 |
|||
osjećam generacijski jaz (koji je već spomenut), kristzg baka 49 godište - mlađa je od moje mame.
meni se čini da od 2006 do 2011 kad sam dojila dvogodišnjake, ljudi se sve manje čude. ustvari kad dojite bebicu svima je slatko, a kad vodite dijete iz jaslica poželjno je zatvoriti vrata od zgrade i dojiti u parkiću.
E, fakat, generacijski jaz...mamitzi prvotno napisa
Ont. nije bilo šanse da ja svoje klince dojim vani - ne zbog mene, nego zbog NJIH - to je zvjeralo na sve strane, sve je bilo zanimljivije... Rješenje - pelena ili marama, pokrila bih njih i sebe, ne zbog sebe, nego da oni imaju svoj mir. Funkcioniralo je, ali samo u slučaju hude sile, npr. višesatnog čekanja kod pedijatra, to je bila klasika, ali nije mi baš bilo drago dojiti u javnosti baš zato jer su klinci bili nemirni pa sam to izbjegavala. Mišljenje drugih ljudi i njihovi pogledi uopće me nisu zanimali. I kad bolje razmislim, moj mlađi je krenuo u jaslice s godinu dana - mislim da ga nikada, ali baš nikada nisam dojila u jaslicama - to mu je bila "priča za laku noć" do druge godine i u drugo doba dana jednostavno nije tražio. Koliko su moji postupci tome doprinijeli nemam pojma...
i nije svima rješenje otići negdje za svojim komadićkom sreće
jer su već ostvarili neke životne uvjete tu gdje jesu, što ne znači da moraju onda biti kuš jer su eto tako izabrali
odoh ja sad u jagode, ali nešto sam malko na ovoj temi zadnjih dana, onako sama sa sobom pa se ventiliram, iskreno
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom