Ne nosite svoje dijete!!!!

[sunčica vk]

Nisam znala hoću li staviti ovo pod nošenje ili zdravlje , ali usko je vezano pa evo....danas smo bili kod dr. fizijatrice , naravno poslalal nas je ped. jer curica ima (3mj) male promjene na mozgu u smislu da joj trokutići koji sadrže tu vodu u mozgu trebaju biti u obliku trkuta njoj su malo nazubljeni, pa impulsi za refleks malo sporije putuje, ped. nam je to lijepo objasnila i da to nije niš stršno da bi se to i samo s vremeno vjerojatno ispravila ali eto da svejedno odemo po vježbice pa da malo to poguramo. i da se vratim ,,danas kod fizijatrice, naravno moj curica čim sam ju spustila i počela skidati udri u plač ( to kod kuće ne radi, dijete zna gdje je !!) plakala je bez prestanka dok ju je pregledala kad ju uzmem ona prestane. Doktoricin komentar je bio A JESI TI MALA RAZMAŽENA!! naravno sljedeće pitanje je bilo jel vi nju puno nosate po rukama..istina je da nosamo, i kad spava voli biti na rukama (samo po danu po noći sma zaspe i spava samnom u krevetu bez problema i buđenja, samo za sisanje a i to prospavamo zajedno), i eni ju nij eteško nosati, bude ona i u kolicima i na podlozi se malo poigra ali većinom je na rukama. DOKTROICA je bila u šoku i sljedeći komentar je bio NEMOJTE JOJ TO RADITI????????????? kad je budna mora biti na stmaku , kad ide spavati mora u krevet....ja se pogubila!!! i naravno kak omozak ne radi onda kada treba , tek kad sam ja ušla u auto ja si sd razmišljam, ok jel ona to rekla iz zdravstvenih razloga ili zato što ona misli da je ona razmažena....mislim ja sam pročitala tonu tekstova kako je nošenje zdravo i da potiče sve aspekte razvoja, al kako to obično biva uvijek vas doktori poljujaju. i naravno ja došl akući , napravili mi podlogu za igru na podu, aj prvih 2 puta na stomačiću po 3o sec nekako a onda kad je pošizila nisam mogla smiriti dijete!!! toliko je bila u škou da kad sam legla s njom spvati jer se jadna toliko umorila od plakanja( a inače nikad ne plaće, tu ti tamo zakenjka jer joj uvijek odgovaramo na njeno negodovanje) trzala se u snu koliko je bila u šoku. Da zaključim, nosanje JE ZDRAVO ili ja živim u zabludi i trebam li ja svoje dijete forsirati da ona provede 3 sata na somaku ili leđima iako ural do iznemoglosti samo da bi udovoljila nekoj DOKTORICI????? ne pada mi napamet!!! pa makar to značilo da nisam dobra majka!! ali što to ona može vježbati dok isfrustirano reve na stomaku? imam li pravo ili. uglavnom naručila nas je 24.3. na vježbice koje će nam pokazati da vježbamo kući i to je to. što da radim?

[trampolina]

Mislim da tako malim bebama nošenje može samo koristiti. Ali ispravno nošenje.

Ja sam svoje (također vježbači) preko dana stavljala barem deset ako ne i više puta da leže na stomaku. Po par minuta na početku, pa sve dulje i dulje, kako bi htjeli.

Osobno mislim kako nošenje nikako ne može štetizi ako se radi pravilno.

A uopće ne vidim kako bi beba od tri mjeseca mogla pola sata stajati na trbuhu i igrati se. Moji su se brzo umarali, ali sam ih zato stavljala češće.

[mamitzi]

sunčica, nisam stručnjak samo ti želim pružiti podršku. doktori nisu samo lječnici, specijalisti i sl. nego i obični ljudi koji imaju svoja mišljenja o stvarima koja nisu usko vezena za struku, a kao doktori očekuju da ih se sluša. kako će tvoja beba rasti biti će još takvih epizoda, samo kad je dijete starije nekako to roditelji bolje podnose.
nadam se da će se usukoro javiti netko s više iskustva sa vježbanjem.

[sunčica vk]

Hvala i ja se nadam ali evo , čula sam se sa jednom sestrom patronažnom preko Telefončića i žena mi je lijepo objasnila princip (zapravo objasnila mi je ono što je doktorica trebala objasniti). Po više puta tijekom dana i to toliko koliko ona želi i nikako ju pustiti da se razdere pa bilo to i po minuticu. Minutica po minutica pa ćemo doći i do napretka , nadam se . I definitivno ne odustajem od nosanja . al evo zanima me dali je netko imao više iskustva tipa da je i njemu doktor rekao da ne nosa svoje dijete! ?

[čokolada]

I sada, nakon toliko godina, oblije me znoj od ovakvih komentara. Liječnici koji "u prolazu", strogim tonom, gotovo svrhu zastrašivanja i bez dodatnih pojašnjenja kažu neku "neoborivu istinu" mogu neiskusnom roditelju prouzročiti nevjerojatan stres. Kao mama male vježbačice prvu sam godinu provela s teškim grčem u želucu jer se gotovo svaki doktor (osim smirenog i strpljivog neuropedijatra iz Klaićeve) na nešto zgražao bez vremena za mirno pojašnjenje.
Sunčice, malenu ćeš naravno na ispravan način nositi (ili u marami ako joj paše i ako smije u maramu), ali joj i osigurati više puta dnevno igranje na podlozi uz preporučene vježbice. Spavat ćete onako kako vama paše.
Da te "utješim", moja je urlala vježbajući sve do godine dana, i uz mene, i uz fizijatra, i uz fizioterapeuta bolničkog i privatnog, mrzila je bilo kakvo igranje koje uključuje vježbice, ali to nije bio razlog da ih ne radimo.

[oka]

Gle, nauči se da ne pričaš u tanane kako zajedno spavate, kako ne želi biti na podu, da se uspavljujete npr na rukama itd.
To su stvari koje ne pričaš jer će ti prvo starije osobe koje se 'ne sjećaju' kako je imati bebu komentirati: 'jooj pa mi nismo tako pa će se, ako ne želi kod njih biti osjećati i uvrijeđeno pa eto opet stanu komentirati: 'pa mama dijete vam je razmaženo' ...itd itd

To su normalni komentari okoline koje smo svi prošli koji radimo kao 'drugačije' pa ako ih želiš izbjeći jezik za zube

Druga stvar kod vježbanja, imaš ovdje na forumu topic Motorički razvoj djeteta gdje pišu mame koje sumnjaju da im treba fizijatar i mame djece vježbača.

Prvo i osnovno morate usvojiti pravilan baby handling - što će ti vjerujem pokazati i fizijatrica.
Pravilno dizanje i spuštanje djeteta na podlogu, pravilno nošenje (od sebe, obje djetetove ruke ispred bebinog tijela), pravilno podrigavanje, pravilno oblačenje i skidanje djeteta. Ima na netu i baby handling u slikama.

Drugo
Uglavnom, sa djetetom ćeš morati vježbati i ti kao majka u toplini svog doma moći ćeš vježbice kroz igru manje više dobro odraditi.
Ti procjenjuješ kad bi dijete moglo imati volju za vježbanjem pa je tako lakše tebi i djetetu.
Radi se o vježbicama koje traju kratko, sa vremenom će dijete biti jače pa će i vremenski vježbice duže trajati.
Kako će više vremena provoditi na trbuhu tako ćete se i više igrati - a ta igra će biti vježbanje.

Sve je to u stvari kako bih ja nazvala 'pravilna igra sa djetetom', npr. igranje sa lopticama-okruglim stvarima, izbjegavanje tankih krpica gdje dijete zatvara šaku. Cilj te vježbe je da se dijete kroz podražaje od okruglih stvari sve više uči na otvaranje šakica, a izbjegavati npr da te dijete drži za prst jer se šakica zatvara itd...i takvih xy vježbica.
Držanje na trbuhu, ne treba da dijete plače, svaki dan malo pomalo sa čestim stavljanjem na trbuh dijete će biti jače pa će boravak na trbuhu biti dulji.
Naša fizijatrica nije inzistirala raditi vježbe na silu, jer pritom dijete baš radi ono suprotno od onog što mi želimo da radi. Znači, ako nije veelika patologija u pitanju i neka teža dijagnoza tada sa laganim i upornim vježbanjem dolazimo do rezultata.


Kod moje je bio hipertonus pa smo morali raditi puno maženja i opuštanja mišića tako da nam je svaka sila u vježbi bio kao bumerang, dijete bi radilo i pamtilo ono što smo trebali izbjegavati.

Prema vašoj dijagnozi dobit ćete svoje potrebne vježbice koje će se primjenjivati do djetetovog iskoraka i početka hodanja.

Sretno i bez straha!

[vikki]

Potpis na cijeli okin post!
I mi smo vježbači (blagi hipertonus) i na rukama nam je otkad se rodio. Nosanje nisam nijednom doktoru spominjala mada sam sama posumnjala da je maleni čvršći i tromiji zato što niti nema priliku sam se okretati jer je ili na nama ili u AS (to su jedine dvije opcije kadje budan da ne plače). Baby gym, strunjača, kolijevka, krevetić... bez obzira na količinu igračaka, zvečki, mobila itd. ne pale dulje od par minuta. Imala sam užasnu grižnju savjesti što ga nisam više forsirala na trbuhu kad je bio manji (čak je dulje htio ostati na trbuhu s dva-tri mjeseca nego sad). Bojala sam se da neće čvrsto držati glavicu jer je malo vremena na trbuhu, no on već dulje vrijeme sasvim lijepo drži glavu. Žalila sam se da se ne rotira na bok (zarotirao se sam prije skoro dva mjeseca i odonda neko vrijeme više nije htio), no, evo, prije par dana se počeo čak okretati s leđa na trbuh.
Nisam s njim vježbala koliko su mi rekli jer protestira, i zbog toga sam se cijelo vrijeme grizla, no on ipak napreduje u skladu s dobi. Fizioterapeut me mrko gleda jer dijete vježba već puna tri mjeseca i još uvijek cijeli termin vrišti, miran je eventualno prvih pet minuta (dok ne skuži da ga tamo stavljamo u neke položaje koji njemu uopće ne trebaju), ostatak je neutješan plač i jecanje još sat vremena poslije. Otkrila sam da ga mogu vježbati samo na svojim koljenima, eventualno na pilates lopti, čim ga legnem na strunjaču, buni se.
Mišljenja (fizioterapeuta) sam čula od onih da ga tebam forsirati bez obzira na plač do onih da nikako ne smijem vježbati dok plače, naravno da nije moguće, a vjerujem ni poželjno ni jedno ni drugo.
Uglavnom, njegovo odbijanje vježbanja mi je dalo sijedih više nego išta dosad u životu, a potpuno bezveze, maleni se sasvim lijepo motorički razvija i bez prisiljavanja na xy rotacija u toku dana.
Naravno, trebalo je proći neko vrijeme pa da se uvjerim da sve ide svojim tijekom i da se ne radi o ne znam kakvom problemu ili zaostajanju, pa da se prema tome i opustim i vježbam kroz igru ako mu se da, ako ne želi, ne forsiram ga - zbog ovog što je oka napisala, izazivam kontraefekt.

[oka]

Vikki
Zao mi je sto palče i znam da ti je teško.
Kod mene je bila obratna situacja,
Mi smo se puno družile na podu, moja curka je staalno vježboa kroz igru, staalno sam ju poticala i uglavnom smo staalno vježbale tako da nemam iskustva sa stalnim odbijanjem vježbanja, jednostavno nam je svaka igra bila vježba

[oka]

Pišem s moba pa mi lete greške i post prije vremena, uglavnom,

htjela sam reći da je potrebno poticati igru na podu na xy načina i nikad ne odustajati jer to treba odraditi najbolje što se može i ide tako da se te stvari srede prije djetetove prve godine.

[Sumskovoce]

Mda, naučit ne pričat u detalje svoje navike je odličan savijet.
I predlažem promjenu naziva topica, jer se iz sadašnjeg naziva može zaključiti kako je nosanje štetno (čemu toliki uskličnici?)

[Peterlin]

Mislim da tako malim bebama nošenje može samo koristiti. Ali ispravno nošenje.

Ja sam svoje (također vježbači) preko dana stavljala barem deset ako ne i više puta da leže na stomaku. Po par minuta na početku, pa sve dulje i dulje, kako bi htjeli.

Osobno mislim kako nošenje nikako ne može štetizi ako se radi pravilno.

A uopće ne vidim kako bi beba od tri mjeseca mogla pola sata stajati na trbuhu i igrati se. Moji su se brzo umarali, ali sam ih zato stavljala češće.

Baby handling: http://www.udruga-oko.hr/_images/doc...und_finale.pdf

[milamaja]

Ja sam moje cure stalno nosala kad su tražile i evo nema nikakvih problema kad je beba dobre volje treba je stavljati na trbuscic, da leži na leđima ali mi to nema nikakvog smisla ako beba plače. Poznati su mi ovakvi komentari liječnika, oni valjda svi misle da su djeca nužno zlo i da treba sve napravit kako bi se što manje bavili njima.

[Yummy_mummy]

Ovo je nevjerovatno! Nas bivsi lijecnik opce prakse, i otac petero djece, nam je rekao upravo suprotno. Da je dobro za bebe da budu nosene i cak nam je pokazao par polozaja koji su najprakticniji za nosenje beba.

[Lili75]

nisam bila na vježbama s djecom al znam da sam negdje čitala/vidjela da je dobro za motorički razvoj djeteta pružiti mu priliku da se rotira, udara ručicama i nogicama npr. po baby gymu-u jer ako je stalno na rukama npr i s godinu dana dijete jednostavno nema priliku za vježbati, možda se o tome radilo. Naravno rečeno na apsolutno neprihvatljiv i neprofesionalan način.

i ja sam svoje nosala, al opet kad je došlo vrijeme za jačanje trbušnih mišića (iza 4 mj ) spuštala sam ih na pod, na tvrdu ravnu podlogu stavljala baby gym, zvečke čuda i zajedno s djecom se igrala na podu, malo pomalo su produžavali vrijeme.

Ono što je meni pomoglo jer Leona nije voljela ležanje na trbuščiću su kolica. Znači ja bih je stavljala na trbuh u kolicima, kolica u položaju za ležanje (Peg Perego) i digla bih onu kapuljaču (iznad glave) malo prema nazad (ima cif pa se otkopča) tako da bi ona kad leži na trbuhu gledala naprijed i bilo joj je zanimljivo, tako je znala i preko pola sata a doma jok, ni blizu. Vezala bih je pojasevima prako guze. Osim što je ona uživala bili smo prava atrakcija u naselju jer to baš slatko izgleda kapuljača a ispod mala slatka glavica viri i zvjera sa svojim djejčjim smješkom. Čak su nas na sajmu za djecu uslikali i stavili na izložbu

Ono što ja nikako ne bih tako olako odbijala sunčice pomisao da neću vježbat sa svojim djetetom ako negoduje jer to je za njegovo dobro (ne bi forsala naravno). Djeca se bune i plaču jer im je to neprirodan položaj al upravo vježbom im to polako postaje prirodno i usvajaju te pravilne "položaje" ne znam kako da to nazovem. Puno mojih frendica je imalo vježbače i napredak je ogroman ako se uloži vrijeme i trud.

Sretno!

P.S.
Imam frendicu čiji je slatkiš al non-stop na rukama i sada s 18 mj. (plah je pa se i boji nepoznatih) nije uopće savladao neravne površine, prepreke, osobno mislim da bi ga trebali pustit da trči i razvija se, kad sam joj rekla (fakat smo dobre pa sam joj zato dobronamjerno rekla) ona uopće nije bila svjesna da im je malac stalno na rukama,al stalno. Mi smo bili zajedno 10 dana na moru, ne znam jesam li ga vidjela par puta da stoji a kamoli hoda.Naravno to je sad neusporedivo s tvojom malom beicom koja treba maženje i nosanje.

[Lili75]

eh da ja sam se kreveljila ko blesava (inače mi to teško ne pada ) ne bi li izdržali koji minut duže na trbuhu, moji baš nisu bili od trbuha.
Meni je bilo jako bitno da usvoje pravilno puzanje zbog njegove dobrobiti, pa sam zato poticala jačanje mišića leđa.

[Mali Mimi]

Joj i meni su stariji davali savjete tipa razmazit ćete ga nosanjem, a šta da mu radim kad je stalno plakao dok bi bio budan u kinderbetu ili u kolicima...evo ga sad je napunio 6 mj. igra se sam na spužvi i po sat vremena uopće se ne žali ni ne traži da ga nosam jednostavno voli se okretati, istraživati igračke, pokušava puzati itd. uopće nije plačljiv osim kad je gladan ili mu se spava. Toliko o tome kako nošenje može biti štetno i opasno...e da mi smo ga stavljali na trbuščić tako više puta kroz dan možda 2-3 puta koliko je htio biti, kad sam vidjela da mu je dosta digla bih ga gore. Prvih par mjeseci mi je bilo jako naporno zbog stalnog nosanja ali evo sad je druga pjesma, još da samo nauči kako bolje spavati bez da se probudi jedno 10 puta tijekom noći

[vikki]

htjela sam reći da je potrebno poticati igru na podu na xy načina i nikad ne odustajati jer to treba odraditi najbolje što se može i ide tako da se te stvari srede prije djetetove prve godine.

Igra je jedini način i nema govora o odustajanju, nego jednostavno u danu ja ne mogu skupiti minutažu u vježbanju koliko bih trebala prema nekim fizioterapeutima. Oduzmem li vrijeme kad smo vani, kad spava, sat nakon jela jer povrati sve što pojede (pogotovo sad kad se sam okreće na trbuh, a još malo jede preko dana), ispadne da na strunjači ne provedemo previše. I bez obzira što sam s njim na podu, njemu jednostavno nakon 10 minuta dosadi i plače, a kamoli da je sat vremena sam u baby gymu kako je netko gore napisao (sretnici ).
Naravno, i dijagnoze se razlikuju, ja sam forsirala u početku dok me bilo strah da nije nešto ozbiljnije u pitanju, i samo izazvala kontraefekt, tj. da maleni plače čim ga spustim na pod ili krevet i još se više koči.

[Lili75]

vikki, i 10 minuta je dosta ako je skoro svaki dan, pogotovo ako je situacija takva kao tvoja.
šaljem ti veliki zagrljaj, duuuuugo se nismo vidjele.

[srecha]

Ok,ove starije oko nas jos i mogu opravdati za takve komentare jer su i sami tako odgajaju ali lijecnici??!! Pa pobogu,kada će se vec jednom oni počet dodatno educirati i usavršavati nakon fakulteta i specijalizacije! Pa kao da smo jos u kamenom dobu.

Sent from my HTC Explorer A310e using Tapatalk 2

[leonisa]

cure su ti sve napisale.
a ja bi ti jos dodala primejr kako sam svoju drzala na trbuhu, od rodjenja- na meni.
ja bi se zavalila na kauc i nju stavila na sebe pa joj pricala, kreveljila se, stagod, ona se lagano odizala, prvo samo glavicu, pa onda rukama.
nakon nekog vremena zavolila je polozaj na trbuhu i duuuugo iskljucivo tako spavala.

kasnije na podu legla bi se nasuprot nje tako da se gledamo oci u oci.

i obje su plakale na vjezbama.

a sto se tice nosanja, starija je dobila odobrenje i za maramu, cak da je i pozeljna, naravno, u pravilnom polozaju, i to od ravnateljice goljaka.

[jarčica]

vikki

i ja sam imala slučnu situaciju, i stalno me pekla savjest da ne vježbamo dovoljno...
standardna priča: beba koja je jako ovisna o dodiru (i dan danas), ljuljkanju (znači, nema da je samo držim, već moram stalno skakutat s njom) i koja dok nije propuzala nije mogla ni 5 min biti na miru odvojena od mene. Dakle: stalno po rukama. Dijagnoza: blago odstupanje od normalnog motoričkog razvoja koje je posljedica blage distonije.

onda smo krenuli s vježbama:
najprije ono ležanje na trbuhu, onda okretanje, poslije posjedanje, i nakon toga propuzavanje...stalno vika i dreka, meni u glavi stalno zvoni moraš vježbat s njom, moraš. Onda sama sebi kažem, od sutra će svaki slobodni trenutak sprovoditi potrbuške-briga me, neka se dere to je za njeno dobro. Onda sutradan čim je stavim potrbuške-kmeeeeeee i moje odustajanje nakon min, dvije jer je ne mogu više mučiti (po mom mišljenju to je mučenje za nju). vježbalicu nije mogla smisliti: od kad ju je skužila-dreka čim ju vidi i dok ne stane s vježbanjem-zato joj se razvilo i svojevrsno nepovjerenje u nepoznate ljude pa ju više nitko osim mene i mm ne smije niti dotaknuti, odma dreka i panika.

moje iskustvo: sad kad je sve b.o., mogu reći
1. ne obaziri se na takve paušalne komentare ljudi koji u svakom slučaju ne sprovode dovoljno vremena s tvojim djetetom da bi mogli uvidjeti njegove potrebe i karakter (ja nikad ne bih mogla lomiti dijete samo zato da se uklopi u kanone odgoja: mora samo zaspati, mora sjediti u hranilici, mora jesti u razmaku 3 sata itd... za to će doći i vrijeme i trenutak)

2. i ti se opusti, dok ti beba plače sigurno joj nešto nije po volji, ali ako je to u svrhu dobre stvari (vježbanje) onda si zadaj neki rok u kojem je to po tebi ok. ja sam rekla: ajmo nekoliko porcije po minutu, dvije.

3. bitno je da to vježbaš svaki dan

4. ne brini, ne radiš ništa krivo, niti će to ikako loše utjecati na tvoje dijete, jer iako ne vježbate onoliko koliko su vam fizijatri rekli, ipak vježbate
ALI, ne bih se složila s nekima koji zagovaraju da se vježba samo dok se beba ne naljuti (mada vjerojatno postoje situacije kad se to zbog svrhe terapije mora izbjegavati). Moja tad ne bi nikad vježbala.

[leonisa]

i jos jedna stvar- kad je trebalo vjezbati ustajanje, hodanje.... na vjezbama su nam pokazali sta i kako. moje su vristale. na kraju su mi pokazivali na lutki (mladjoj) jer nisu mogli na njoj, a na pregled sam nosila snimke jer na pregledu je lezala ko tutlek i urlikala.
takodjer doma nisu nista htjele, pa sam sve to preselila u park.
umjesto da s njom vjezbam doma i maltretiram je s iskorakom, u parku je gledala drugu djecu i sama je htjela raditi ono sto su radili oni. pa bi tamo radili na iskoraku.
kasnije na penjalicama (onim stepenicama), kad je propuzala i trebala klecati, klecala je tako sto se htjela popeti na tobogan, pa je prvo radila iskorak, pa se popela, kleknula, pa opet iskorak, pa niej bilo sanse da ona na koljenima doma gura neku kutiju i tako "hoda" kako su mi rekli, ali je recimo na toboganu htjela na koljenima hodati na mjestu.

znaci sve te vjezbe sam preslikala na zivotne situacije i pustila da u njima uziva.

starija nije propuzala dok je nisam pustila vani u parku da puze. hodanje uz namjestaj, nula bodova, al zato u parku, hodanje u stranu drzeci se za rekvizite, pa je pocela tako i frontalne iskorake.

posjedanje, ja bi se legla i pokazivala joj kako da se posjedne, pa bi joj namjestila ruku i pomogla da to ucini, rotacija, rotirala sam se pred njom. tako bi presjekla trenutke u kojima sam s njom rdila te prelazne oblike kad bi krenula plakati.
glupirala se s njom, kad bi je posjela, srusila bi je na pod i umirala od smijeha time je animirala da skuzi da je to zezanje i zabava.

dok nisam napravila taj klik u glavi nije bilo pomaka, samo smo obje plakale.

eto, neko moje iskustvo s dvije vjezbacice, ako kome da ideju

[Nena-Jabuka]

Samo malo podrške s moje strane i kontra poruka - nosite svoje dijete, nunajte ga i mazite.
Najbolji mogući savjet napisala je gore oka,
svim mladim, neiskusnim, zbunjenim, uplašenim roditeljima - ne ispovijedajte detaljno baš sve svoje navike, mišljenja i strepnje svakom tko naiđe, pa ni pedijatru (ako nije riječ o nečem baš specijalno bitnom i ključnom).

Naučite se nekad i klimnuti glavom bezveze, a informacije koje čujete propustiti kao propuh kroz glavu i lijepo svojim putem.
Sretno vama i svim malim vježbačima!

[Zuska]

vikki
standardna priča: beba koja je jako ovisna o dodiru (i dan danas), ljuljkanju (znači, nema da je samo držim, već moram stalno skakutat s njom) i koja dok nije propuzala nije mogla ni 5 min biti na miru odvojena od mene. Dakle: stalno po rukama.

Moja bila ista ovakva, a još o danas sa skoro 2 i pol jako voli biti na rukama, a za dodir bi dala sve, stalno se mazi, luda je za kožom....
Ta nije htjela biti nego na rukama (deračenje na kadicu, kolica, AS), a ako slučajno nije bila na rukama, onda smo kao i Leonisa - ja ležim, ona na trbuhu leži na meni pa se odiže. Ili leži nasuprot meni, dok se ja igram njenim rukama ili nogama ili joj pjevam; ili ležimo na podu i gledamo se...tu doduše govorim o minutama, ali čestim minutama.
Nisam to radila s nekom uputom vježbanja jer tad nisam ni znala da postoje bebe vježbači, nego nekako intuitivno, a i ova se non-stop deračila ako nije bila na rukama ili s rukama...pa su mi to bili trenuci odmora od nosanja, jer nosala se i po doma i po gradu, kolica nula.

A cijelo to vrijeme bila je dijete napredne motorike, propuzala sa 7, prohodala vrlo sigurno s 13 mjeseci, na tobogan se sama penjala s 15, skakala na trampolinu s 18 mjeseci, u to vrijeme samostalno savladala i penjalicu u parku do samog vrha, trči brzo i sigurno već dugo itd. itd.

Ne znam sa sigurnošću što je čega rezultat i koliko je to povezano, ali ipak dajem vlastiti primjer koji govori u prilog nosanju i rukama.

[Nena-Jabuka]

Evo jedan vrlo zanimljiv tekst s Rodinog portala o nošenju djece, možda je netko propustio pročitati:

http://www.roda.hr/article/read/vaznost-faze-narucja

Zanimlijv pogled na nošenje djece, sa stajališta potreba djece, a uz već poznate teze o emocionalnim potrebama i socijalizacijom, tu je i vrlo interesantno viđenje o "pražnjenju energije".

Nije loše čitati te stvari, čisto da se roditelj kojemu već otpadaju ruke i boli ga kičma
ne osjeća ko zadnji magarac već zna da sve to ima nekog smisla.

[vikki]

Jarčice, hvala ti na savjetima . Ja se već jesam opustila, jer vidim da normalno napreduje iako ga nisam forsirala i bio nam je na rukama više nego što je trebao (po nekima), a na ravnome manje nego što je trebao. No, eto, on je cendravo dijete koje bi u trenu poplavilo od plača, a to nismo htjeli slušati ni gledati.
Ja sam u samom početku pogriješila jer sam vježbanje shvatila vojnički, a nije mi odmah sinulo da bi to trebalo nježno i kroz igru. Ono, ajmo sad 3 puta po 10 rotacija na svaku stranu, a dijete bi se jadno pobunilo nakon trećeg okreta i pokočilo - dok bih ga ja pokušavala okrenuti, on bi bio sve krući i urlao iz petnih žila. Nesretan on, nesretna ja, učinak nikakav.
Kako smo obišli neuropedijatra i fizioterapeuta i u bolnici i privatno, imala sam prilike čuti i različta mišljenja. Jedan neuroped je rekao da je to sve ok, nema kašnjenja i vježbanje preventivno, drugi je napisao blago kašnjenje u reakcijama uspravljanja. Jedna fizioterapeutica je rekla da ga treba vježbati bez obzira na plač, druga je smatrala da ga nikako ne treba vježbati dok plače. A onda sam došla fizijatru na Goljak (dr. Ž.) koji je rekao: to vam je kao vaša smeđa kosa, imate tamniju, a htjeli biste svijetlu (tj. dečko nije sportaš na mamu, nego malo trom na tatu :D). Uglavnom, vježbati radi poticanja ispravnog razvoja, nikako ga tjerati ako plače. Ipak, kad dođemo fizioterapeutu i maleni preplače cijeli termin, osjećam se loše, jer se fiz. čudi kako to dijete vježba već tri mjeseca i još uvijek ima takav otpor. A dogodilo se isto što i tebi, osim mene i MM-a nema šanse da ga više itko uzme a da se ne rasplače (pa ne želi čak ni baki koja nam dođe svakih 6-7 tjedana).
Leonisa, tvoje su ideje super! Morat ću početi kreativnije razmišljati, ajme, nisam baš neki kreativac. Tako nam je pristupio zadnji fiz., pokazao je kako ga rotirati dok nam je u rukama, tj. dok hodamo, zatim dok sjedimo na kauču, i na pilates lopti - u situacijama kad on ne kuži da ga zapravo vježbamo. Kad smo tako počeli, čini mi se da je krenulo naprijed.
Inače, trbuh na kojemu nije htio biti dulje od minute rješavali smo na pilates lopti ili nama na koljenima, tako mu je bilo zabavnije i nije valjda ni kužio da je na trbuhu (ili mu je čak na lopti lakše, a i na koljenima kad je guza niže, a ramena malo više).
Meni se čini da se većina roditelja koji vježbaju susreće sa sličnim dilemama, tj. koliko vježbe je dovoljno, pogotovo ako djeca odbijaju.
I, na kraju, ja protiv nošenja nemam ništa, to mi je ljepši dio roditeljstva ovih prvih nekoliko mjeseci (i spavanje na meni prva dva mjeseca, poslije me prerastao), jedino sam se uplašila zbog njega, da nesvjesno nisam usporila njegov motorički razvoj.

[leonisa]

rotacija- premotavanje
oblacenje preko noge (takodjer rotacija)

koliko puta u danu se premota pelena, pa eto prilike za x rotacija u danu koje nisu vjezbe

[vikki]

Ma da, to je baby handling, koji ja nisam ispravno polovila iz brošure dok mi fiz. nije pokazao kako ga okrenuti kod premotavanja, a da mu glava ne ostaje ravno (jer na koju god ga stranu okrenula, glava stoji ravno). Sad to više nije problem, sad se sam rotira čim ga polegnem, ali smo se baš namučili u početku.

[leonisa]

inace, moja je imala asimetriju i ja sam pitala fizijatra da li sam tome kriva jer ju iskljucivo nosim u lijevoj ruci i jedino tako i znam, a kad ju premotavam rotiram u desno i podizem na tu stranu, pa mi je reko da nisam ja zaribala, da ne mogu, no da zbog te asimetrije forsiram kontra strnu.
svi prolazimo te nedoumice, pitanja, mozebit krivnju i mislim da je to normalna faza. :hug:

[Peterlin]

inace, moja je imala asimetriju i ja sam pitala fizijatra da li sam tome kriva jer ju iskljucivo nosim u lijevoj ruci i jedino tako i znam, a kad ju premotavam rotiram u desno i podizem na tu stranu, pa mi je reko da nisam ja zaribala, da ne mogu, no da zbog te asimetrije forsiram kontra strnu.
svi prolazimo te nedoumice, pitanja, mozebit krivnju i mislim da je to normalna faza. :hug:

Rijetko kad je nošenje krivo za to. I moj stariji je imao baš vidljivu asimetriju, ali od rođenja (zaležana glavica i sve ostalo). Većina djece je asimetrična zbog položaja u maternici, pogotovo velike bebe. Moj mlađi je rođen u 35tt i nije imao vidljivih asimetrija. Za starijeg sam pazila ne samo kako ga nosim, nego i u kojem položaju spava... To je jedan od razloga zašto je loše spavao i nakon prolaska dojenačkih grčeva, vječito sam ga noću frkala u stranu koja nije bila zaležana, da se ova druga ispravi. Ali dugo je trajalo - ufff - valjda do škole. Čak mislim da se nikad nije baš potpuno ispravilo, ali nije odavno vidljivo prostim okom.

[sunčica vk]

Pitao me netko zašto toliko uskličnika u naslovu, zato što nisam mogla vjerovati da jedan doktor tvrdi da ja nosanje loše, i naravno da ću vježbice provoditi, ali ono što neću raditi a to je sigurno pustiti svoje dijete od 3 mj da u budnom stanju kolje traj ei po 3 sata u komadu leži na stomaku, a takvu sam uputu dobila od doktorice!!! hvala vam svima na vašim iskustvima puno su mi pomogli savijeti!!!

[sunčica vk]

inace, moja je imala asimetriju i ja sam pitala fizijatra da li sam tome kriva jer ju iskljucivo nosim u lijevoj ruci i jedino tako i znam, a kad ju premotavam rotiram u desno i podizem na tu stranu, pa mi je reko da nisam ja zaribala, da ne mogu, no da zbog te asimetrije forsiram kontra strnu.
svi prolazimo te nedoumice, pitanja, mozebit krivnju i mislim da je to normalna faza. :hug:

ja sam ovakav slučaj imala s starijom curom, pa smo morali vrat vježbati u ljevo i desno do kraja. e moja starija kčer se tek nije spuštala iz ruku jer nas je u kući bilo petero koji su mogli nosati

[jarčica]

rotacija- premotavanje
oblacenje preko noge (takodjer rotacija)

koliko puta u danu se premota pelena, pa eto prilike za x rotacija u danu koje nisu vjezbe

da i mi smo tako vježbali rotacije, i na kraju ih je super skužila.

ali ove prevare s pilates loptom i na npr našim prsima ili koljenima za potrbušni položaj-no way jose!

tako da sam je stavljala potrbuške-štopala minutu-dvije i tako ponavljala onoliko puta koliko je to meni bilo ok (da smo imalo neku konkretniju i opasniju dijagnozu-vjerojatno bi imala drugačiji pristup)

[jarčica]

sunčica-ja bih tu izjavu strpala u isti koš s onom da dijete mora naučiti samo zaspati.

n

[sunčica vk]

[QUOTE=Yummy_mummy;2583131]Ovo je nevjerovatno! Nas bivsi lijecnik opce prakse, i otac petero djece, nam je rekao upravo suprotno. Da je dobro za bebe da budu nosene i cak nam je pokazao par polozaja koji su najprakticniji za nosenje beba.[/QUOTE
moja obožava biti u marami....ali..morat ću pitati fizijatra sada jel ju uopće smijm sada stavljati u maramu..malo mi je to sve zbunjujuće jer pedijatrica je objasnila da njoj nije ništa neke stvari radi sporije, ali napravi ih i oštećenja na mozgu nema u smislu krvarenja , opisala sam u prvom postu što je , a sad na kraju ispada da dijete ne smijem niti nositi .... ial evo...vježbamo već dva dana...može i bez nosanja kad ju trbušćić ne boli jer se još bori s grčićima i uspavamo se ležećki bez ruku ali na stomak....teško prvih 10 sec ok, ali onda ruke i noge u zrak i deračina. moj aprva kčer nije nikako htjela na stomak i sve je naučila u svoje vrijeme , bojim se da je i ova takva....stomak položaj ne dolazi u obzir

[paučica]

Glupa je ta izjava fizijatrice I svakako mislim da se odnosila na nenošanje zbog prevencije razmaženosti, a ne zbog bilo kakvog zdravstvenog razloga.
Dokle god je nošanje pravilno, može biti samo korisno za razvoj djeteta u svakom pogledu.
Samo ti nju nosaj I ne brini
Dobar je onaj savjet nama mladim mamama - da ne govorimo uvijek o svemu onako kako mislimo. Neke stvari I stavove je bolje prešutjeti, zbog mira u svijetu.

[Dilek]

Cudi me kako je pedijatrica tako reagirala na bebu od 3 mjeseca. Da je rijec o bebi od 7-8 mjeseci jos bih razumjela, al za tako malu bebu nosenje je kljucno.
Mi smo od 3-4 mjeseca poceli igrati na podu bas puno, i ona je to jako zavoljela pa nakon toga nije bila stalno po rukama kao prije i to je recimo pomoglo. Osim toga, kako je dobivala na tezini meni je stvarno postalo opterecenje da je bas cesto nosim. Doslo je do toga da sam pocela dizati utege kako bih mogla podici dijete i nositi je bar tu i tamo.

[Mojca]

Ne stignem čitati sve postove, samo ukratko naše iskustvo: prva tri mjeseca spavala je isključivo na nama i noću i dalju, gotovo stalno je bila na rukama, nešto malu u marami, kasnije u slingu, MT-u i na kraju i u Beko nosiljci... nema apsolutno nikakvog znaka poteškoća u razboju motorike nij ebilo, dapače, svi su stalno govorili kako je napredna i kako bez straha ulazi u nove situacije. Ja vjerujem da je to baš zbog nošenja.

[leonisa]

pa ja vjerujem da je nosenje i temelj za neustrasivost. emocionalni bounding.

[Mojca]

pa ja vjerujem da je nosenje i temelj za neustrasivost. emocionalni bounding.

Yap, u gužvi i jurnjavi sam, izražaj mi nije baš najjasniji... ali da, potpis na ovo.