Ma imala sam ja pms i prije. Ono, dan prije menge koma, sve je grozno, ja tjeskobna, život mi je u banani, sve je crno, plačem čak i na reklame, ne vidim izlaza iz toga nečega...Zaspem, ujutro se probudim, dobijem mengu, pjevušim i žviždućem i mislim si, zbog čega sam ja ono bila jučer tako u k? I redovito se ne mogu sjetiti razloga jerbo je moj život baš super (nakon nepunih 10 sati!).
Ali to je trajalo jedan dan!!!
Ovo je drukčije, traje puno dulje, počinje iza ovulacije..i nije da sam tjeskobna, koliko sam nervozna i baš osjetim tu kratkoću fitilja. Nešto što mi do pred par dana nije smetalo, ili nešto na što mi prije par dana tlak ne bi poskočio, sad postane razlog za režanje...
Razlika u opuštenosti je baš vidljiva, žao mi mojih dragih doma

((
Pročitat ću tu knjigu, hvala na preporuci...