a koliko djece?
meni su takva priznanja bezveze, pravo je pitanje jesmo li sretne s našim izborom.
Pročitala sam (malo nabrzinu) tekst i po svim parametrima spadam u "žrtve" majčinstva. Pri tom me nije vodila grižnja savjesti nego mi se tako sviđalo. Da me netko natjerao da koristim jednkratne, ad, da se kandidiram za ministricu dok dojim novorođenče, iskreno bih patila, što god Rudanica ili bilo tko drugi misli o tome. I većina ljudi koje poznam, počevši od mm-a, često me smatra preopuštenom majkom i općenito preopuštenom osobom, ono što je van mojih mogućnosti i želja (npr čista kuća i normalan ručak) neće me natjerati da se "žrtvujem".
Odbijanje epiduralne, dojenje i nosanje djeteta možda me zakočilo kroz neko vrijeme, ali većina žena koje znam i koje se s ovim detaljima majčinstva nisu puno zamarale, svejedno su robovi kućanstva i svoje obitelji, i to doživotno, a ne na prvih par godina djetetova života. Ja nisam bila sposobna ostaviti dijete da plače bez da ga podojim ili nekako drugačije umirim, ali evo sada sam sposobna sjediti i čitati knjigu u potpunom neredu.