molim te da u ovom razgovoru pokušaš biti iskren i da dobro promisliš što sam ti rekla jer ja dalje ovako nastaviti ne mogu i neću. Što se mene tiče, imamo šansu za dalje, ali ona ovisi o tome koliko je ti želiš, ali ne samo na riječima, morat ćeš to pokazati....

Dala bih par dana neka promisli i ako shvati neke stvari, ok, krećemo dalje. A ako ne shvati ili pokaže da mu nije stalo do onoga što sam mu rekla, bye, bye baby. Zabavan si, pametan, lijep i dobar, ali na žalost, moja vizija života uključuje i aktivnog, iskrenog partnera s kojim dijelim planove i nastojanja da postanemo roditelji.

Ovo je primjer jednog načina za kojeg mislim da bi meni dugoročno dionio mir, ali to ne mora značiti da bi taj način bio dobar za tebe ili nekog trećeg, možda bi te još više ubedirao. Zato je najvažnije da porazgovaraš sama sa sobom. Odvedi se u prirodu i sjedni, pa popričaj...ako treba i zapisuj. Glava će ti nakon toga biti bistrija. Meni to uvijek pomogne, sretno što god da odlučiš.

[TinaH]

Neznam stvarno sto bi rekla ali apsolutno potpisujem sve sto je Zuska rekla i mislim da je to jedini nacin i posljedni..7 godina je stvarno puno i previse i mogu si mislit kako ti je pogotovo kad se on netrudi nimalo to nije godina dvije nego vec sedam, a mi sve znamo kakav je osjecaj svaki ciklus iznova dobiti M ali se trudimo i borimo zajedno sa nasim muzevima tako da je sigurno tesko i zamislit kako je tebi koja vec 7 godina nemices s mjesta..ali evo znam slican problem kao i tvoj,nasi vjencani kumovi tj.kum od supruga takoder imaju problem sa zacecem ali 2 godine i kuma mi se povjerila kako takoder muz nezeli se pomaknuti s mjesta kaze da se vec isplakal,budi se tuzna nema volje za nista pokusala ga na mnoge nacine motivirat i nista on ignorira i vice ima vremena..bili su kod nas kad je bas neki dan i tako smo pricali o tome ali on totalno odbija ic doktoru,reko je kad bude bit ce,a meni je tako zao kume jer znam i sama kako se osjeca,ali eto sta rec i kako pomoc,a bez supruga nista..
Nadam se da ces uskoro naci izlaz iz vase situacije i uspjet rijesit problem jer 7 godina tolerancije je i vise nego dovoljno! Sretno

[biserko]

Ana, da li tvoj muz mozda hipohondar, samo od one druge vrste koji ne idu dr vec se u sebi grizu zbog nekog problema? Na to mi lici ta njegova prica sa zubima. Kakav je inace kad treba kod dr? Odlazi li ako ima neki problem? Da li ti uopce znas kad ima neki problem (osim ovog sa zubima)? Mozda se toliko boji eventualne dijagnoze da ga to paralise, znam takve ljude kojima su i najobicniji pregledi nocna mora na koje odlaze kad "zagusti" do krajnje mjere (dijelom sam i sama takva). I radje ce izh izbjegavati sve dok mogu. Naravno, zelja za djetetom bi ga trebala natjerati da se pomjeri, ali mozda se nada da ce se srediti smo od sebe.

[ana1950]

Znam da je hipohondar,u 10 godina sto ga poznajem nije nikad bio kod doktora.
Kako da ja postupim,ne mogu ga natjerati ni psihologu,ako pokusam promjeniti ton glasa,biti grublja ili njeznija ne pali,ako pitam njegovu majku za uzrok tog ponasanja ona se ne sjeca nikakvog incidenta iz djetinstva,da je stekao neku traumu iz rane mladosti.

[biserko]

Pa ako pretpostavljas da je to zbog toga sto se boji onda bi mnogo njeznosti i uvjeravanja da ce sve biti ok moglo mozda pomoci.
Ja sam, primjera radi, kao tvoj suprug, ne idem dr osim kad bas moram. A i tada jedva i nakon uzasno dugogo odugovlacenja. Ali, ginekologu sam u trudnoci uvijek isla - jer se tu briga nije ticala samo mene. U oktobru prosle godine sam imala treci spontani i tresem se od straha pri pomisli na sve pretrage - 4.3. imam zakazano vadjenje krvi za veliki koagulogram i lupus, a ja sam vec unezvjerena. Ali moram i idem, iako se opirem svom snagom jer se ne radi samo o meni vec i mojoj buducoj bebi, mom sinu i suprugu. A vjeruj da mi treba mnogo snage za to.
A imamo i mi lose periode i neke stvari koje mu zamjeram, ali nisu za ovu temu.

[biserko]

Mozda se srami priznati ti da ga je strah?

[biserko]

I, oprosti ako su previse intimna pitanja, nisu obuhvacena tvojim postom, ali kakav vi odnos inace imate? Da li osim ovoga osjetis da te postuje i cijeni, da mu je stalo do tvojih potreba?

[ana1950]

Ja smatram da je to dobar odnos,izuzev ovog problema.
Mozda sam ja ta koja ima vise ideja i hrabrosti upustiti se u neke nove stvari,a njega treba malo pogurati.
Sad smo dosli do situacije gdje se on ne izjasnjava.
Danas smo vodili razgovor u kojem sam ja rekla da bi trebali popricati mirno i bez ljutnje. Odgovor je bio zar opet razgovor...
Objasnila sam mu blagim tonom sta moramo napraviti i koji su iduci koraci,da li je on spreman na to?
Njegov odgovor je bio ne znam,pitala sam ga kad ce znati opet je rekao da ne zna.
Eto to je to,da sam nastavila pritiskati izasao bi iz sobe kao i bezbroj puta do sad. On ce uskoro otici na posao,ja cu biti tuzna i plakati,tako izgleda nas razgovor o toj temi

[sirius]

Napisi mu mail ili pismo, ako ne zeli pricati oci u oci.
I inzistiraj na odgovoru.

[Strašna]

Ja smatram da je to dobar odnos,izuzev ovog problema.
Mozda sam ja ta koja ima vise ideja i hrabrosti upustiti se u neke nove stvari,a njega treba malo pogurati.
Sad smo dosli do situacije gdje se on ne izjasnjava.
Danas smo vodili razgovor u kojem sam ja rekla da bi trebali popricati mirno i bez ljutnje. Odgovor je bio zar opet razgovor...
Objasnila sam mu blagim tonom sta moramo napraviti i koji su iduci koraci,da li je on spreman na to?
Njegov odgovor je bio ne znam,pitala sam ga kad ce znati opet je rekao da ne zna.
Eto to je to,da sam nastavila pritiskati izasao bi iz sobe kao i bezbroj puta do sad. On ce uskoro otici na posao,ja cu biti tuzna i plakati,tako izgleda nas razgovor o toj temi

Žao mi je jako što prolaziš kroz ovo. Mislim da je on odlučan..teško ćeš razbit tvrd orah...baš mi je žao. Kud ti je i ovako teško, on ti ni malo olakšava.

[ana1950]

Hvala Sirius na prijedlogu,to sam i napravila kad sam od dr.Podobnika putovala kuci,tad sam "pogurala" Tribestan i rekla mu jos jednom za spermiogram,tad,putem poruke je pristao,tj.obecao,a sad odbija.

Strasna,ja ne odustajem,iskreno ne vidim drugo rijesenje nego pokusavati dalje.
Volim ga,nisam spremna odustati.
U ovim godinama se ne bi vracala svojima,posto sam u ovom malom gradu sama izuzev njega i njegove obitelji,sama cinjenica da bi morala otici u drugi grad,ostaviti posao i sama traziti stan i novo zaposlenje me strasi.
Jako mi je neugodno i pisati koliko daleko su moje misli otisle i moji podsvjesni planovi

[žužy]

Teško je...jako mi je žao ana zbog svega što prolaziš i što ne možeš prodrijeti do svog muža.
Teško je razgovarati s nekim tko razgovarati ne želi.
Nadam se da češ to uspjeti na neki način.

[Blekonja]

zaista, ali zaista mi je žao što sve ovo prolaziš
Objasnila sam mu blagim tonom sta moramo napraviti i koji su iduci koraci,da li je on spreman na to?
Njegov odgovor je bio ne znam,pitala sam ga kad ce znati opet je rekao da ne zna.
Eto to je to,da sam nastavila pritiskati izasao bi iz sobe kao i bezbroj puta do sad.

ovih puno "ne znam" u malo vašeg razgovora,
bi meni vjerojatno bio okidač za jednu stepenicu niže u vašem odnosu
pogotovo uz činjenicu da se ti ovako s njim "boriš" 7 godina
ja jednostavno ne bih prihvatila "ne znam" kao odgovor, od svog supruga,
pa nisi ga pitala hoćeš li kupiti pola kg kruha ili kg,
pobogu govori se o vašoj budućnosti!

i da budem brutalno iskrena mislim da on ne djeli tvoje mišljenje o ljubavi između vas dvoje, žao mi je
jer kad na pitanje je li spreman na sljedeće korake da bi postali roditelji on odgovori "ne znam"
pa za ne faliti, opet na tvoje ponovljeno "kada će znati", da potpuno isti odgovor
sorry mislim da ste na totalno suprotnim valnim duljinama i da se nažalost uzalud trudiš,
predugo to traje, predugo dobijaš takve odogovore ili kako sam shvatila, najčešće zalupljena vrata sobe
i sama kažeš da si se promijenila i da te to opterećuje i plačeš i ne spavaš.....razmisli....

te i žao mi je zaista što prolaziš kroz sve to i ne bih voljela da shvatiš ovo kao pametovanje, ali daj malo kredita sebi

u svakom slučaju sretno

[ana1950]

Bila je i jedna gruba svada u kojoj sam ja u toku ljutnje,svade i suza rekla da cu se rastati ako nastavi tako,znam da nisam to trebala reci i grize me savjest,a on mi je zalosnim glasom rekao da mogu odmah otici ako tako zelim.
To me je jako zabolilo,znam da ima neki strah u sebi i ako to ne uspijem rijesiti mogu se rastati ili prihvatiti zivot bez borbe za majcinstvo

[luci07]

Ja mislim da bi njega trebala gristi savjest ako bi radije odbacio brak nego otisao doktoru.

[maca papucarica]

Ana, je li on ikad išao sa tobom kad si obavljala preglede? Je li svjestan da on samo treba dati uzorak u čašici (to može i kući pa ti odneseš, kao što ti je već savjetovano), a da ti širiš noge, podnosiš vaginalne preglede, briseve, uzv i ...!? U konačnici, ako i uđete u liječenje neplodnosti, to će i dalje biti jedino što on mora napraviti!

Ne znam koliko godina imate, ali 7 godina čekanja čuda je puno predugo. Ženska plodnost rapidno opada sa godinama i budete li dugo čekali, velika je vjerojatnost da će proći voz.
Ukoliko oboje želite djecu, odgovorno i savjesno je da on sada napravi spermiogram nakon što si ti napravila sve osnovne pretrage.
Ne treba ići na punkcije testisa, uzv, rektalni pregled, kolonoskopiju i sl. Samo malo napuniti čašicu

[sirius]

Bila je i jedna gruba svada u kojoj sam ja u toku ljutnje,svade i suza rekla da cu se rastati ako nastavi tako,znam da nisam to trebala reci i grize me savjest,a on mi je zalosnim glasom rekao da mogu odmah otici ako tako zelim.
To me je jako zabolilo,znam da ima neki strah u sebi i ako to ne uspijem rijesiti mogu se rastati ili prihvatiti zivot bez borbe za majcinstvo

Ovako sa strane, uopce nije u pitanju borba za majcinstvo.
na majcinstvu se prelomilo, ali tu je borba zA nesto drugo.
partnerstvo, brak , tebe samu ... Jer on sad treba ( vrlo lagano ) podmetnuti leda za vaznu stvar u vasem braku. On to ne zeli uciniti. Vrlo sebicno.
Iskreno, mene je nemogucnost da ostvaris majcinstvo samo vrh ledene sante.
on odlucuje i manimulira s tobom, drzi te u saci svojom pasivnom agresijom.
Zao mi je. To je ono sto bi mene brinulo...

[ana1950]

Ana, je li on ikad išao sa tobom kad si obavljala preglede? Je li svjestan da on samo treba dati uzorak u čašici (to može i kući pa ti odneseš, kao što ti je već savjetovano), a da ti širiš noge, podnosiš vaginalne preglede, briseve, uzv i ...!? U konačnici, ako i uđete u liječenje neplodnosti, to će i dalje biti jedino što on mora napraviti!

Ne znam koliko godina imate, ali 7 godina čekanja čuda je puno predugo. Ženska plodnost rapidno opada sa godinama i budete li dugo čekali, velika je vjerojatnost da će proći voz.
Ukoliko oboje želite djecu, odgovorno i savjesno je da on sada napravi spermiogram nakon što si ti napravila sve osnovne pretrage.
Ne treba ići na punkcije testisa, uzv, rektalni pregled, kolonoskopiju i sl. Samo malo napuniti čašicu

Znao bi me odvesti ako bi ga ja zamolila,ja kod svoje ginekologice nisam bila 3 godine,tad zadnji put mi je pregledala nalaze hormona i jos par stvari i rekla da bez njegovog nalaza ne mogu nista drugo napraviti. Tada sam otisla po uputnicu kod njegove doktorice,ali on nije nikad otisao,kao ni ranije po preporuci drugog ginekologa kojim ja nisam bila zadovoljna.
Od tad odem privatno ginekologu,jer me je sramota doci svojoj doktorici i reci joj kako stvari stoje,sve se nadam da ce on promjenit misljenje i da cemo zajedno otici na savjetovanje kod nje.
Isuse,kad procitam svoj post shvatim koliko sve to zvuci ludo

[Strašna]

Ovako sa strane, uopce nije u pitanju borba za majcinstvo.
na majcinstvu se prelomilo, ali tu je borba zA nesto drugo.
partnerstvo, brak , tebe samu ... Jer on sad treba ( vrlo lagano ) podmetnuti leda za vaznu stvar u vasem braku. On to ne zeli uciniti. Vrlo sebicno.
Iskreno, mene je nemogucnost da ostvaris majcinstvo samo vrh ledene sante.
on odlucuje i manimulira s tobom, drzi te u saci svojom pasivnom agresijom.
Zao mi je. To je ono sto bi mene brinulo...

MM se složio s ovim. Nepojmljiva mu je ta sebičnost od strane aninog muža. I odmah je s "muške" strane rekao da se tu ne radi samo o ostvarivanju majčinstva. Tu je velik nedostatak komunikacije, i samim time pitanje i koječega još.

To što ti je tijekom svadje rekao žalosnim glasom da možeš otići odmah ako tako želiš...to je strašno. On jako dobro zna da si ti "slaba" i da to nećeš učiniti.
Djabe mu žalosnog glasa ako bi se on tako lako predao, odustao od braka..svega...teško je to...
žao mi je draga.....drži se....

[žužy]

Po svemu što ana piše..
On ima velikih problema sa sobom...do te mjere da mu je "lakše" pustiti svoju ženu iz svog života nego rješavati probleme.
Mislim da se tu ne radi samo o zubima,s-gramu..problem je dublji a on se ne zna nositi s njim.Prije je to, da se naučio živjeti tako.
I da ana ode,on bi vjerojatno sažalijevao sam sebe i patio u tišini,ali mislim da se ne bi borio za nju.Jer ako to ne čini sad,na "banalnim" stvarima,ne vjerujem da bi stao na vrata ako bi mu postavila doslovni ultimatum-ili se budeš pokrenuo ili odlazim.

U kakvom je odnosu s bratom,vi oboje?
Da li bi možda urodilo plodom ako bi brat popričao s njim?

[ana1950]

Po svemu što ana piše..
On ima velikih problema sa sobom...do te mjere da mu je "lakše" pustiti svoju ženu iz svog života nego rješavati probleme.
Mislim da se tu ne radi samo o zubima,s-gramu..problem je dublji a on se ne zna nositi s njim.Prije je to, da se naučio živjeti tako.
I da ana ode,on bi vjerojatno sažalijevao sam sebe i patio u tišini,ali mislim da se ne bi borio za nju.Jer ako to ne čini sad,na "banalnim" stvarima,ne vjerujem da bi stao na vrata ako bi mu postavila doslovni ultimatum-ili se budeš pokrenuo ili odlazim.

U kakvom je odnosu s bratom,vi oboje?
Da li bi možda urodilo plodom ako bi brat popričao s njim?

Ne bi,pokusala sam i to,ali on kratko odgovori i sve tu zavrsi,svi se ustrucavaju postavljati dodatna pitanja

[žužy]

Pa reko...možda mu bude lakše popričati s muškim

[Frćka]

Ana jedino dobro ovdje je što ćeš imati jako puno mišljenja i razmišljanja cura koje su prošle sve ovo i mislim da ćeš moći sama odlučiti kako i šta napraviti jer tako mora biti. Znaš kad čuješ puno savjeta, a i sama zapravo sve znaš, bitno je i da znaš razlučiti stvari i postupiti kako ti osjećaš...Pronaći ćeš u našim rečenicama i prepoznat puno stvari koje se odnose na vas,ali isto tako stvari koje ne, jer mi vas ne poznamo, premalo činjenica, osjećaja, emocija, situacija znamo...Gdje živite, kako, jeste li službeniji par, ponekad pusa, uvjek, hihoćete se,zaigrani, veseli ili uljuljani u životne obaveze, samo doma pojest, zaspat, pa opet na posao...društveni zabavni, mala sredina, povučeniji, humor...A tek svatko za sebe...A i da vas poznamo, opet su to samo naši doživljaji neke situacije, koju doživljamo kroz nas, ne kroz tebe, ono što je tebi dobro, netkom od nas nije i obr...To je ono kao i druga strana medalje, mi smo čuli jednu grubu činjenicu, problem...a samo ti znaš kako ste do sada rješavali druge probleme, pustimo doktore i taj pravac straha,ako sam ga promašila prije, općenito, 7 god ste zajedno, nije ti on nepoznata osoba, pa znaš kako treba s njim...ne možemo mi zapravo tu ništa reći što ti i sama neznaš, mi nagađamo, netko blažu varijantu probaj ovo ili ono, a netko čvršću ili grublju dosta je, problem je puno dublji,lupi od stol, čvrsto, postavi se, rastava... Mi zapravo tebi vjerujemo na riječ, osjećajući te kao žene ženu, nježnu i krhku u dubini duše, tužnu i nesretnu u situaciji u kojoj si zapela...u potrazi za pomoći pružamo ti varijante problema želeći ti pomoći,iako me strah da ti nekim dijelom i odmažemo, a problem je što ne poznamo niti tebe niti tvog muža,zato nas uzmi s rezervom, tko zna šta ti njemu radiš sve ove god pa je sad odlučio čekat da se tu prelomi i čeka da pukneš i ...opet nagađam skroz drugu varijantu da si ti ta koja njega možda "maltetiraš" ( ne kažem da je tako samo da je moguće jer ni tebe nepoznamo kao ni ti nas) čisto da ti pokažem da se u sekundi uloge mogu promijeniti,pa više ono što smo rekle do sad nedrži vodu, ne poznamo te, a napadamo njega,tebe branimo... Ne čini se da je tako po tvojoj priči jer činiš se bojažljivom i dobromosobom, pa tvoji pokušaji i povlačenje dok se nije skroz naljutio, stvarno se čini da uspjeva s tobom psih. manipulirati, što je žužy rekla, zna da nećeš ništa učiniti...a možda on traži pomoć isto šta napraviti općenito s vama, možda je stvarno problem puno veći,a ovdje se prelomilo...A jedina istina koja je ti ju već znaš i šta god ti mi govorile, tako i uvjek to biva, ti ćeš napraviti po svome, jer samo ti znaš šta možeš šta ne, kako treba kako ne, samo možda nemaš hrabrosti...ti ne možeš biti nitko drugi do ti, sve što čitaš na svoje pitanje smo mi,ono što bi mi napravile ti pišemo zamišljajući naše muževe u toj situaciji, ali to nije isto,vi ste sasvim jedan drugi par, ti moraš naći sebe,tko si ti, šta ti trebaš napraviti,šta želiš, tko ste vi? Promjene nose puno toga, čovjek cijeli život radi na sebi, ja opet ponavljam, nema instant rješenja i odgovora, vaš put traje već duže, odgovori su kod tebe i znaš ih i sama, ne treba ti potvrda od nas...žao mi je jako što patiš, vidim da se mučiš i tuguješ...nadam se da ćeš se ustati i izboriti za sebe, šta god to značilo po tebe, po vas... ponavljam opet, druge je teže promijeniti, samo promjenom svog ponašanja stvamo uvjete da se drugi promjene, nikako drugačije...mislim da u momentu kad ti stvarno pukne,kad ti bude dosta i kad ne budeš marila za posljedice, doći će do promjene, ne kažem kakve, ali nećebiti isto kao do sad...Nadam se da će ti donijeti sreću

[Frćka]

Ok, M je prošla neki dan, koji mi je?

[biserko]

Ma mislim sve ovo sto je rekla Frćka, i pitam se kako bi zvucale prepricane svadje drugih bracnih parova, u prvom redu moje i MM. Uh! Ali nekako mi stvarno izgleda da ovo nije osnovni problem, a samo anin suprug moze reci o cemu se uistinu radi.

[KrisZg]

Ja mogu samo reci da bih radije u drugi grad, drugi posao nego imala dijete s nekime poput njega ako je istina sve sto ana pise.
Ostati u braku zato sto ti se ne da seliti?Strah te je zivota?A sto mislis kako ce ti zivot izgledati dalje?Jer sto smo stariji to smo tvrdoglaviji.Ti si depresivna, nemas volje za zivot...po cemu je on savrsen ako je tebi tako???Bolje ti nece biti.Od njegove obitelji nista!U danasnje vrijeme da njegova mater izjavi da cekas cudo???Sto ces dobiti ultimatumom?Ucjenom, pretragama bez njegovog znanja?

To nije odluka sto cemo danas jesti, vec hocemo li imati dijete!Razvodili su se i za manje...Mislim da vecina cura je ovdje prosla dosta i u svakom braku ima uspona i padova, ali ljubav se ne iskazuje tako.I meni je moj bivsi godinama na istu tu foru obecavao da nece piti, da nece dizati ruku na mene kada bih inzistirala da se sredi zbog djece.Pa se nije drzao istoga i znas kaj?Torpedirala sam ga i nasla covjeka koji je uz mene 150%.Tek tada sam shvatila sto je ljubav, ozbiljna veza.tek kada osjetis sto su sve oni spremni napraviti da ti olaksaju.

Sama sebe radis zrtvom.

[KrisZg]

MM se složio s ovim. Nepojmljiva mu je ta sebičnost od strane aninog muža. I odmah je s "muške" strane rekao da se tu ne radi samo o ostvarivanju majčinstva. Tu je velik nedostatak komunikacije, i samim time pitanje i koječega još.

To što ti je tijekom svadje rekao žalosnim glasom da možeš otići odmah ako tako želiš...to je strašno. On jako dobro zna da si ti "slaba" i da to nećeš učiniti.
Djabe mu žalosnog glasa ako bi se on tako lako predao, odustao od braka..svega...teško je to...
žao mi je draga.....drži se....

Tu se i moj slaze...nije to samo o tome.A taj jadan zalostan vapaj da moze otici kad hoce, bijedan pokusaj manipulacije.Majke mi ja bi mu vrata na facu zaljepila!Pa je li red da se jedno musko tako ponasa???

[ana1950]

Moj muz je dobar covjek,nema u njemu grubosti ili zlobe.
Nije odgojen da izrazava osjecaje,vise je zatvorena osoba.
Meni je to u redu,mada sam ja osoba koja je uvijek vesela,nasmijana i bezbroj ljudi mi je reklo da se ne znam ni naljutiti.
Nista mi nije smetalo do sad kad vise nemam strpljenja,nisam vise sretna ni nasmijana,ne prepoznajem sebe u ogledalu.
Najiskrenije,mislim da kod mene ima jos par mjeseci da sredi nesto u svojoj glavi jer ja vise ne mogu,jako sam umorna

[sirius]

Moj muz je dobar covjek,nema u njemu grubosti ili zlobe.
Nije odgojen da izrazava osjecaje,vise je zatvorena osoba.
Meni je to u redu,mada sam ja osoba koja je uvijek vesela,nasmijana i bezbroj ljudi mi je reklo da se ne znam ni naljutiti.
Nista mi nije smetalo do sad kad vise nemam strpljenja,nisam vise sretna ni nasmijana,ne prepoznajem sebe u ogledalu.
Najiskrenije,mislim da kod mene ima jos par mjeseci da sredi nesto u svojoj glavi jer ja vise ne mogu,jako sam umorna

http://www.ordinacija.hr/budi-sretan...vno-agresivni/

[XYZ]

Mislim, koliko god muž bio dobar čovjek, bez "zlobe", ipak, je najvažnije koliko nas čini srećnim. Zatvorene osobe znaju biti strašno nezgodne. Moje mišljenje, i savjet je da same sebe učinimo srećnim, jer će nas tako i drugi više cijeniti.

[Strašna]

...I meni je moj bivsi godinama na istu tu foru obecavao da nece piti, da nece dizati ruku na mene kada bih inzistirala da se sredi zbog djece.Pa se nije drzao istoga i znas kaj?Torpedirala sam ga i nasla covjeka koji je uz mene 150%.Tek tada sam shvatila sto je ljubav, ozbiljna veza.tek kada osjetis sto su sve oni spremni napraviti da ti olaksaju.
Sama sebe radis zrtvom.

Apsolutno potpisujem! I sama sam bila u vezi skoro 7 godina s čovjekom za kojeg sam smatrala da je to valjda to. (doduše, tad sam bila puuno mladja) I uvijek bi se uhvatila kako razmišljam...ma on je dobar, ok je...ali mene čini nesretnom samo ovo..ili ono... A tih je stvari postajalo sve više i više, a ja bi bila sve dešresivnija i depresivnija..i nezadovoljnija i tužnija. Mislim, on je bio super, drag, sa svima brižan i pažlljiv,a gdje sam ja!? Strašno me podsjetila anina rečenica kad je rekla da pokušava razgovarat s njim, i ti njegovi odgovori. Pokušavala sam i ja svom bivšem reć da sam nesretna, da bi trebali razgovarat..a on mi je znao samo reći ZAR OPET? da OPET i OPET! i milijun puta ako treba...jer meni je to bitno...
Prekinula sam tu agoniju u jednom dahu. I bilo mi je pretesko, i zbog okoline i zbog svega. Ali sebe staviti na prvo mjesto je najpametniji potez. I isto, tek kad sam našla MM koji je 150% uz mene, baš kao što kaže KrisZg, onda sam tek shvatila da ono nije bilo ni "lj" od ljubavi.

Naravno, nitko ne kaže da ti trebaš prekinuti brak zbog toga, i sl. Ti ipak znaš najbolje. Ali ja bi sigurno dala petama vjetra. Meni bi strašno nedostajala prisnost i komunikacija, jer mi u braku apsolutno djelimo sve.

Ana kažeš dobar je, nema grubosti ni zlobe. Katkada ta zloba nemora nužno bit u fizičkom obliku. Psihički boli još i više. Oprosti, ali zloban je itekako, ako ti ne želi pomoći, olakšati, biti uz tebe.

I u konačnici ni ja ne znam što ces dobiti ultimatumom? Ucjenom, pretragama bez njegovog znanja? Samo ćeš taj razdor medju vama povećati jer nastavit ćeš u njegovom djiru. I ono što je netko predložio da zamoli doktora i da donese ejakulat u sebi....Mislim da bi mene doktor prvo pitao, gospodjo, koliko vaš muž ima godina!?
Grubo je, ali realno, teško da ćeš ti njega na nešto prislit....on je jasno dao do znanja da nema volje sudjelovat u tome. A sve da ga i prisliš, mislim da te to nebi u potpunosti učinilo sretnom. Jer u MPO priči se od njega ne očekuje samo jedna stvar. MPO priča je borba..teška,jako teška borba...

[Zuska]

Potpis na Strašnu, pogotovo na:

Ali ja bi sigurno dala petama vjetra. Meni bi strašno nedostajala prisnost i komunikacija, jer mi u braku apsolutno djelimo sve.

Ana kažeš dobar je, nema grubosti ni zlobe. Katkada ta zloba nemora nužno bit u fizičkom obliku. Psihički boli još i više. Oprosti, ali zloban je itekako, ako ti ne želi pomoći, olakšati, biti uz tebe.

Što se tiče ultimatuma, ja ga ne vidim kao prisiljavanje da on učini nešto što ne želi, već kao davanje šanse da još jednom razmisli, izvaže što mu je važnije i donese odluku. A ako ni tad ne donese odluku, i to je odluka i pokazuje što on ne želi i bez da to kaže jasno.

[Margot]

Moje iskustvo... povod je bio potpuno drugačiji, ali njegovo ponašanje i moje ponašanje identično onom tvog muža i tebe.
Tako da si me podsjetila na neka prošla vremena.
Problem koji je kod nas postojao i nije se rješavao, iako sam ja pokušavala i urgirala i molila i obrazlagala. Udaljavali smo se, isto tako je na moje molbe odgovarao s "ne znam", "ako si nezadovoljna, otiđi", a ja sam ludila, savjetovala se s njegovom majkom, odlazila psihologu, pokušavala prodrijeti do njega na sve načine, doživljavala komentare ljudi koji su me savjetovali: "Bože, stvarno si strpljiva".
Post festum: nakon uloženog vremena i emocionalnog trapljenja, na ružan način sam doznala da me već mjesecima vara i da je problem zapravo bio prividan i da on, slabić, nije imao dovoljno m..a da mi, pa na bilo koji način, saopći da je među nama gotovo.
Neću ti savjetovati što da učiniš, niti na bilo koji način insinuirati ikakvu poveznicu s rješavanjem tvog problema, bilo bi to preuzetno, ali ću samo konstatirati da je situacija koju si opisala samo beskrajno tavorenje.

[bella77]

Ana, nemoj si samo dozvoliti da prođe još 7 godina u ovom razmišljanju... to je pola života s grčem u želucu. Nitko to ne zaslužuje.

[pomikaki]

Ana kažeš dobar je, nema grubosti ni zlobe. Katkada ta zloba nemora nužno bit u fizičkom obliku. Psihički boli još i više. Oprosti, ali zloban je itekako, ako ti ne želi pomoći, olakšati, biti uz tebe.

Ja ipak mislim da ste malo pretjerale, čovjek koji se boji bolnice i neugodno mu je davati uzorak sperme možda ima svoje probleme koje ne može nadvladati. Uz svu ljubav. Možda ta ljubav nije dovoljno jaka, a možda nije dovoljno jaka ni želja za djetetom? (recimo, meni bi bilo teško potjerati mm-a na pretrage, ali do toga nismo ni došli jer mi je prije svega bilo pomalo teško natjerati i sebe samu, bila sam par puta s tom problematikom kod ginekologa ali nisam krenula dalje, na kraju se uspjelo "dogoditi čudo" )
Naravno, žena pati, i treba se zapitati može li tako nastaviti s njime. Poznam nešto stariji par koji je odlučio da ne idu u postupke, neću u detalje, premda pomalo žale za djecom njih dvoje imaju prekrasan odnos. Oni su se s time ipak pomirili. Ponekad im malo i zavidim koliko vremena imaju za razne druge stvari.

Postoji više opcija, usvajanje, udomljavanje, život bez djece. Pa i ultimatum i razvod su opcije, ali ne jedine. Žena mora odlučiti što joj je od svega toga prihvatljivo. To su bitna pitanja i teško je ako se ne može postići kompromis, ali neki ljudi mogu i bez djece. Naravno, najgora je opcija ostati zajedno ali si predbacivati do kraja života Mene bi ubilo da ne mogu baš nikako razgovarati s mm-om o tome (također je znala biti otežana komunikacija, ali ja sam i inače dosadna )

[sirius]

Pa sto nije odluka o djeci zajednicka?
ako netko ne zeli zajedno odlucivati , niti razgovarati o opcijama, niti bilo sto ...
tada je vec odluka donesena sa njegove strane, zar ne?
donesena je bez razgovora sa parnerom. Donesena je bez da si ju rekao parneru.
pa zar partner ne zasluzuje barem toliko malo da budes iskren i otvoren prema njemu?!

[pomikaki]

Pa sto nije odluka o djeci zajednicka?
ako netko ne zeli zajedno odlucivati , niti razgovarati o opcijama, niti bilo sto ...
tada je vec odluka donesena sa njegove strane, zar ne?
donesena je bez razgovora sa parnerom. Donesena je bez da si ju rekao parneru.
pa zar partner ne zasluzuje barem toliko malo da budes iskren i otvoren prema njemu?!

naravno, tu fali razgovora
ja bih od takvog muža tražila da mi kaže točno što on želi
ovaj o kojem je riječ izgleda da se izjasnio da mu nije baš do postupaka, pa ako bude djece dobro, a ako ne ništa
i to je njegov stav
pokušala bih mu još malo predočiti i vidjeti da li je svjestan što to znači, ali natjerati ga ne možeš

kako doći do kompromisa kad su stavovi dijametralno suprotni? Nije u redu ni nabaviti psa ako se svi ukućani oko toga ne slažu, a ovo je puno veća odluka.
Svi ovdje, pogotovo oni koji su prošli mpo, automatski će zauzeti ženinu stranu, ali koliko god nas živciralo takvo ponašanje, kako si rekla, odluka mora biti zajednička.

[biserko]

Tesko je tu sa strane reci sta bi covjek ucinio. Kod mene situacija nije bas takva jer imamo jedno dijete ali ni ja nisam zadovoljna odnosom mog supruga. Vec cetiri mjeseca je proslo od spontanog, nekoliko puta sam mu rekla da trebamo napraviti kariogram, da je to dio koji se odnosi na njega i njegove preglede. Rekao je ok, hocemo, ja sam to spomenula jos par puta a on vise nikada. Ja sljedece semdice krecem na pretrage, narucila sam se za veliki koagulogram i neke druge stvari. kariogram mu vise necu ni spominjati i da, pod punom krivicnom odgovornoscu , priznajem da sam djetinjasta i da se inatim i da valjda ocekujem da se sam zapita sta se deislo sa svim tim preragama. I jako sam ljuta na njega ali ne spominjem to vise. Jednom prilikom mi je rekao da zeli da sacekamo, i to zbog mene jer on ne zeli da ja prolazim kroz slicne stvari kao ranije: Sta ako opet krene krivo, pitao je?
Ljuta sam, ne stima nam odnos u tom smislu, ali necu se razvesti zbog toga. Fantastican je otac, nemamo problema druge vrste... Svi mi nosimo svoje probleme i sukobe, i ja nikada ne bi mogla reci nekome da ostavi supruga u ovakvim situacijama jer ne znam kako bih sam postupila. Ono sto mene vodi u nasem odnosu jeste da ce prepreka uvijek biti ali se uvijek pitam da li su prevelike da bismo nastavili, da li je on pored toga covjek i otac za kojeg se vrijedi boriti. Zbog toga za pocetak mislim da bi ti pomoglo da vidis sa njim da li je njegova odluka konacna, znam da govori "ne znam", ali da mu postavis ultimatum tipa: dajem ti, npr, mjesec dana da odlucis, vise ne mogu cekati. I kad njegova odluka bude konacna da vidis da li je tebi prihvatljiva kakva god da je.
Da li mislis da bi ostala s njim i po cijenu da nikada nemate dijete i to dijelom i zbog njegove odluke da ne ide na pretrage? da li bi mogla preci preko toga?

[boogie woogie]

isto potpisujem Frcku, odlican post, i jos bi dodala da ponese u bolnicu laptop, tako moj, uvijek ga je frka prije postupka - sta ako ne mogu, sta ako ja upropastim cijeli IVF.... al onda s laptopom ipak bude lakse, i za koju minuticu sve je rijeseno
Druga stvar, eto takva je tema pa ulazimo u sferu privatnosti u koju inace ne bi naravno, da li tvoj muz ana1950ima problem s ejakulacijom?

Treca stvar, svima buducim i sadasnjim mama- ako imate musku djecu onda odgajate muskarca! to su sve mamice zapaprile..... pardon my French!

[Zuska]

Boogie Woogie, dokle god roditelji (ne samo majke) budu odgajale "muškarce" i "žene", a ne samosvjesne, empatične i odgovorne OSOBE, imat ćemo situacije kakve imamo, a to je da je dio odraslih muškaraca (pa i žena, iako u manjem broju) potpuno nesamostalan u odnosu na roditelje ili partnere, neodgovoran prema sebi i drugima, i nezreo u uspostavljanju iskrenih i kvalitetnih odnosa sa suprotnim spolom. A žene odgojene da podilaze muškarcu, da prelaze preko vlastitih potreba i osjećaja u ime veze ili braka jer se jedino tako mogu realizirati, ili u ime muškarca kojeg treba usrećiti, samo su druga medalja iste priče.
To dijelom u džep ide i mojih roditeljima u odnosu na brata, da ne bi bilo....

[pomikaki]

i ja sam baš htjela reći kako je ovo rezultat onog što se kod nas podrazumijeva pod "odgajanje muškarca"

[gita75]

mene ovo isto podsjeća na pasivnu agresiju, iz vlastitog iskustva...

[sirius]

naravno, tu fali razgovora
ja bih od takvog muža tražila da mi kaže točno što on želi
ovaj o kojem je riječ izgleda da se izjasnio da mu nije baš do postupaka, pa ako bude djece dobro, a ako ne ništa
i to je njegov stav
pokušala bih mu još malo predočiti i vidjeti da li je svjestan što to znači, ali natjerati ga ne možeš

kako doći do kompromisa kad su stavovi dijametralno suprotni? Nije u redu ni nabaviti psa ako se svi ukućani oko toga ne slažu, a ovo je puno veća odluka.
Svi ovdje, pogotovo oni koji su prošli mpo, automatski će zauzeti ženinu stranu, ali koliko god nas živciralo takvo ponašanje, kako si rekla, odluka mora biti zajednička.

Uopce nije problem u razlicitosti misljenja.
nego je problem u tome sto nema misljenja .
muz glumi zrtvu, i ne zeli uopce izreci svoje misljenje i stav, strhove i sl.
svojim nedjelovanjem namece osjecaj da je ona ta koja vrsi pritisak, da je ona svojim pritiskom kriva i odgovorna za razvoj situacije.
jer ako si pasivan, ako nista ne poduzimas, ako se ne izjasnjavas , ako odgovras " ne znam", nisi kriv za -nista.
niti za neimanje djece, niti za lose stanje u vezi, niti za los osjecaj kod partnera... Zar ne?
ti si savrsen muz. Koji voli svoju zenu. A njoj to nije dovoljno.

[pomikaki]

Uopce nije problem u razlicitosti misljenja.
nego je problem u tome sto nema misljenja .
muz glumi zrtvu, i ne zeli uopce izreci svoje misljenje i stav, strhove i sl.
svojim nedjelovanjem namece osjecaj da je ona ta koja vrsi pritisak, da je ona svojim pritiskom kriva i odgovorna za razvoj situacije.
jer ako si pasivan, ako nista ne poduzimas, ako se ne izjasnjavas , ako odgovras " ne znam", nisi kriv za -nista.
niti za neimanje djece, niti za lose stanje u vezi, niti za los osjecaj kod partnera... Zar ne?
ti si savrsen muz. Koji voli svoju zenu. A njoj to nije dovoljno.

ja to vidim kao posljedicu odgoja muškaraca koji ne izražavaju osjećaje i nedajbože da im se posumnja u "muškost"

tu su žrtve i muškarci i žene, nažalost, ne mora se puno glumiti
netko to prevlada a netko ne, i ne možemo naravno glumiti dadilju onima koji se prepuštaju sudbini

opet, detalje odnosa između njih dvoje znaju samo oni, imati djecu nije jedino što povezuje bračne partnere, pa neka odluče
dajem mišljenje čisto kao protutežu

[sirius]

Ma daj, da je on 7 godina takav samo zbog odgoja! Ne 7 dana ili 7 mjeseci.
7 godina.
pa zid bi vec progovorio u 7 godina, a ne muskarac kojeg su ucili da ne izrazava osjecaje.
ako si razuman i zreo muskarac /zena/ osoba prerastes frustracije iz djetinjstva i ides dalje.
ako to ne napravis u 7 godina... Onda imas problem sa pasivnom agresijom iz mog linka.

[pomikaki]

Ne, oni su takvi cijeli život
ima ih oko mene milijun

[sirius]

I naravno da djeca nisu jedini razlog za uci u brak, ili biti u braku.
ali to treba biti zajednicka IZRECENA / dogovorena odluka.
a ne nazezanje " ne znam" , ili " ako ti ne pase , idi..."...