je li stvarno gladan?

[Zuska]

Tx, Jurana, bacila sam pogled.
Mi smo dohranu počeli i sproveli stvarno ok, ona je voljela jesti, isprobavati i igrati se. Nismo jeli, a to ne radimo ni danas, nikakva lina, prazne kalorije i sl, nego voće, povrće, mliječne proizvode, žitarice, s tim da godinu dana (od 10. do negdje 20. mjeseca nije uopće htjela jesti meso, osim pancete, i često ni ribu, nakon toga kreće obožavanje i mesa). Nikad nije bila bucmasta, ali jede više od prosječne curice njenih godina.

Hrana je toliko raduje, toliko voli jesti, da to ponekad malo plaši, s jednakom strašću će pojesti jabuku u parku, dupli puding u vrtiću ili dva tanjura juhe ili maneštre. Ali ono što tješi je da u trenutku kad joj je dosta, to kaže vrlo rezolutno. A kad dobije dvije kockice čokolade, doslovno dvije, ne zna da može dobiti više, i to jednom u tjedan ili dva, najprije stavi čoksu na stol i otpleše ples sreće kraj stola, onako kao indijanci oko vatre. I ona krene jesti i baš se vidi kako blaženo uživa.

I sad imam dvije nedomice oko ograničavanja hrane
- nije li ograničavanje (normalne, zdrave) hrane, odnosno obroka, atak na postizanje vlastite unutarnje kompetentnosti da se zna kad je dosta? Jer ako se navikne da sam ja ta koja zna kad je dosta, onda u trenutku kad ne bude mene, neće znati da je dosta i tek onda će se prejedati (ili neće jesti ništa). Hoću reći, to je možebitni put u jednu od krajnosti kad deca poodrastu.
Tako da smo se dogovorili da je ne sprječavamo jesti, pokušavamo ne komentirati da puno jede i sl., često nudimo zdravije zamjene, npr. ako traži da odemo u pekaru po prstiće, ja joj kažem da imam jabuku u torbi pa onda to pojede... S tim da mi se čini da sad ipak za nijansu jede manje nego prije 2-3 mjeseca, tad bi nakon pol sata što je jela u vrtiću dupli obrok, već u gradu tražila ponovo jesti.

Druga nedoumica su mi slatkiši, fakat ih malo jede, doma nikad osim navedenih kockica čokolade ako nam netko donese, dakle, ono što pojede u vrtiću ili u posjeti kod prabaka koje su uporne pa malo popustim. I neki dan nam dođu u posjet klinci, ja na stol stavim narezano voće i zdjelu s ribicama. Svi malo uzmu i odu se igrati (a ti klinci inače jedu dosta slatkiša), samo moja stoji kraj stola, gleda ih kako se igraju i tamani i voće i ribice. Otišla se igrati kad je sve pojela.
Dakle, kako se gradi unutarnja kompetentnost djeteta na konzumaciju slatkiša? Ne bih željela da nam dijete bude jedno od tamanitelja slatkiša na rođendanima, a niti bih pustila laissez faire u pristupu slatkišima. Sad sam se sjetila da se u "Vaše kompetentno dijete" kaže da treba graditi i vjerovati u djetetovu kompetentnost, odnosno da ga treba pustiti da se prejede slatkiša ne bi li sami shvatili koliko je ok pojesti...

Sorry littletunafish na uzurpaciji topica, ali možda će i tebi koristiti ove info u budućnosti

[Jurana]

Mislim da je teško ikome biti kompetentan kad su u pitanju slatkiši jer su to toliki skokovi u razini šećera u krvi da svi izgubimo busolu.
Neki kažu da ljudi ne bi trebali nikakve odluke u životu donositi pod utjecajem šećera, pa ne vjerujem da se i može realno procijeniti koliko slatkog ti je dosta.
Osim ako ti ne bude baš muka.

Skandinavci imaju onu foru s jedenjem slatkiša samo vikendom - njima je to prevencija karijesa. Lakše ime je utoliko što se svi toga drže - čak ni u samoposlugama nema slatkiša do petka navečer, i nikome ne bi palo na pamet nuditi djecu radnim danima.
Mislim da je u redu dva dana u tjednu jesti slatko za desert iza glavnog obroka, da je to dobra navika za cijeli život.

[cvijeta73]

Svi malo uzmu i odu se igrati (a ti klinci inače jedu dosta slatkiša), samo moja stoji kraj stola, gleda ih kako se igraju i tamani i voće i ribice. Otišla se igrati kad je sve pojela.
Dakle, kako se gradi unutarnja kompetentnost djeteta na konzumaciju slatkiša? Ne bih željela da nam dijete bude jedno od tamanitelja slatkiša na rođendanima, a niti bih pustila laissez faire u pristupu slatkišima. Sad sam se sjetila da se u "Vaše kompetentno dijete" kaže da treba graditi i vjerovati u djetetovu kompetentnost, odnosno da ga treba pustiti da se prejede slatkiša ne bi li sami shvatili koliko je ok pojesti...

)

oprostiti će mi gospon juul, al ne bih se s njim složila
odnosno ne vjerujem u unutarnju kompetenciju djeteta po pitanju slatkiša. kako kaže jurana. a naročito kad su djeca u pitanju.
neće se prejedati na rođendanima radi toga što joj nije stalno dostupno. a i ako se prejeda, svi se prejedaju pa nek i ona, šta ima veze. to im je ionako do neke dobi hajlajt rođendana - njegovo visočanstvo smoki itself

ja isto još od svoje obitelji nemam naviku kupiti bombone, pa baš ni čokoladu za imati doma - jer sve što imamo doma odmah pojedemo. dakle, kad kupim u dućanu to kupim da se odmah pojede. ili kad netko donese.

znači nemam sad, niti sam imala kad su bili manji, neki strogi režim. al ne kupujemo u sklopu nabavke.
kupim kad baš udave, npr m, mama kupi mi kiki, kupi mi kiki.
i onda slisti cijelu kesicu. odjednom.
i ništa joj se ne povećava razina kompetencije