Pa ako pretpostavljas da je to zbog toga sto se boji onda bi mnogo njeznosti i uvjeravanja da ce sve biti ok moglo mozda pomoci.
Ja sam, primjera radi, kao tvoj suprug, ne idem dr osim kad bas moram. A i tada jedva i nakon uzasno dugogo odugovlacenja. Ali, ginekologu sam u trudnoci uvijek isla - jer se tu briga nije ticala samo mene. U oktobru prosle godine sam imala treci spontani i tresem se od straha pri pomisli na sve pretrage - 4.3. imam zakazano vadjenje krvi za veliki koagulogram i lupus, a ja sam vec unezvjerena. Ali moram i idem, iako se opirem svom snagom jer se ne radi samo o meni vec i mojoj buducoj bebi, mom sinu i suprugu. A vjeruj da mi treba mnogo snage za to.
A imamo i mi lose periode i neke stvari koje mu zamjeram, ali nisu za ovu temu.