meni je opcija koju si spomenula, moguća ili ne, katastrofa :/Beti3 prvotno napisa
i što onda, da mu donese dijagnozu? I ispriča kako je do nje došla? A gdje je povjerenje i to sve?
To se treba riješiti između njih dvoje, na bilo koji sporazuman način.
Nije u redu način na koji on izbjegava odlazak doktoru, ali s druge strane on ima pravo ne željeti je, pa i ne željeti djecu. Samo je onda pošteno biti iskren o tome. I dogovoriti se koje su opcije.
Ja sam također došla u situaciju da smo razgovarali o tome, i mm je slične sorte. Boji se ići kod doktora, i neugodno mu je. Naravno da sam mu sasula popis neugodnih pregleda koje sam do sad prošla i koje bih još trebala proći ako u ozbiljnije krenemo u postupke. Naravno morao se načelno složiti sa mnom. Do prakse nismo došli, ali pretpostavljam da bih ga morala dovesti za ruku uz dosta natezanja. S druge strane ni ja baš ne idem doktorima redovito, ne da mi se. Pa do neke mjere imam razumijevanja.
I ovo što neki navode da on već ima dijagnozu ali je taji mi prilično upitno - valjda je moguće, ali stvarno zvuči blesavo :/
Po meni je sve skupa rezultat glupog patrijahalnog odgoja i tu se vidi šteta koju takav odgoj nanosi muškarcima, možda teže vidljiva od nepravde koju osjećaju žene, ali također postoji.
Dakle jedino iskren, otvoren i smiren razgovor, popričati i o ostalim opcijama - da li dolazi u obzir usvajanje, život bez djece?
Najgore je živjeti u stalnoj napetosti. Ako ste par, morate to moći riješiti.
 |
|||
Odgovori s citatom