kombinirani, amniocenteza i nalaz s potvrdom kromosomske greške

[rose15]

Evo ovako, u 13. sam tjednu trudnoće i doktor mi je izmjerio nuhalni nabor 11mm, to je potvrdio i drugi doktor kod kojeg sam morala radi konzultacije, kažu mi da je 99% da ima neki genetički poremećaj tj. sindrom i šalju me tek za 3 tjedna na amniocentezu, dakle nalaz će mi doći za 2 mjeseca, rekli su mi da to nema veze sa životom i da će mi nakon šta dođe nalaz preporučiti pobačaj, a kad sam pitala mogu li sad napraviti pobačaj (kad je već 99% sigurno i slabe su šanse da preživi do poroda, a kamoli da bude zdravo) rekli su mi da kako to mogu reći jer je to živo biće samo je bolesno, imam tek 21 godinu i ovo mi je prva trudnoća i nitko zapravo me ozbiljno ne shvaća niti pokušava razgovarati samnom već svi razgovaraju s mojom mamom.Ja shvaćam da kada mi dođe taj nalaz i ustanove npr. Edwardov sindrom, reći će mi da nema smisla, da će dijete i ako se rodi umrijeti sa 2 godine i da idem na pobačaj, ali u tako visokoj trudnoći pobačaj se izvodi induciranim porodom, dakle ja ću morati roditi još živu, ali bolesnu bebu krajem/sredinom 4. mjeseca trudnoće, nemam pojma kako jer je i ženama koje su rodile to prebolno i teško izvedivo, a ja sam anemična i "slabašna", i još najgore neznam ni što će napraviti s tom bebom koja će u trenutku poroda još biti živa. Htjela sam pitati, postoji li ikakva mogućnost da je s bebom zapravo sve u redu i ako ne postoji, da li onda postoji neki bar malo humaniji način za pobačaj?

[boogie woogie]

Evo ovako, u 13. sam tjednu trudnoće i doktor mi je izmjerio nuhalni nabor 11mm, to je potvrdio i drugi doktor kod kojeg sam morala radi konzultacije, kažu mi da je 99% da ima neki genetički poremećaj tj. sindrom i šalju me tek za 3 tjedna na amniocentezu, dakle nalaz će mi doći za 2 mjeseca, rekli su mi da to nema veze sa životom i da će mi nakon šta dođe nalaz preporučiti pobačaj, a kad sam pitala mogu li sad napraviti pobačaj (kad je već 99% sigurno i slabe su šanse da preživi do poroda, a kamoli da bude zdravo) rekli su mi da kako to mogu reći jer je to živo biće samo je bolesno, imam tek 21 godinu i ovo mi je prva trudnoća i nitko zapravo me ozbiljno ne shvaća niti pokušava razgovarati samnom već svi razgovaraju s mojom mamom.Ja shvaćam da kada mi dođe taj nalaz i ustanove npr. Edwardov sindrom, reći će mi da nema smisla, da će dijete i ako se rodi umrijeti sa 2 godine i da idem na pobačaj, ali u tako visokoj trudnoći pobačaj se izvodi induciranim porodom, dakle ja ću morati roditi još živu, ali bolesnu bebu krajem/sredinom 4. mjeseca trudnoće, nemam pojma kako jer je i ženama koje su rodile to prebolno i teško izvedivo, a ja sam anemična i "slabašna", i još najgore neznam ni što će napraviti s tom bebom koja će u trenutku poroda još biti živa. Htjela sam pitati, postoji li ikakva mogućnost da je s bebom zapravo sve u redu i ako ne postoji, da li onda postoji neki bar malo humaniji način za pobačaj?

rose15, imas 21 godinu, nemas 15. Inzistiraj da se razgovara s tobom i da ti se daju sve informacije.
STo se bebe i induciranog poroda tice, tako mala beba umre pri porodu, dakle nece ona biti ziva. No, svakako se raspitaj za svoja prava i to cim prije, da napravite pocabaj, a ne inducirani. Mozes napravit Harmony test iz krvi, gdje ce se odmah vidjet jel ima kakvih trisomija.
11mm je puno.
Jako jako mi je zao

[KrisZg]

Evo ovako, u 13. sam tjednu trudnoće i doktor mi je izmjerio nuhalni nabor 11mm, to je potvrdio i drugi doktor kod kojeg sam morala radi konzultacije, kažu mi da je 99% da ima neki genetički poremećaj tj. sindrom i šalju me tek za 3 tjedna na amniocentezu, dakle nalaz će mi doći za 2 mjeseca, rekli su mi da to nema veze sa životom i da će mi nakon šta dođe nalaz preporučiti pobačaj, a kad sam pitala mogu li sad napraviti pobačaj (kad je već 99% sigurno i slabe su šanse da preživi do poroda, a kamoli da bude zdravo) rekli su mi da kako to mogu reći jer je to živo biće samo je bolesno, imam tek 21 godinu i ovo mi je prva trudnoća i nitko zapravo me ozbiljno ne shvaća niti pokušava razgovarati samnom već svi razgovaraju s mojom mamom.Ja shvaćam da kada mi dođe taj nalaz i ustanove npr. Edwardov sindrom, reći će mi da nema smisla, da će dijete i ako se rodi umrijeti sa 2 godine i da idem na pobačaj, ali u tako visokoj trudnoći pobačaj se izvodi induciranim porodom, dakle ja ću morati roditi još živu, ali bolesnu bebu krajem/sredinom 4. mjeseca trudnoće, nemam pojma kako jer je i ženama koje su rodile to prebolno i teško izvedivo, a ja sam anemična i "slabašna", i još najgore neznam ni što će napraviti s tom bebom koja će u trenutku poroda još biti živa. Htjela sam pitati, postoji li ikakva mogućnost da je s bebom zapravo sve u redu i ako ne postoji, da li onda postoji neki bar malo humaniji način za pobačaj?

Rose, jako mi je zao.To je tvoja beba i dovoljno si stara da se tebi objasni o cemu se radi.I pored mene od 30 su se obracali muzu jer sam ja grcala u suzama ili blejala u prazno od soka.Moras imati na umu jedno.Dijete moze biti kromosomski zdravo.Ali to ne znaci da ce biti zdravo, nuhalni od 11mm je jako veliki i vjeruj mi da dok ne vidis nisi svjesna s cime se suocavas.Evo proslo je 6 mj. od naseg malenog koji je bio kromosomski zdrav ali njegovo stanje je bilo nespojivo s zivotom.Prosla sam inducirani, 18h trudova, rodila ga, vidjela i ispratila.Tako mala beba ne moze prezivjeti porod i neces ga vidjeti zivoga, ako ga budes vidjela biti ce ti sve jasno jer su to anomalije koje su vidljive kao i na uzv ali u realnosti su strasne.Imas moju temu, gdje sam pisala sve od pocetka dijagnoze do kraja, cak i za vrijeme poroda s namjerom da pomogne nekome.Sada ti mogu reci da ces se oporaviti i izaci jaca iz svega toga.Na to sto bebi je nisi mogla utjecati, jedina nesreca jest kao i kod mene da to nije krenulo ranije. Mi smo morali cekati nalaze cvs-a koji su pokazali da je kromosomski zdrav ali mu nije bilo spasa. S danasnjeg stajalista, inducirani jest humaniji nacin da se oprostis s svojom bebom.U 13 tt ti mogu napraviti cvs, ne vidim zasto bi cekali do 16tt za amnio. Kod koga ides?Jesi iz Zg?

http://forum.roda.hr/threads/81708-Fetalni-hidrops

[rose15]

Iz Splita sam i nitko mi nije ni spominjao cvs, samo amnio i to su me stavili najranije šta mogu. Razumijem sve šta me čeka, ali ne razumijem zašto moram čekati do kraja 5. mjeseca trudnoće da bi mi rekli da moram napraviti pobačaj. I sada bi mi to bilo teško i da sam pod anestezijom, a kamoli nakon 5 mjeseci i još da vidim bebu koju nikad neću imat i koja nikad nije ni imala šanse biti živa. Nisam ni očekivala da ću ostati trudna, a kamoli ovo. Neznam kako bih prošla kroz normalan porod, za ovaj inducirani nisam ni znala da postoji, jučer sam tek pročitala na internetu jer očito nitko mi ne želi reći od doktora da me to čeka. Ja nisam plakala jer sam bila u šoku, tek sam se oporavila od šoka da sam trudna, i kad mi je doktorica to ukratko objasnila (ne bih ništa shvatila da nisam guglala cijelu noć prije), pitala me je zašto ne plačem (u stilu kakva sam ja to osoba) i da je ona na mom mjestu da bi sad samo plakala jer ništa se drugo kao ni ne može. Tj. nije to niti meni rekla nego mojoj mami, i kasnije se žalila da sam pretiha i pitala moju mamu je li me vodila provjerit sluh jer sam toliko tiha. Ja sam tu samo stala i gledala i nisam mogla vjerovat šta priča. I neznam stvarno šta da radim do 8.4. Nije mi niti rekla da li još uvijek trebam piti folacin niti da trebam doć dan poslje amnio kod nje da provjerim srce bebe.

[mojatika]

Draga Rose15, ova dr. je dno dna! Eto, toliko o njoj! Molim te ne obaziri se na komentare, i ja bih voljela da sam mogla prečuti neke stvari koje sam čula tijekom svoje tragedije. Meni je užasna med.sestra nakon induciranog pobačaja (podsjećam beba s Patau syn. pobačaj u 18.tj.) koji se dogodio sat vremena prije završetka njezine smjene rekla: Uh, a ja sam mislila da budem te predala Štefici u njenu smjenu, kad evo ga, sve u mojoj smjeni....koja zlica!!! Ali njima to ide na dušu. Šta se tiče plakanja, vjeruj mi da sam zaplakala samo jednom, a otsalo vrijeme sam bila strogo koncentrirana na to da nalazi amniocenteze dođu što prije i da me što prije prime na pobačaj. Sve sam to odvalila, oporavljala se fizički i psihički, a žalovanje i plač su mi došli naknadno nakon mjesec dana. Ali izašlo je iz mene! Svatko od nas ima neki svoj obrambeni mehanizam, pa tako i ti! Ti ćeš se nositi s tim na svoj način. Sve je tvoja odluka kao što ti je i Kris rekla tj. bit će onako kako se osjećaš, nemoj puno slijediti što ti mama kaže! Slušaj sebe! Ja recimo nisam pogledala bebu kad se sve završilo. Ja sam tako intuitivno postupila jer sam očito štitila samu sebe! Sjećam se slike UZV i to nosim u uspomeni. Čula sam da su pričali da je bebica ostala u vodenjaku tako da nisam ni imala što puno vidjeti, ali ne žalim! Ne mislim ni da je to normalna reakcija ni da nije. Tako je i nema nazad! Taj trenutak je prošao onako kako sam se osjećala taj čas. Ti se oprosti na svoj način, znat ćeš šta želiš kad se dogodi.
11mm je fakat puno, ali stvarno nema potrebe da se čeka amniocenteza kad možeš kao i Kriss napraviti biopsiju korionskih resica. Daj se ipak raspitaj! Moram ti reći da smo i svi mi čekali te nalaze (ja amniocenteze) i nije lijep osjećaj čekati s trbuhom za koji znaš da ga ne bude uskoro...ali to treba pregristi i pomiriti se sa tim, živjeti dan po dan! Ako već ideš na amniocentezu idi privatno i šaljite u Postojnu jer se nalazi od tamo čekaju najmanje 8, a najviše 14 dana! Kod nas i više od 3 tjedna. To je stvarno previše za tebe. Moji su nalazi iz Postojne došli za 8 dana i za 2 dana sam bila na induciranom.
Javljaj što ima, imaš našu podršku i pitaj što god ti možemo pomoći, moralno ili informacijom. Nisi klinka, odvalit ćeš ti to, ojačat će te to gorko iskustvo i jednom kada ćeš to htjet ćeš imati zdravu bebu! Sada se skoncentriraj na sebe da to sve odvališ što jača i čvršća! Plači ako ti se plače! Nemoj držati u sebi! I budi hrabra! Nisi sama u tome! Smatraj da se to dogodilo jer je tako trebalo biti i da nitko od nas nije to "zaslužio" ili dobio po zasluzi. Shit happens i nažalost ovo je jedan od shiteva koji se nama desio! Neka se više ne ponovi! kiss

Iz Splita sam i nitko mi nije ni spominjao cvs, samo amnio i to su me stavili najranije šta mogu. Razumijem sve šta me čeka, ali ne razumijem zašto moram čekati do kraja 5. mjeseca trudnoće da bi mi rekli da moram napraviti pobačaj. I sada bi mi to bilo teško i da sam pod anestezijom, a kamoli nakon 5 mjeseci i još da vidim bebu koju nikad neću imat i koja nikad nije ni imala šanse biti živa. Nisam ni očekivala da ću ostati trudna, a kamoli ovo. Neznam kako bih prošla kroz normalan porod, za ovaj inducirani nisam ni znala da postoji, jučer sam tek pročitala na internetu jer očito nitko mi ne želi reći od doktora da me to čeka. Ja nisam plakala jer sam bila u šoku, tek sam se oporavila od šoka da sam trudna, i kad mi je doktorica to ukratko objasnila (ne bih ništa shvatila da nisam guglala cijelu noć prije), pitala me je zašto ne plačem (u stilu kakva sam ja to osoba) i da je ona na mom mjestu da bi sad samo plakala jer ništa se drugo kao ni ne može. Tj. nije to niti meni rekla nego mojoj mami, i kasnije se žalila da sam pretiha i pitala moju mamu je li me vodila provjerit sluh jer sam toliko tiha. Ja sam tu samo stala i gledala i nisam mogla vjerovat šta priča. I neznam stvarno šta da radim do 8.4. Nije mi niti rekla da li još uvijek trebam piti folacin niti da trebam doć dan poslje amnio kod nje da provjerim srce bebe.