Pazi Peterlin, ti si zamislila samo cipele, a ja sam redovno zamišljala konkretne ljude
 |
|||
|
|
|||
Pazi Peterlin, ti si zamislila samo cipele, a ja sam redovno zamišljala konkretne ljude
Mislim da i danas pamtim svoje čuđenje koje sam doživjela kao klinka, doselila sam u Split u Slovenije, naučila jezik u trenu... nakon par tjedana/mjeseci pita me mama jednog dečka s parka "oš doć U Mladena?" A ja gledam, zujim, ne kužim... kako da uđem u njega?!
Naravno, usvojila sam sve te finese "doć u mene", "stojin na Skalice" (živim u kvartu Skalice)...
Ali to je skroz drugo od ove množine. Meni osobno šarmantno, kao i ovi primjeri od Peterlin... i sasvim mi je ok da se koriste u svakodnevnom govoru ako te osobe s kojima razgovaraš razumiju... ali me izrazito živcira da se forsira lokalni dijalekt u razgovoru s osobama koje ga ne poznaju.
Naravno, postoji nešto što se zove komunikacijska kompetencija, tj. govornik bi trebao znati kada se kojim jezičnim varijetetom poslužiti. Nitko ne govori hrvatskim standardnim jezikom, pa ni oni koji misle da govore, ali je stvar pristojnosti koristiti se njime tamo gdje neće razumjeti tvoj dijalekt (kao i u službenim situacijama, naravno). Nećeš u Čakovcu tražiti da ti prodavačica stavi balancanu u škartoc, a ne u najlon.Mojca prvotno napisa
Inače, išla sam u strahu pogledati svoje zadnje postove da vidim što koristim i na atopijskom sam napisala da nam je stigao pozitivan nalaz jednog testa, no bar na temi o dojenju nisam napisala da imamo crvenilo oko čmara, nego ga maleni ima
evo na temi lego movie sam napsaila boldano
a ruku u vatru bi stavila da to nikad ne bi rekla, ko zna sta sam ja natrkeljala a da nisam ni svjesna.
jaooooooo"to tek nevolem"
ajde da se naplaćuju.....ajde....al ovako....ne razumijem.... jok....
Pa ovo "sin mi ima..." je više nekako posvojno, šta ne? Tako se kaže za bilo koga svog. Muž mi je bio u Zg..., mama mi radi na pošti...
Pa da. Sin mi ima= moj sin ima.
Kao prvo, super tema.
Sjetih se naruznijeg "mi" kojeg sam ikad pročitala. Čini se, na nekom forumu, možda i ovom?pisalo je nešto tipa.. "Imali smo upalu bradavica." Ono, ma daaaj!
Sad OT. Luda sam kad ekipa piše "za ništa", "za nikoga" "s ničim" "s nikim" i slično
Sent from my iPhone using Tapatalk
hahahaha, i mene to izluđuje, kada je za fiziološke funkcije "kakali smo, piškili smo....."
ja sam koristilia, rijetko, kao i trampolina za "krenuli smo u vrtić" jer stvarno smo svi krenuli, cijela obitelj....
a kada uz temu, možemo dopisati i što nas još smeta, da iskoristim priliku
iz cipela me izbaci kada netko prodaje obuČu i odjeĆu, a kada vidim hlaĆe i piĐamu, gotova sam
Šta sad fali odjeći
Ja umrem na Sviježe piliče. Svaki put kad prođem kraj njih.
Opet širimo priču... ali kad smo kod jezičnih bisera - meni je najbolje kad na kiosku s peradi napišu da prodaju kokošEŠta sad fali odjeći
Ja umrem na Sviježe piliče. Svaki put kad prođem kraj njih.
ma ništa, krivo sam napisala u žaru
kad sam veČ ugrabila priliku požaliti se na ono što me nervira
glede "kokoša";Opet širimo priču... ali kad smo kod jezičnih bisera - meni je najbolje kad na kiosku s peradi napišu da prodaju kokošE
ja sam s MM prije nekoliko godina imala vrlo ozbiljnu raspravu u kojoj je on tvrdio da je ispravno reći: jedna kokoš, mnogo kokoša, ove kokoše...
on je najozbilnije mislio da se tako govori, valjda nisu puno spominjali kokoši u školi. a inače je skroz pismen
"Kvragu i ti i kišobran, ja sam svog ugasl'a."
Hahaha, i kad želiš krivo omakne se!
Kokoše su mi taaaako poznate, to je jedna od riječi koju moram paziti kako se piše.
Tko? Što? Kokoš, kokoše.
U krvi su mi
pa i njemu su valjda, toliko je bio uvjeren u te kokošeHahaha, i kad želiš krivo omakne se!
Kokoše su mi taaaako poznate, to je jedna od riječi koju moram paziti kako se piše.
Tko? Što? Kokoš, kokoše.
U krvi su mi.
a ono - jeste uzela, jeste dobila...
totalno čudna kombinacija.
a to je u zg duboko ukorjenjeno kod starijih gospođa.
sve penzićke kod mene u zgradi kad se sretnu počinju s: gdje ste bila? jeste sama išla?
to je neko persiranje ali u ž rodu.
A ideju?
što s idejom?
ti bi bez "j"?
Mislim da je Anci mislila na glagol idu - ideju?
možeju, hoćeju...A ideju?
Pa da, prije je toga bilo i više, pa još u kombinaciji s trećim licem množine iz poštovanja (austrougarsko nasljeđe): Japa IDEJU k obedu!
U rangu ovih kokoša mi je i OVO auto, npr. moje auto...Hahaha, i kad želiš krivo omakne se!
Kokoše su mi taaaako poznate, to je jedna od riječi koju moram paziti kako se piše.
Tko? Što? Kokoš, kokoše.
U krvi su mi
aaa, ideju, možeju
Ispravak (previdjela sam to): nije možeju nego moreju...
Kaj nam pa moreju?
Ili ovako nešto:
bum, buš, bu
bumo, bute, buju...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 03.03.2014. at 09:09
peterlin ja uredno oko sebe čujem možeju.
a ono što mi para uši je nejdem (ne idem) ili majca
Pa o tome se i radi - pravi kajkavci govore "moreju", ali danas se to sve ispremiješalo.... Nejdem je ok kad je u pitanju regionalni govor. Moreju također. Možeju - ne bih rekla. Majca isto ne - ili je majica (ispravno, po standardnom hj), ili je maja ako govoriš čistu kajkavštinu. To ne znači da ljudi ne govore kako si opisala. Govore svakako.peterlin ja uredno oko sebe čujem možeju.
a ono što mi para uši je nejdem (ne idem) ili majca
Evo još jednog zabavnog primjera sa "nemrem" (ako je Ludbreg u pitanju, čak bi se čulo neBrem) - u vrijeme dok sam ja bila klinka ovako su se izrugivali klincima koji ne znaju reći R:
Nemjem nemjem sojdat biti
Jej ja imam čij na jiti.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 03.03.2014. at 09:19
nisam imala pojma da se nejdem negdje stvarno i govori.
čij na jiti
Posljednje uređivanje od Tashunica : 03.03.2014. at 09:22
Evo primjera za nejdem: http://drugafaza.com/tekstovi/nejdemim.htmnisam imala pojma da se nejdem negdje stvarno i govori.
čij na jiti
Inače, Međimurci čak vele nAjdem.... ali deda (koji je iz tog kraja) mi je već predugo pokojni, puno sam zaboravila.
a dime je pretpostavljam doma?!
svašta čovjek nauči i u poznim godinama
Dobro pretpostavljaš. Tak vele Zagorci. Ja sam u studentskim danima imala takvu školicu dalmatinskog govora - savladala samo osnove.a dime je pretpostavljam doma?!
svašta čovjek nauči i u poznim godinama
Ali bolji mi je čij na jiti, he he he... (fuj me bilo - učim djecu takve stvari).
Offt. u što se izrodila ova tema - od sasvim banalne stvari (neprepoznavanja granice gdje završavam JA, a gdje počinje moje dijete) došli smo do jezičnih caka... Inače, razvoj topica mi se puno više sviđa, iako više nije u skladu s naslovom.
Auto je imenica srednjeg roda, naravno! :D
Das Auto
Joj, ovu bi temu možda trebalo rastaviti na dvije - onu o odnosu prema djetetu kao produžetku roditelja i drugu o jezičnim biserima.
Bojim se da tema nikad nije ni imala šanse, sorry, Nena.
Mene su od te bolesti auta kao imenice srednjeg roda ovdje u Zagrebu izliječili, a da smo se na poslu još i pred lektoricom dobro isposvađali oko toga - jesmo. Mi iz različitih krajeva. I onda je ona presudila - auto je samo kratica od automobil, a automobil je u hrvatskom jeziku muškog roda:Šmrc:
Drago mi je da ste se ovdje zabavile, a zabavile ste i mene s ovim kišobranima, penjanjem na banke, dojdenjem i sl..
Iako, iako, tu moram staviti jednu veliku ogradu s moje strane.
Sve te regioanalne različitosti za me su odavo svetinja, mogu im se smijati, čuditi, zanimljive su mi,
za mnoge sam usput i otkrila da im porijeklo,
baš takvo čudno i naizgled ludo, ima nekog smisla (možda isto ludog, ali šta sad), s obzirom na vrijeme nastanka.
Sve mi je to normalno, sve to poštujem, i da su u Zagorju redom umanjenice, i jajca, i krilca, i dečec, a da se u nekim krškim krajevima i patuljak želi pretvoriti u ljudinu pa se za puno riječi koriste uvećanice.
Gledam to kao bogatstvo naših krajeva pa kad netko kaže - To se kod nas tako kaže, meni je nakon ovoga "kod nas", gdje god to bilo - točka, kraj diskusije. Poštujem. Ljudi su to jednostavno naslijedili.
Nije baš isto kako kad netko na reklamu, ali ne onu na napiru, nego ju je još naručio i platio pa postavio iznad dućana, napiše - Sviježe ili odijeća (to vezano uz aleksinu primjedbu).
(poslije ću o temi fizioloških potreba, zašto tu nisam toliko uviđavna
A ja izludim kad netko o sebi govori u trećem licu množine!!!
Recimo moja mama mu stalno govori: "baka ti je skuhala... baka će ti dati... baka će se s tobom igrati... baka te voli... baka ide..."
A ja ju pitam: "Pa koja crna 'baka' će mu..."?
Ona kaže: "Pa ja!"
"Pa koji kufer mu onda ne kažeš - ja sam ti skuhala, ja ću ti dati, ja ću se s tobom igrati, ja te volim itd...?! Nego k'o Milan Bandić govoriš u trećem licu jednine o sebi!"
Mislim - s kojim porivom uopće netko o sebi govori kao o njemu/njoj?! Normalno mi je da mu jedna baka govori o drugoj baki koja "će mu... nešto", ali o sebi da govori u prvom licu jednine...
Jesam jedina kojoj se dlake dignu i svrab proradi na to?
To ti misliš. Možda se i apri ovdje nešto pita, a znamo što ona misli o skupnom kakanju roditelja i djece.
Ne, naravno da se nema što napisati, to sam i stavila u prvu rečenicu. Nije se nitko javio tko bi rekao zašto to tako govori li piše. Nitko nije napisao da je počeo tako govoriti zato što je vidio od nekog na webu pa misli da je to sad baš šik, i fora i da je lijepo da se takav način izražavanja proširi kao nešto normalno, dapače, da postane nekakav neformalni standard.
Zašto mi je to uopće upalo u oko? I zašto na ovom PDF-u, gdje se uopće nemam običaj kretati?
Radila sam nešto, nazovimo to projektom (iako nije), to je danas moderno, svatko radi nekakve projekte, gdje sam bila zadužena objasniti zašto je simbioza male bebe i mame, (i tate, naravno, ali ako mama doji i više je s bebom, to je češća pojava), nužna, potrebna, zdrava, poželjna, zašto je ključna za budućnost djeteta.
Dakle, ja sam u ulozi osobe koja tu fizičku i psihičku simbiozu, cjelodnevnu razmjenu nježnosti, iskazivanja ljubavi na sve načine, podupire, dapače, mogu i osobno, kao autentični svjedok reći da sam sve to imala sa svojom djecom , da je često teško i iscrpljujuće, ali ima smisla.
Onda sam, tragom toga, išla čitati sve one teme o nespavanju, mukama i jadima tih prvih mjeseci, ne samo na ovom forumu nego i šire, i onda mi jednostavno krene "blinkati" pred očima, bode me u oči da su mame počele (nemam pojma kad su počele) kao pod normalno, redom, i u tekstovim, i u naslovima stavljati tu množinu, da "mi kakamo, mi piškimo, mi kišemo, kašljemo)....
Došlo mi da im kažem - ej, žene, polakše malo, nije to standard, ako ste to negdje pročitale od nekog drugog, nemojte misliti da je uobičajeno, normalno i poželjno. Djelujete bedasto i kad niste, glupasto i kad niste.
Molim vas, nemojte da se ta glupost proširi, danas se sve prebrzo širi. Nije baš normalno.
I nije to da su pošli u školu, jer roditelji su zaista s djetetom pred upis u školu hodali i na zdravstvene preglede, i po knjižarama, i doslovce, fizički, s torbom pošli u školu, isto tako na privikavanje u vrtić hodaju, ili su svi zaista bolesni mjesecima, ili su i spavali zajedno, ali, nikad, fakat nikad, nisu kakali umjesto djeteta, niti s njim u istu pelenu.
Mislila sam, moram nešto reći, čisto da primijete da nije to baš nešto super kul i fora i da cijelom svijetu trebaju podastrijeti kako su oni sad jedno u svemu.
Da ne bi bilo kako pišem s visina ledene kraljice koja ne razumije raznježene mamice, ili nekoga tko je zaboravio fazu pelena, reći ću da taj dio sigurno ne stoji.
Mala mi je tek prešla godinu i pol i još uvijek je vrlo protočna, proizvede šest ukakanih pelena dnevno pa nisam daleko odmakla u tom filmu.
Emocionalno zakočena s djecom također nisam, imam za svako dijete bar po deset imbecilnih nadimaka koje koristim, od mamime ljube, mišice, trubice, bubice, ćiće miće, desetke glupastih, kućno skladanih imbecilnih pjesmica za svaku od njih,to bi bio preveiki blam navesti kakvi su to pjesmuljci, nisam cijepljena od tih djetinjarija, dapače, mislim da su zdrave i dobre.
Neugodno bi mi bilo ovdje opisivati i iznositi u što se pretvorim s djecom, naročito s malom bebom, ali znam da ćete znati kako to izgleda i zvuči, pršle ste to prekrasno ludilo. No, to je između nas, mene i bebe, sve te rečenice i gugutanja.
I sad, kad se probudi mala, pa kad je vidim onako veselu, naspavanu, nasmijanu, sretnu, posegnem za onim MI - "Ma ko se to meni napajkio, aaaaa, sta smo se napajkili, mišica mamina ..."
Ali, ako ću nešto pisati na forumu o spavanju, pa neću napisati -"pajkimo dva puta dnevno". Iako možda to stvano radimo zajedno, da spava i ona i ja.
Svi mi, ili bar većina, u nekim, vjerojatno najljepšim trenutcima u životu, postanemo pekmezasti i djetinjasti, možda netko i svog muža zove - Macane, ono , eke, miki, jesi dobar, koji macak, opaaa
I na kraju, priznanje, zašto uopće trzam na te stvari. Vjerojatno iz čiste čangrizavosti i valjda nervoze, kako to obično biva. Da sam posve sabrana i normalna osoba, da sam u pustinji izmeditirala pet-šest meditacija, sigurno ne bih zapazila da netko piše "mi kakamo". Nije to neka društveno opasna pojava, ne ugrožava ustavni poredak RH, ni imovinu ljudi, pojava može biti glupasta, ali je potpuno bezazlena.
A na te iritirajuće bezazlenosti trza netko tko nije sam sa sobom baš kako treba.
Netko reagira na jedno, netko drugi na drugi. To je u ovom slučaju moj problem.
Ne mogu se čak pozvati ni na PMS, niti sam u svađi s mužem, možda bih mogla posegnuti za alergijom koja me dere, ali znam da nije ni u tome stvar. Jednostavno su čangrizavost i sitničavost u pitanju.
Jedino opravdanje koje mogu naći je to da postaviti pitanje zašto to netko radi nije puno gluplje od same te radnje. A i za stvarno sam htjela čuti neko suvislo objašnjenje, da sebe smirim i da mi to ubuduće manje zapinje za uho/oko. Ne znam je li to moguće, ali ću pokušati.
Ovako i ja govorim svom djetetu.
Nemam pojma zasto sam tako pocela govoriti od dijetetovog rodjenja, ali znam da se toga niti dvije godine kasnije jos nisam uspjela rijesiti.
Strasno me to nervira i glupo mi je. Zelim to ispraviti i prestati tako govoriti, ali najvise sto sam uspjela jeste da sada najcesce nakon sto kazem pogresno to isto ponovim kako treba. Medjutim, niti jednom jos nisam rekla kako treba iz prve.
Ima jos par takvih stvari koje izgovaram onako kako ne zelim i sve sto mogu u svoju obranu reci jeste da sam toga svjesna i da je ocito jako tesko takve neke svakodnevne, rutinske, automatske..., navike mijenjati.
Ako tko ima kakav trik kako tome doskociti bit cu mu zahvalna!
Aurora, ja sam jednom prilikom svom mačku, tada dok smo imali mačka, rekla - dođi mami! Valjda sam toliko puta u danu čula ili izgovorila to - mama,mama, mama ovo, mama ono, mama će...., da sam svakome o kome se brinem, automatski bila mama. To je izletjelo, pomislila sam tada kako sam pukla od te riječi, ali pribereš se poslije. Kako djeca rastu, te se stvari liječe. Svojoj desetogodišnjakinji sigurno neću reći - dođi mami, nego dođi, ali onoj od godinu dana hoću. Nekad samo - dođi, a nekad dođi mami. Da jasno zna gdje ili komu treba doći, ona to tek uči.
o bože neno, a baš si čangrizava
i još si od onih koji govore - "dođi mami"
i to mačku
vas dvije, imate lansiran onaj od tbf-a
uopće ne kužim čemu se smije ta cvijeta,
pa nisam ja to mačku stalno govorila, a bome ni nastupala u onoj emisiji za kućne ljubimce govoreći u množini o fekalijama mačke,
to mi je jednom izletjelo kad sam mu davala jesti, tek toliko da skužim kako
sam gotova s razumom i da mi je mozak valjda toliko prezasićen tom rječju mama da ću je na neko vrijeme morati zabraniti, od nje sam makla. vama čovjek stvarno ne smije ništa reći.koji vam je kuki?
()
OK, kako ti možemo pomoći?
Ja sam došla na još jednu ideju - možda mnoge mame djece mlađe od godine dana toliko čeznu za društvom odraslih osoba da počnuu govoriti u množini...
Dalje - kad smo kod kućnih ljubimaca, ovo s mačkom kojem se govori "dođi mami" me podsjetilo na priču koje se mm sjeća iz djetinjstva: susjedu koja se na takav način obraćala cucku kao da je dijete zvali su "Mama-od-Čupka", he he he... A tko zna kakve je žena imala razloge.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 03.03.2014. at 12:24
Ja svom sedmomjesecnom sinu stalno govorim mama ce ti napraviti ovo ili ono..ne zivcira me to toliko..cak nisam ni obracala paznju.dok nisam procitala ovu temu..mnozinu mislim da ne koristim..
Mene iritira kada si muz i zena medusobno govore mama ili tata..kada muz zeni kaze-ajde mama dođi- to mi nije jasno i muzu se obracam njegovim imenom,kao i on meni..
Nena, mislim da je tu riječ o žargonu. Kao što različite dobne, profesionalne, socijalne grupe imaju svoje žargone, tako ga ima i ova društvena skupina, tj. roditelji. I naravno da to nije standard, onaj tko inače razlikuje standard i razgovorni jezik, razlikovat će i ovo.
I forumašice imaju svoj žargon, pogotovo na nekim pdf-ovima, npr. na dojenju ili potpomognutoj. Ona koja nije rodila neće znati što je jaki let down, kao što ona koja je spontano zatrudnila i rodila neće znati što je folikulometrija. Kod roditelja možda nema nepoznatih izraza, ali ima prilagođenog vokabulara i sintakse :D
I dok se to ne širi na standard (što nije uvijek slučaj), sve je OK.
Što se tiče dijalekata, lokalizama, regionalizama itd., slažem se, to je naše bogatstvo, i to je zapravo živi jezik. I ne smeta mi. Zapravo mi više nikakva nepismenost ne smeta jer sam se načitala svega. Ako me išta smeta, to je kad netko tko je objavio niz stručnih knjiga, nebitno o kojem se području radi, i dalje nema temeljnu osnovnoškolsku pismenost, toliko da uopće ne ostavlja bjeline kod nizanja riječi odvojenih zarezom ili ostavlja bjelinu između riječi i interpunkcije. A nije ga niti briga.
I još nešto, današnji famozni pomodni ikad. Najbolji film ikad, najluđi provod ikad, najsporija vožnja ikad. Uvezeno iz engleskog, naravno. Čak mi je OK kad to govori moj 20-godišnji posinak, nek' ima svoj žargon, ali kad to čujem od svoje generacije ili još gore, pročitam u novinama ili čujem na javnoj TV, horor.
Posljednje uređivanje od vikki : 03.03.2014. at 13:31
ja našem štakoru kažem "beba, sad će ti mama dati salatice"i to mačku
Hvala na ponudi, evo, vikki je super pomogla jako dobrim pojašnjenjem o žargonu. Shvatit ću to tako, jednostavno kao žargon jedne podskupine. Žargon koji ne prelazi u standard. Takav pogled mi se sviđa, hvala, vikki.OK, kako ti možemo pomoći?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
