Ovo je tvoj problem - sjećam se ja i sebe iz te faze....
Ali nemam baš neko instant rješenje. Za mene je rješenje uvijek bilo rješavati stvarne probleme, a one koje (trenutno ili uopće) nisam smatrala rješivim morala sam naučiti "otpustiti" i pustiti svemirski zakon da se pobrine za to. Obično bi uspjelo, ali tek nakon što sam naučila da život ne mogu "gurati" nego da će se neke stvari dogoditi u trenutku koji je za njih najbolji. Sad sam već zadrla u debelu filozofiju.
Jednostavnim rječnikom - pomiriš se s vremenom da život nije uvijek fer. U mojoj glavi to zvuči ovako - vjerojatno postoji neki razlog zašto baš sada i ovdje ne mogu, štajaznam, ostati u drugom stanju (To me dugo mučilo - rodila djecu na pragu četrdesete, tek nakon što sam svjesno odlučila prihvatiti svoj život kakav god bude, ne nužno s djecom). Kad sam napokon uspjela prestati misliti o tome, u roku dvije godine imala sam dvoje. A lijepo mi je ginekolog godinama govorio - zdravi ste, opustite se, NEMOJTE siliti, sve što trebate je solidan godišnji odmor! I bio je u pravu. A ja sam iscrpljivala sebe i okolinu bezveze. Eto, to je primjer, a takva sam u svemu - ide mi na živce kad mom sinu treba pet minuta da zaveže cipele... I dan danas moram se podsjećati kad mi se učini da moja djeca ne uče dovoljno da je to NJIHOV zadatak, ili kad mi se učini da mm nije dovoljno brzo ispraznio suđericu. Ufffff.... onda sjednem, stavim ljepljivu traku na gubec i mislim si "svaka mu čast, treba mene podnositi..."
Pa si navečer lijepo napravim toplu kupku sa sodom bikarbonom, mlijekom, lavandom i maslinovim uljem, a dalje... onako kako je baka napisala - masaža i sve ostalo. A svijet nek se brine za sebe kako god zna. Ja se brinem za svijet tako da se prvo pobrinem za sebe i one oko sebe.





... ali sve je to kratkoročno.
Odgovori s citatom