Na žalost, i ja vam se pridružujem na ovom topicu, mada nisam to niti u ludilu mislila prije mjesec dana kad sam ugledala plusić na testu. Iza mene je jedna predivna trudnoća i predivna kći od 3 g.
Bebica se "primila" iz prve, plusić je bio tu i MM i ja smo s velikim iščekivanjem čekali 3 ročkas naše kćeri da joj objavimo sretnu vijest jer ona jako želi "jednu maju sekicu".
Međutim, na prvom pregledu nisu bile baš sjajne vijesti, bradikardija i plod manji nego što je trebalo. Slijedi 7 dana mirovanja i utrići.
Na slijedećem pregledu (8. tjedan) - zaostatak u razvoju još veći, i dalje bradikardija.
Dogovaram pregled na SD, još jedna provjera, srčeko prestalo kucati u međuvremenu - missed ab. Odlazim prije točno tjedan dana na SD, apsiracija i tek malo kiretiranja. Iako pod stresom i u panici od svega što sam pročitala na forumu o bolovima, anestezijama i sl. sve prolazi puno bolje nego što sam očekivala.
Dr i sestra se ponašaju ljudski, dobivam fortral u venu (od čega mi se odmah počinje vrtiti i imam gorak okus u ustima), te lokalnu anesteziju.
Ništa od toga nije bilo poseno bolno. Sam postupak također nije posebno bolio. Nije dakako ugodno, bolovi su nešto tipa menstruacijskih grčeva (ja ih gotovo i nemam inače, tako da nije da imam posebno visok prag boli).

Sve je bilo brzo gotovo, plod je bio mali (za cca 6tj). Cijelo vrijeme sam bila dakako prisebna i odgovarala na pojedina pitanja liječnika. Nakon toga sestra mi je pomogla da se obučem i prebacili su me na kolica, te odveli u prolaznu sobu s nekih 8 kreveta gdje leže žene koje dolaze na neke pretrage, kiretaže i sl.

Ležala sam gotovo 2 sata i nakon toga išla kući. Do kraja dana sam još imala glavobolju i povremene vrtoglavice.
Od tada još uvijek pomalo krvarim, mirovala sam (iako ne strogo, ali sma bila doma i ležuckala), pila sam 5 dana ergometrin i još pijem sinersul (iako su mi prepisali hiramicin koji tetraciklin koji se de facto ne bi trebao uzimati s ergometrinom - tako piše u uputstvu za ergometrin :? ).

Psihički mi je bilo najgore 3 i 4 dan kad sam svako malo plakala i nisam mogla stati. Pomoglo mi je plakanje na muževom ramenu i nakon toga sam relativno ok. Od ergometrina sam još imala grčeve, pa me i to valjda činilo nervoznim i razdražljivom, a nekako me podsjećalo i na stezanje maternice za vrijeme dojenja nakon prvog poroda, pa me hvatala još veća tuga i nostalgija za izgubljenom bebom.
Danas sam prvi dan u uredu, i ok sam. Čekam željno prvu i sve ostale m. i planiramo u veljači krenuti iznova. Doc je preporučio 4 ciklusa pauze.

Eto, malo sam odužila, ali vjerujem da može biti korisno za neke forumašice koje to na žalost tek čeka. Moja preporuka, barem kad su u pitanju rane trudnoće i gdje doktor ne očekuje pretjerano puno kiretiranja jest lokalna anestezija umjesto opće, jer mislim da takav zahvat i bolovi za vrijeme istog nisu opravdani za rizike koje opća nosi (ja sam i inače u strahu od opće, iako je nisam nikada iskusila). Dakako, da me netko ne bi pogrešno shvatio, zaista ne ulazim u pitanje opravdanosti opće u slučaju kiretaže u kasnijoj trudnoći, kada je zahvat opsežniji.