 |
|||
Ja mislim da je to normalno da se s 2,5 god ne igra nešto s drugom djecom. Sjećam se tih rođendana, kad su svi tako mali, svako dijete se sa svojim roditeljem igralo. Mojem su u toj dobi bile zanimljive curice 6 do 8 godina, pogotovo ako su imale duge plave kose, ali malo njih je bilo ludo za igranjem s "bebom".
Tako je. Do treće (ponekad i četvrte) godine djeca se igraju pored druge djece, a ne s njima. To su jasličke grupe. Vrtićke grupe se formiraju kasnije, tek kad djeca dorastu do društvenih vještina da se znaju igrati s drugom djecom, oko četvrte godine.Jelena prvotno napisa
tak je moj veliki na jednom ročkasu cijelo vreme bio s nama, a deca u posebnoj prostoriji s animatorima i svim kaj ide uz to, a mi uz kolače i pladnjeve prave hrane, a on cvate, moji su progovorili kasnije
Potreba za socijalizacijom počinje od 2. godine. Jaslička skupina je samo jedna, ona za bebe od godinu dana. Ostalo nisu jaslice.
U Hrvatskoj su jaslice do 3 godine i dok su u pelenama. Vrtić je tek nakon navršene 3 godine.
U Hrvatskoj u kojoj ja živim jaslice su odjeljenje za bebe od 1 godinu i također jaslice su u vrtiću.
Jaslice su zapravo vrtićka predskupina, sve ostalo ovi stariji su samo skupine unutar istog vrtića.
Ne znam kako bih to definiriala kod nje, ne mogu reći da nema potrebe za socijalizacijom generalno sa ljudima jer mislim da ne bi tako prilazila ljudima, tražila da bude tu gdje smo svi, imala neku interakciju ali sa djecom se nešto i ne igra, kad nam dođe neko dijete ona vrlo rado promatra šta to dijete radi ali nema potrebu da ona sad ode i igra se sa istom igračkom ili da podijeli neku svoju igračku ali ako se ona igra sa nečim i drugo dijete priđe i počne se igrati sa tom istom igračkom, nema ništa protiv ali nema neke međusobne interakcije među njima...nadam se da sam dobro objasnila.
To na rođendanu, npr bio je napuhanac, klinci su unutra, ona otvori zastor, svi ju zovu unutra, promatra promatra i ode, neće unutra.
Pa to može biti i do karaktera. Naime, ne vole svi ljudi društvo ni u djetinjstvu ni u kasnijoj dobi. Neki su jako društveni i dobro se osjećaju u grupi (moj mlađi sin), a drugi su sasvim dovoljni sami sebi ili više vole biti u manjim grupama (moj stariji sin).
Ima i toga sigurno. Oduvijek je vrlo samostalna i samovoljna. Ak želimo s njom super, ak ne nema problema. Zabavlja se i s nama i bez nas bez problema. Donosi nam igračke, knjige i sve što želi da nam predstavi pa to tumačim da nas poziva u svoju igru ali definitivno ne moramo biti animatori 24/7 i ne traži pažnju konstantno
Ima li neka mama iskustva kad dijete kaže neku riječ ali ju više ne ponovi? Nama se dogodilo već par puta ali evo najsvježije mi je 'jaje', prije par mjeseci je par puta rekla jaje i nakon toga sve do jučer niti jednom, opet smo pokazali na jaje i izgovorila je riječ i sad opet više ne mogu dobiti od nje da ponovi. Pitam šta je, držim u ruci, gleda u mene, gleda u jaje ali da ponovi nema šanse.
Imitira sve što ja radim fizički , apsolutno sve, zvukove tu i tamo, riječi nikako
Također me brine i razumjevanje, uopće ne znam dali ona razumije dovoljno za svoje 2.5 godine. Navest ću neke od primjera, idemo mijenjat pelenu, ja joj kažem daj mami pelenu, ona se okreće oko sebe, ja kažem tamo su iza tebe, iza vrata, okreće se , uzima pelenu, reko odi sjedni na krevet, ide i sjedne i čeka da promjenimo. Ili di su tvoje cipele, ona pokazuje na noge, ja kažem da tu ih obujemo ali di su sad, onda pogleda u pravcu gdje stoje i pokaže prstom. Odi uzmi žlicu i sjedni za stol, ode. Di je balon, traži ga, ja kažem tamo je u kutu, gleda u smjeru u kojem joj pokazujem pa ode i donese. Pojmove jako brzo uči i svladava, u slikovnicama zna pokazati sve šta ju se pita, vani kad smo isto, auto, sunce, oblak, drvo...dijelove tijela itd...ne treba joj se puno puta ponavljati šta je šta, pokažem joj dva puta i imenujem, treći je već upamtila i svaki sljedeći dan kad ju pitam zna. Također i zna za sve tko je ko, od obitelji, kućnih ljubimaca,prijatelja itd...
Logopedica koja radi s njom je puna hvale i pozitive i baš je oduševljena njenim napretkom a i moja kćer vrlo lijepo reagira na nju.
Ide to sve u nekom lijepom pravcu ali neke me stvari baš poljuljaju, recimo kad smo vani ona skoro nikada ne pokazuje meni nešto njoj zanimljivo, tj ne skreće mi pažnju i ne pokazuje prstićem na macu, psa, loptu ali ako ja nju pitam di je to sve pokaže mi. Nije pasivna, razgleda sve oko sebe, trčkara, zanima je svašta pa stane i čeka mene ali mi ništa ne pokazuje, prijateljica mi kaže da njena mala isto nikad nije pokazivala tak, sad ima 4 i sve okej, baš se brinem.
Opet, obje terapeutkinje se slažu da ona nema intelektualne smetnje, ali socio- komunikacijski dio malo šteka ali vrlo brzo uči i napreduje. Također, ima ljude koje voli i s njima stalno inicira kontakt i igru, neke koji su joj dobro poznati a i neke kad vidi prvi put al joj 'sjednu' a ima i neke za koje nije zainteresirana(kao što je druga terapeutkinja) pa zadatke obavlja bez volje i samo da se odrade pa je i dojam drugačiji.
Ispričavam se na dugom postu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom