Potrudite se da joj budete zanimljivi što češće
. Eto, napisah i ostah živa.
Uz sve moje saosećanje kao neko ko je i sam paničar i čije je dete konačno probrbljalo sa pune 2,5 godine, usudiću se:
Defektologica je rekla da je sve još u okvirima za dob. Defektologica je rekla da je dete inteligentno. Defektologica je rekla da će joj kliknuti.
Dete brblja svoje, pokazuje prstom, igra se imitativno, razvija se psihomotorički, ponovi poneku reč tu i tamo, odaziva se na ime kad hoće, veselo je, učestvuje u zajedničkoj igri, može da drži pažnju deset minuta.
Pobogu, takvo je 80-90% dece tog uzrasta. Šta više treba?
Sve ste već preduželi, sad uživajte u svome detetu.
Naučite da je razumete. posmatrajte je. Hvalite je. Ponosite se njome.
Ne zato što ona sigurno nema komunikacijskih poteškoća. Možda ima.
Ali ni jedno dete ne voli da komunicira sa dva odrasla bića koja je gledaju zastrašeno i ispitivački sve vreme.
Puno, puno više će komunikacijski postići dva roditelja koja ne seciraju svoje dete, već je prihvataju takvu kakva je.
Uz terapiju i kontrole, ali bez tog osećaja panike i dečje "neispravnosti".