Citiraj Carmina406 prvotno napisa Vidi poruku


Moj zivotni san bi danas bio da sam kucanica s recimo poslom od pola radnog vremena,pa bi mm docekala topla vecera kad se vrati s posla jer uglavnom radi od 7-20,a ja pored svog posla 2-3 puta tj radim cijeli dan (kako bi se reklo,malo sastrane) ne zato jer smo radoholicari vec cisto da prezivimo

......

I onda se ja pitam postoji li uopce feminizam u RH,postoje li uopce ljudska prava
.......

Bar bi onda zivila za obitelj jos godinu dana,a ne za vikende kad smo vec oboje krepani...

Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Carmina ja nisam sasvim razumijela, kakve veze ima feminizam i ljudska prava, s tvojim željama?
Misliš da nema ljudskih prava, zato jer tebi netko drugi, susjed, kolegica s posla, država, društvo, svemir, ne omogućava da ti radiš manje i kuhaš mužu topli večeru?
I kakve veze s feminizmom ili bilo čim osim tvojim osobnim izborom ima činjenica da si se priheftalo kako ti kažeš na poslu davala 200 posto, a sada manje?
Da li netko nama u demokracijama naređuje ili zabranjuje da donosimo osobne odluke? Naravno u okviru zakona.

Evo, moja prijateljica je jako kreativna i nadarena. Nikako joj ne uspijava da otvori dućan i posloži financijsku konstrukciju. Da li to "društvo" treba njoj kupiti prostor i plaćati sve troškove recimo prvih 5 godina.
Sto nije žalosno da ona ne može živjeti svoj san.

Evo ja bih recimo upisala još jedan doktorat, a rado bih još i studirala psihologiju i ekonomiju.
Ima li ovdje uopce ljudskih prava i feminizma, jer zamislite nitko nije spreman ni društvo, ni svemir, ni susjed, da me financira jos recimo 5 godina.
Ajde možda bih mogla muža nagovoriti, ali i on ima svoje snove, a i svoje dužnosti. Jer se pogađate već, to grozno društvo ne prelama da recimo dobije poslove za ured, plati stanarinu, suradnike..itd
To sve mora sam.
I inače nas je san, da nas oboje dočeka skuhana večera, oprani veš i sve ostalo, kad navečer dodemo s posla.
Ima li tu neka dobra duša da nam financira tu pomoć u kuci?
Jer je jako žalosno da mi ne možemo živjeti taj svoj san. A uopce ne tražimo puno.