 |
|||
prisilne misli nakon porođaja
dali je tko imao iskustva sa prisilnim mislima, naime nakon porođaja počele su mi se po glavi motati prisilne misli npr. da nedaj bože ubijem dijete ili ozlijedim nekog drugoga iako to nikad nebi učinila ...ali ne mogu to kontrolirati... idem kod psihijatra i on kaže da dosta žena ima sličan problem dok su djeca mala....
Osobno ne, ali znam neke koje jesu.
Ne znam jesi li već pročačkala forum, ali bilo je forumašica koje su pisale o tome.
Nadam se da će se stvari uskoro posložiti i da će ti se takve misli uskoro prestati vrtjeti po glavi
moguce je da se jave, vazno je da si svjesna da su to samo mili i da se tvoj mozak igra s tobom. nastavi ici na terapiju, ne znam kojeg je usmjerenja psihijatar ali bi bilo jako dobro djelovati odmah npr. da za svaku prisilnu miso pronadjes odgovor i da ga nosis sa sobom npr. u djepu pa kad ti ide prisilna misao da si ga procitas. ne znam da li sam jasna, ako ti treba jos objasnjenja pitaj.
jesi li najcesce sama kod kuce ili je netko s tobom?
hvala na odgovorima, inače nisam baš puno sama kod kuće, sada ću početi ići na psihoterapiju i nadam se da će mi to pomoći jer stvarno ne znam kako je do toga došlo.....već se osjećam bolje jer na početku me to totalno uplašilo i mislila sam da ludim....užas!
ali ja sam vrlo optimistična i hvala vam na potpori!
Da, da, da!
Evo, hvala Bogu nakon 4 mjeseca mogu reći da me (puj, puj) popustilo, dogodi mi se rijetko ali bila sam šokirana time kada mi se događalo s vremena na vrijeme.
Recimo, kuham u ekspres loncu i mislim - što da sada otvorim lonac i sve eksplodira? I dođem do toga da se počnem znojiti i moram otići iz kuhinje.
Ili, stojim na balkonu i pomislim što sada da se popnem i skočim :shock: i krenu mi trnci u nogama i moram pobjeći s balkona jer me to vuče i mislim da bi to mogla bez problema napraviti (ali jednom sam se suočila s tim, približila se ogradi i shvatila da ne bih to stvarno napravila već mi je to ustvari "u glavi".
Još jedan primjer: šetamo se pokraj rijeke, ja guram L. u kolicima i počnem razmišljati što da posrnem, kolica mi polete prema rijeci i ona se otkotrlja?
Pričala sam sa svojom sestrom, i ona je nakon poroda imala slično, naša teorija na kraju je bila da je to vjerojatno posljedica snažnog osjećaja brige i odgovornosti. Možda to i nije točno ali ja sam to tako sebi razjasnila i lakše se nosim s tim (nego da mislim kako sam prolupala)
lima reci mi koliko te to držalo? moj mali ima 2 i pol godine i još me to drži....
Ovo bi bilo i moje logično objašnjenje. Odjednom imamo malog čovjeka koji u potpunosti ovisi o nama, odjednom se javlja ta velika odgovornost i briga i u naletu tih svih novih osjećaja u glavi se vrti "što bi bilo kad bi bilo". :/LIMA prvotno napisa
Da, da, da!
Evo, hvala Bogu nakon 4 mjeseca mogu reći da me (puj, puj) popustilo, dogodi mi se rijetko ali bila sam šokirana time kada mi se događalo s vremena na vrijeme.
Recimo, kuham u ekspres loncu i mislim - što da sada otvorim lonac i sve eksplodira? I dođem do toga da se počnem znojiti i moram otići iz kuhinje.
Ili, stojim na balkonu i pomislim što sada da se popnem i skočim :shock: i krenu mi trnci u nogama i moram pobjeći s balkona jer me to vuče i mislim da bi to mogla bez problema napraviti (ali jednom sam se suočila s tim, približila se ogradi i shvatila da ne bih to stvarno napravila već mi je to ustvari "u glavi".
Još jedan primjer: šetamo se pokraj rijeke, ja guram L. u kolicima i počnem razmišljati što da posrnem, kolica mi polete prema rijeci i ona se otkotrlja?
Pričala sam sa svojom sestrom, i ona je nakon poroda imala slično, naša teorija na kraju je bila da je to vjerojatno posljedica snažnog osjećaja brige i odgovornosti. Možda to i nije točno ali ja sam to tako sebi razjasnila i lakše se nosim s tim (nego da mislim kako sam prolupala
o da, da....
sram me napisati kakve su se sve misli meni motale prva 4 mjeseca nakon poroda - intenzivno, svaki dan....
sad kad mališa ima skoro 7 mjeseci malo se rijeđe pojavljuju....
srećom pa sam prije poroda puno čitala o post porođajnoj depresiji pa sam se znala na vrijeme zaustaviti ili izbacit agresiju na neki drugi način (vikanjem, plakanjem, razbijanjem tanjura :shock: - naravno ne pred malim... )
pohvalno je to što si odlučila ići na psihoterapiju, vjerujem da će ti pomoći tj. znam da hoće, jer puno je lakše kad se problemi istresu i podijele s nekim....
moja okolina je samo odmahivala rukom na moje "ispade" plača, u stilu: "ma pusti je, opet je živčana, bu je prešlo" a nisu shvatili da bi ti moji "ispadi" bili puno manji samo da me je netko upitao kako si?, treba li ti pomoć? (razgovor, presvuć maloga, opeglati veš, oribati kadu i sl... jer je sve to bilo na meni od prvog dana povratka iz rodilišta)
eto ja sam nakon nekog vremena uspjela nać izvor svojih frustracija i bijesa (čitaj :svekrva) i ignorirati ih....
sada se puno lakše borim i sa povremenom depresijom i crnim mislima...
pišem, pjevam, crtam, stavim malog u auto i odemo u neki park, odemo se prošetati u neku drugu ulicu, kvart, odem s prijateljicom na kavu...samo da skrenem crne misli....
nekad pomogne, a nekad ne...
hvala svima na potpori i odgovorima....iskreno, jako puno mi znači vidjeti da nisam sama.......
Ja znam misliti: npr.u kuhinji sam,a mali( 3 mjeseca)mi spava u sobi. I mislim si što ako je pao s kreveta i udario glavom? Ma ubila bi se. Ili nosim ga,pa pomislim: Isuse što da se udario glavom u štok dok hodamo po kući? Ili ga čuvam,plače mi i svi dolaze gledati šta je,a najrađe bi glasnoo viknula svi van i ostavite nas na miru!!!! Inače sam sad poslije poroda puno više osjetljivija,sve me smeta,ne mogu podnijeti kad mi netko kaže: moraš mu to,to i to... ili kaže netko malome: jaj pa ti bi se razgovarao s nekim,a nemaš s kim, ili neda ti mama papati,pa si moraš ruku papati... uh!!!!dođe mi da spakiram MM-a,sebe i svoje sunašce i pobjegnemo negdje daleko od svih!!!!
joj, to imama i ja, mislila sam da je to relativno normalno. hm...
sada se rjeđe javljaju, na početku je bilo dosta intenzivno, još kako sam se mučila s dojenjem nekada bi mi došlo da sve to pošaljem znate gdje i pobjegnem negdje ili nestanem.
(ma što pričam, ja se još uvijek mučim s dojenjem
mara poslala san ti pp
ma te ti se prisilne misli često usko vežu uz tjeskobu.
vjerojatno si u toj novoj situaciji nesigurna u sebe i sigurno te je malo više strah nego inače pa osjećaš jaču napetost.
ne brini, nećeš nauditi svom djetetu, samo nemoj da te misli preokupiraju jer ćeš postati nesretna s vremenom. čim ti padne na pamet tako nešto jednostavno počni razmišljati o nečem drugom. naprimjer tebi padne napamet da ćeš ubiti svoje dijete i samo si mozak odmah prešaltaj na bzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz i pusti neka ti u glavi bude to bzzzzzzzzzzzzzzzzz 5-10-15 sekundi kolko je potrebno i onda nastavi s normalnim radom.
curke mene peru isto ovakve misli, jako slabo spavam - kako ste uspijevale zaspati?? kada mi krenu misli na osobe koje su me jako povrijedile (nakon poroda sam imala jako jadnu potporu sa strane obitelji) sva se uzvrpoljim i počnu me prati kokteli negativnih hormona i nikako da zaspim...
Ja hvala Bogu mogu zaspati u sekundi,ali šta mi se sve mota po glavi.... Imam osjećaj kao da svatko ima neku primjedbu na moju brigu o djetetu. Svaki dan sve više i više. Dođe mi da se zatvorim u sobu i samo plačem...dođe mi da vrisnem ostavite me svi na miru... znam da svi jako vole moju bebicu,ali mislim...halo!! ja sam mu mama i valjda će biti kako ja kažem
ja sam bila nakon poroda kod mame i doživjela slom koliko me kritizirala i omalovažavala, dragi me otpeljao doma i sada smo sami, on mi max. pomaže, totalno sam se izolirala, ugasila mobitel i pokušavam doć k sebi. bježi na neko neutralno mjesto ako možeš...
Najljepše mi je kad smo MM i ja sami s bebom...totalno sam drugog raspoloženja!!
Zene su cesto jako jaaaako osjetljive na sve i svasta i prolazi im kroz glavu kojekakvo smece (valjda je to ciscenje, ne znam). Meni je najteze bilo zadnjih mjeseci na cuvanju druge trudnoce (mjesecima na Sv.duhu, a doma malo dijete i muz).
Nije to samo do potpore obitelji, jer ja sam je imala, pa me opet proganjalo stosta (ja sam zivjela 20 godina sama prije udaje i poroda, pa mi je bilo tesko prekopcati se na novu situaciju).
Morala sam se SVJESNO OPUSTITI (koristiti kojekakve relaksacijske metode npr. brojiti udisaje i izdisaje, otkucaje srca i slicno...). Ima jedan stos iz yoge, vrlo je jednostavan - udises buducnost, a izdises proslost. Neka proslost ide... I tako koliko treba. Jer ako se zapetljas u misli o ovome i onome, tko te povrijedio, a tko nije... to je vrzino kolo i samo te izmuci.
Nakon poroda vazno se naspavati PO SVAKU CIJENU i ovakve situacije fakat mogu izmuciti zenu. U to ime, dobro je imati nekoga (muz/otac djeteta je najbolji izbor) da dezura uz bebu, da majka ne mora skakati svaki put kad bebica zakmeci... Doduse, meni je to uspjelo tek nakon dosta mjeseci, ali to je imalo veze samo s mojom pretjeranom brigom za djecu, ne s voljom njihovog oca... on je uvijek bio uz nas.
hvala zlato na udisanju budućnosti, kako lijepo :D
evo, rekla sam dragom da me izvede van i prošetali smo krug oko parka (malena doma spava u krevetiću) i vratili se, i to je prvi put otkad sam tu doma da sam izašla van - bile su neke ruže u vrtu, pomirisala sam ružu, kako lijep miris...
koja je to razlika, otić van na 10 minuta i vratiti se...čak sam smogla snage istuširati se i oprati lavabo!!! ah koje oslobođenje, tako napuni energijom, bar malo, i tako iz dana u dan pokušati ću naći nešto što me opušta i veseli (nešto naslikati...)...
volim vas curke, puno hvala na svim savjetima
drago mi je zbog pozitivnog pomaka!
Curke, našla sam čarobnu formulu
Inače, malu smo budili svaka 3-4 sata i uvijek se bunila, tj. počela bi jesti ali ne s najvećom voljom. Čak bih radila i kompresije grudi da joj brže ide mlijeko na što bi se ona znala zagrcavati, a često bi nakon podoja bilo potrebno da se podrigne, a i štucavica je bila svakodnevni gost. Presvlačili smo je prije podoja i onda bi plakala.
A sinoć - odlučila sam ovako: pustit ću je da spava koliko želi, i uistinu, ona se sama probudila, i legla sam se pored nje i dala joj desnu sisu te krenula u polusan,pustila sam je da sisa brzinom i intenzitetom kako njoj paše. Koja razlika! Ona je sisala, a mene su počeli prati pozitivni hormoni jer sam bila potpuno opuštena i bezvremenski orijentirana. Na kraju bih je podrignula vrlo brzo, a uopće više ne štuca.
I u jednom trenutku ona bi samo usnula pored moje sise.
Ja bih nastavila spavati u svom krevetu, a ona u svom.
Probudila se opet za oko 1.5-2 sata i tada sam joj na isti način ponudila lijevu sisu.
I opet isto, samo sam joj ovaj put dala adap. mlijeko.
Jutros smo je presvukli nakon dojenja, kada je lagano usnula, razbudila se ali nije zaplakala, i onda sam je opet uspavala na sisi. Uh, koje olakšanje da ne plače...
Dakle, ciklus od 3 hranjenja ( 1 sisa, 2 sisa, ad. mlijeko). ako mi neće zaspati nakon ad. mlijeka, dam joj sisu, pa mi zaspi na sisi. onda kada zaspi, odem i ja spavati (ako sam pospana).
ps. ne mogu spavati s njom u krevetu jer onda sam ko zec, stalno osluškujem kako diše i slično, pa je bolje kada smo odvojene, ona naravno malo kme kme kada bi sisu i onda je uzmem k sebi na podoj pa natrag u njen krevetić kad mi zaspe
vidjet ćemo kako će ovo funkcionirati, malo po malo,iz dana u dan.
Popodne idemo k psihijatru pa javim novosti.
evo bila sam na Rebru s dragim i djetetom, na psihijatriji kod dr. Folnegović, pre pre predivna mlada doktorica, majka 3 djece...
lijepo smo pričali i puno mi je pomogla, osnažila me i dala mi puno blagonaklonih savjeta.
što drugo nego reć - curke, ako se osjećate loše, odite do psihijatra, bit će vam lakše. o detaljima ne želim jer je svaka žena u svom filmu i moj razgovor s njom nije rješenje i za neku drugu ženu, tako da eto, pronađite svoje rješenje jer sigurno postoji.
znam da se svi boje psihijatra (svi negiraju svoje stanje kako bi bili društveno prihvaćeni, a u stvari se većina žena bori s ovakvom situacijom i to je normalno, tu nema ništa loše), ja sam imala strah da me ne hospitaliziraju, ali jako smo lijepo dočekani, divno smo razgovarali i pušteni smo domeka...
Bit će sve dobro... (Btw. i ja imam slično iskustvo, ali iz prve trudnoće, isto je sve završilo ok... Moja doktorica je sad već u mirovini, ali puno mi je pomogla kad je baš trebalo)
evo curke,
danas sam skužila da sam zapravo i fizički onemoćala, pa sam počela piti vitaminske i mineralne dodatke prehrani + Omega 3 kapsule (popila uz ručak), uzela sam extra željezo (Ferrum Lek 100 g) i C vitamin u prahu u količini na vrh čajne žličice (uzela popodne zajedno nakon kajgane jer se željezo najbolje apsorbira uz C vitamin) i podigla mi se razina energije.
naime, tijekom trudnoće nisam uzimala nikakve dodatke, osim povremeno folnu kiselinu i malo željeza ovisno o krvnoj slici. izgleda da mi se nisu stvorile zalihe vitamina i minerala što se nakon poroda jako osjetilo (generalna malaksalost, manjak energije, uspavanost iako sam odspavala...)
hvala svima na potpori, ako imate koji savjet ili utjehu, molim javite se
javim se sa svojim napretkom i koje još cake mi pomažu da prebrodim ovo razdoblje. nadam se da svojim savjetima pomažem i drugim curkama
inače, i meni muž pomaže, još je ovaj tjedan na godišnjem, i kad mi treba da si odspavam on čuva malenu u drugoj sobi, a ja jedva čekam da se probudi da je podojim...
dragi nam i kuha i sređuje sve što treba...
danas smo išli na općinu prijaviti dijete i jedva smo preživjeli po ovoj vrućini ali eto, to je sada riješeno i sve ostalo može on obaviti bez mene.
mala je u autu počela plakati i dala sam joj sisu pa je bila mirna.
vezano uz moje spavanje, dragi mi je također savjetovao da krenem u mislima slagati cijeli dan unazad i sinoć se dogodilo da nisam ni stigla predaleko u danu - već sam zaspala... ne pomaže uvijek, ali vrijedi pokušati, na taj način čovjek sabere misli. inače, sinoć je bila oluja i grmilo je i sijevalo, ali malena se nije probudila - hvala Bogu
čak mi je dobro i drijemucati... sad idem malo da se istuširam i osvježim, to me uvijek oraspoloži..
ajme ne želim se ni sjetit, već sam negdje pisala kako sam preživjela i napade panike pa zatim OPK prisilni misli i radnji...i uf izašla živa iz svega toga.....još ponekad pomislm na neku glupost ali drukčije je sad kad znaš šta je to..kad se znaš nosit s itm, automatski preidaješ tome i majnu važnost jer znaš da nije to to.......meni se to dogodilo u nezgodnom trenutku recimo nezgodnom jer tada npr. nisam imala internet ni puno ljudi oko sebe nit sam čula da je netko takvo što mislio i sl. ovako upališ interent odeš na forum vidiš da nisi jedini i odmah ti je lakše. Na mene je sve zajedno utjecalo iznenadna trudnoća u ranoj dobi, pa seljenje pa navikavanje jedan na drugoga pa zatim i na bebu, navikavanje na odgovornosti koje do tada nisam imala, osim škole i izlazaka a sad odjednom se brinem za stan i tri osobe. a ovisi i od osobe do osobe i to mij e bilo malo too much izgleda. također da me i par prijateljica povrijedilo i cijelo društvo dizalo tlak. Uža familija je bila ok, ali kako nekom reć što ti se mota po glavi reći će da si lud, pa nikad za to nisam čula, malo po malo izlazila iz toga na kraju sam zbog prisilnih radnji pila AD 8 mjeseci.
Preporučujem svima koji imaju više problema s time i koji vide da ne mogu samo izać na kraj s time, i da ide prema goremu neka potraže pomoć, priča puno pomogne, al ako nemate previše novaca i vremena ne ustručavajte se ni AD. NIje toliko strašno ih pit godinu dana kao što je strašno proživlajvat sve te misli i sl. Ja sam se brinula da ću bit ko mumija ili slično ali oni samo daju jednu ravnotežu i snagu za dalje, sve se čini lakše, lakše se riješavaju problemi i kreneš dalje. Sad mi je žao što je to sve skupa trajalo skoro 4 godine ,a moglo je puno manje.
točkalice, hvala na iskustvu...
evo novosti:
vezano uz "čarobnu formulu" prehrane male - eh, pa tu noć je funkcioniralo, ali evo večeras je jela od 21 do ponoći s prekidima za podrigivanje - tako da će vjerojatno sad spavati cijelu noć pa ću se naspavati...
vezano uz svu silu vitamina i minerala koje sam uzela, danas se puno bolje osjećam i nemam negativne misli kao npr. jučer (baš sam imala težak period pred spavanje)...
inače, samoinicijativno sam bila popila jučer i prekjučer (prekjučer su mi jako pomogle jer sam imala tužnu fazu) valeral, 3 tablete dnevno, no jučer me nakon te jedne tablete oprao neki film (jer sam jučer već bila bolje), nemir i uvidjela sam da mi nije pomoglo. tako da danas nisam pila niti dalje ne namjeravam.
kako sam popila ove vitamine, izgleda da me podigao kombo B vitamina koji djeluju dobronamjerno na psihu plus podižu apetit pa sam i bolje i kvalitetnije jela...
pusa svima
super je citati dobre vijesti
ima puno istine da je i kemijska neravnoteza uzrok losih misli i sl. omega neuro, magnezij i b-kompleks mogu pomoci
¸hej, nemate pojma kako su mi svjedočanstva drugih pomogle.....stvarno kada vidiš da nisi sam odmah ti je lakše.....
ako tko ima još nekih iskustva neka napiše.....
pozdrav i zahvaljujem svima
da točno to....a ja sam bila sam bez saznanja da se to događa, znala sam za postporođajnu samo ne i kako se točno manifestira. I onda misliš il si luda il ćeš poludit...pa se tješiš da nije ništa proći će i onda negdje pročitaš rečenicu: Vi ste ono što mislite.
točkalice, i ja sam bila u fazi kada sam mislila da ću nepovratno "skrenut" glavom, i bilo je beznadnih dana, sada mi je bolje - borim se da izguram... samo da mi se više nikad ne ponove te faze...
evo danas sam se osjetila malo iscrpljeno, pa sam dragom rekla da mi ispeče velku šniclu - izgleda da mi fali i proteina (da mi se u mišiće vrati polet) i to me malo diglo.
poduplala sam si dozu C vitamina - njegov višak se izluči kroz mokraću pa nema straha od predoziranja...
baš me zanima u kakvom stanju bi bio Superman nakon jednog dana s djetetom - brijem da ne bi mogao dizati nebodere a kamoli letjeti nakon toga - samo bi maštao o krevetu kako bi se večer približavala
popodne sam dala dijete dragom da joj da adapt. mlijeko (dojim je 2-4 puta dnevno, i tako mislim dok mi se snaga ne povrati) i pekla me savjest, em što je ne dojim, em što njemu zadajem uz hrpe zadataka i taj i počela sam se loše osjećati - no došla sam do njega i on me ohrabrio i rekao da nema frke, nek se samo naspavam i nek se oporavljam, da on ima snage za nas obje kolko god treba. i kaže: pa ako se ti ne naspavaš sve pada u vodu, nit ćeš moć dojit nit niš, zato se samo opusti...hvala Bogu što je tako dobar i što me razumije...
peterlin pliz mi samo reci kako si se ohrabrila imati drugo dijete i kako je s njim-njom prošlo prvih mjesec dana?
curke, nevjerojatno - večeras me opet oprao onaj neki koktel i pozvala sam dragog i razgovarali smo i evo zaključaka:
1. šteta je što sam prestala dojiti u istoj mjeri kao prije, ali to je imalo svrhu jer sam se u 2 dana regenerirala i hranila. sada kada sam bolje krećem dojiti malu koliko mogu.
2. ovo dojenje je poželjno jer izgleda da ovaj "šus koktel" nije ništa drugo nego nalet pozitivnih hormona (vjerojatno oksitocin, prolaktin i ostali). naime,uzela sam malu k sebi da spava pokraj mene i obgrlila je rukom - i odjednom je ovaj koktel imao smisla - osjećala sam se dobro dok me prao (za razliku dok sam bila sama a ona u drugoj sobi kako bih ja mogla malo zaspat - a uopće nisam mogla zaspat jer nije bilo nje). tj. ovaj koktel nas curke pere jer je on poveznica nas i djeteta. zato je dobro zagrliti bebicu i naravno, prestala sam osluškivati svaki njen dah ili pokret ( a i mirnija je kad je uz mene ) i pustiti da nas peru hormoni jer kad se mala probudi i posiše mi sise, ona će se fino napapati a ja ću bit zadovoljna i sretna kao onu noć kad sam je dojila svako malo (šteta da je tada spavala u drugoj sobi).
i tu je caka, ja sam ona 2 dana pila Valeral za bezveze jer sam mislila da me šusa negativan adrenalin il koji god negativan hormon, iako možda uz fizičku iscrpljenost je bilo i do toga... no najbolji lijek bi mi bio zagrlit malu i dojit je i da me drugi hrane i maze i paze!!!
3. dragi mi je rekao: od sada, molim te mi vjeruj kada ti nešto kažem, a prvo je to da želim da samo i isključivo dojiš a sve ostalo prepustiš meni (pranje, kuhanje i sl.) tj. da se aktiviraš u ostalim stvarima kada osjetiš želju a ne nuždu ili obavezu - ovo me tako opustilo i dalo mi za pravo da se uistinu relaksiram i odmorim.
Drago mi je da si se "prepustila" i pusltila da se osjećaji dogode i onda ih posložila na njihovo mjesto.
ALI, rješenje svih problema je bilo u ležanju, spavanju, grljenju, cikenju i - velikim šniclama
Doslovce sam se od poluvegetarijanke pretvorila u opakog mesoždera i svaki dan cvilila za velikim komadima mesa + klopala sam staklenku domaće cikle dnevno. Živi spas!
Samo klopaj, grli, mazi i doji svoju bebu
bože, što učini od posta, skužajte cure
radim
sinoć sam je dojila koliko je htjela dokasno, nakraju smo joj trebali dati bočicu jer se moja ponuda mlijeka još nije uskladila s njenom potražnjom.
uglavnom, već je bilo 3 ujutro i ja sam bila krepana i gladna a nisam imala snage dić se i ići jesti, a jutros nam se probudila već u 7 h tako da se nisam naspavala.
dogovorili smo se se da će sisat po danu a u 23h dajemo bočicu, koliko god želi da se napuca kako bi nam spavala cijelu noć da se odmorimo.
jutros me opet oprao koktel hormona, ali sam se umirivala da je sve ok, i evo sad kad me posisala mi je bolje. jedem ko vuk, počela sam jesti i kekse (domaćicu, moto s kakaom) uz voće kako bi mi stolica bila malo čvršća.
borim se curke, i evo iz sata u sat si govorim: sve smo dalje, samo hrabro... ništa ne ide preko noći, polako ali sigurno...izdrži, izdrži...
ne želim ni pomisliti kako je ženama kojima nema tko za skuhati, porazgovarati, mene tješi spoznaja da je muž uz mene..
Ma nisam ja imala puno dilema. Ja sam imala 38 godina kad sam rodila prvog sina. Odmah smo odlučili ići i na drugo jer bilo je u pitanju - drugo odmah ili odustati od ideje da imamo još jedno. S druge strane, imam brata koji je puno puno mlađi od mene i trebalo je proći pola života da nas dvoje počnemo razgovarati kao odrasli. Nisam to htjela svojoj djeci. A muž mi je jedinac, pa smo se ipak odlučili odmah probati imati još jedno dijete. Srećom, uspjelo nam je od prve, a i na brzinu "obrisalo" moje bube iz glave.Kad sam ostala drugi put trudna, stariji je imao svega nekoliko mjeseci. Bio je zahtjevnija beba, budio se, imao grčeve mjesecima, plakao i moralo ga se uspavljivati na rukama. Mlađi (dobna razlika 14 mjeseci) bio je mirna i zahvalna beba do neke treće godine... A sada je situacija obrnuta - mlađi je zahtjevnije dijete, a stariji mirnije i povučenije. Kad zbrojim i oduzmem, nema neke velike razlike. Svako dijete kad-tad treba više pažnje. Neki to trebaju odmah, a drugi nadoknade kasnije.
Mislim da mi je najteže bilo čuvanje druge trudnoće u bolnici, a doma muž sam s jednogodišnjakom. To mi je psihički najteže palo, ali smo preživjeli.
Prvi mjeseci s drugim sinom bili su mi jednostavniji jer sam imala iskustvo (iako je on rođen nekih 6 tjedana prije termina, pa je bilo nekih drugih situacija npr. pupčana kila) ali sve u svemu - prošlo je bolje nego s prvim sinom. S prvim djetetom čovjek je pun straha i svemu pristupa oprezno, a s drugim djetetom već imaš samopouzdanja i znaš se bolje nositi s takvim situacijama. Moj mlađi sin se nikada nije uspavljivao na rukama (nisam si to mogla priuštiti, a on baš nije ni tražio...). Stariji je maza i dan danas, a mlađi više voli neke druge oblike pažnje - čitanje, razgovor i slično. Dok su bili sasvim mali, vrlo brzo su se pokazale razlike i to nam je spasilo glavu jer je na trenutke znalo biti fizički jako naporno ako bi obojica tražili iste stvari u isto vrijeme.
Danas su to već veliki klipani, školarci, a mi ih gledamo kako rastu (dok mi starimo
Mislim, nije ni to loše... ali ovako mi se čini bolje. Sretno i tebi, što god odlučila... Ja sam uz djecu naučila misliti da nas sudbina vrlo često pozitivno iznenadi, da postoji neka viša mudrost (nazovite to kako god želite - Bog, karma... svejedno) koja dovodi stvari u red baš tako kako trebaju biti i KADA treba. Takav stav mi je pomagao i u najtežim trenutcima.
hvala Peterlin, divno je znati da stvari sjednu na svoje i da se sve posloži i da te ispuni...
pravi ste heroji ti i tvoj dragi
evo mi smo popodne maloj dali bočicu da i popodne malo zaspi...
(od sise mi spava možda pol sata)
PericaY2K,pa sto ne spavas s bebom dok sisa ? meni je to spas, nas dvoje stalno spavamo, a po noci jos bolje neg po danu. lakse zaspi kad smo blizu.
je, po danu se legnem u z nju i drijemuckam al ima jedna caka, imam velike sise pa moram s dva prsta držati areolu (jedan prst s gornje i drugi s donje strane) kako bi mala mogla disati (inače joj sisa zatvori nosić pa se odmakne od sise i kme kme...) - e i zato ne mogu baš zaspati već sam cijelo vrijeme ipak budna a i ruka i prsti mi se ukoče...
po noći ista priča, tako da je to nemoguće i nemate pojima kako mi je žao zbog toga
a uz sve skupa je nekako nemirna u snu, često se zna glasno javljati, pa mahati ručicama i sl. - pokušala sam prošlu noć zaspat uz nju al me od 3 do 4 ujutro probudila valjda xy puta i na kraju sam je odnjela u drugu sobu u krevetak (otvorena vrata, da je čujem ako se probudi)...
ne znam, ako imaš neki savjet dapače
ne znam, meni je isto bila blagodat što sam spavala s malim (i još uvijek je)
Kad je bio jako mali (do cca 3 mj) sam stavljala jastuk za dojenje oko njega tak da se on osjećao zaštićen a i meni je bilo lakše mirno spavati znajući da je na sigurnom od mene i md.
Svakako mi je lakše bilo, i još uvijek je, ne dizati se noću.
Ali svakom funkcionira njegovo. Skužit ćeš što je za vas najbolje
meni kao i majuški, otkada ga spavamo zajedno puno sam odmornija i smirenija.
ja nemam velike cice ali isto mu pritisne nosic ako je jako puna, ali kako se prazni nije problem. a i nariktamo se nekak da mu ne zacepi nosic.
i moj mene probudi x puta,ali sada smo vec u ritmu pa znam kada sanja a kada ce se buditi.onda mu na brzinu u snu promjenim pelenu i dam cicu i opet zaspimo.
nisi to ti - to je sva sila hormona koja te prvi mjesec obuzme i ako nemaš veeeliku potporu da te netko iz tog stanja izvuče - dolazi do toga da se evo preispituješ što s tobom nije u redu. sve je u redu - samo si uzmi vremena da zacijeliš...aj aj..ne ne to nisam ja.....il jesam
jako si hrabra da si s nama podijelila iskustvo s AD, to znači da si svjesna cijele situacije i da se nosiš s njom najbolje što možeš, s najboljim namjerama da tebi, a time i djetetu bude dobro.
meni je psihijatrica rekla da je u redu ako sam u ovom periodu sebična, jer uistinu treba staviti sebe na prvo mjesto i bebicu naravno - a to ne možeš ako se trudiš ugoditi hrpi drugih ljudi...
I ja sam starijem povremeno davala bočicu u njegova prva 2 mjeseca... Nije to bilo često. Kasnije, kad je meni krenulo mlijeko kako treba, to nije trebalo. Samo sam pazila da bude prvo dojenje, a onda (eventualno) bočica.hvala Peterlin, divno je znati da stvari sjednu na svoje i da se sve posloži i da te ispuni...
pravi ste heroji ti i tvoj dragi
evo mi smo popodne maloj dali bočicu da i popodne malo zaspi...
(od sise mi spava možda pol sata)
Zaboravih napisati razloge za dohranu (kakvi su bili kod nas): moj stariji je bio ogromna beba, blizu 5 kg, pa je bilo teško smoći toliko mlijeka... Možda je i kod tebe tako. Kako god bilo, bila sam uporna s dojenjem i uspjeli smo, ali da smo se povremeno "švercali" i s bočicom - jesmo. Tražila sam pravu mjeru. Možda bih uspjela i da sam isključivo dojila, ali tada sam mislila da je to dobro rješenje.
Kako god bilo, opusti se... Svaka majka trudi se napraviti najbolje sa svojim djetetom. Ponekad uspije od prve, a ponekad ipak treba malo uhodavanja.
Moj mlađi nije okusio adaptirano nikad u životu. Eto što znači iskustvo!
perice, pripazi s davanjem bočice po noći.
sad vam je prioritet da se ti odmoriš i povratiš snagu,
ali ako beba ne sisa cijelu noć, tijelo ne dobija signal da mlijeko treba proizvoditi, količina mlijeka se smanji i tako se stvori začarani krug.
da bi se proizvodnja i potražnja uskladile, jako su važni noćni podoji,
jer je noću produkcija mlijeka veća (ovo će ti savjetnice znati bolje objasniti)
ono kad veliš da u dojci nema više mlijeka, pa daš ad,
ostavi bebu nek sisa makar praznu dojku. tijelo će dobiti signal da je potrebno još mlijeka i brzo će se sve nadoknaditi.
početak dojenja je naporan i iscrpljujući jer ponekad ispada da je beba na dojci 24sata na dan. zato velim, sad je najbitnije da se ti vratiš u normalu, ali poslije se javi savjetnicama kako što bezbolnije izbaciti bočicu, a i za ostale savjete.
i potpuno si u pravu za koktel hormona koji se oslobađaju dojenjem,
a toga ti treba što više
drage curke,
sinoć sam došla do spoznaje, a ta je da ja uistinu sad trebam bit uz dijete 24 h dnevno, da ako smo obje gladne da treba ona prvo dobit sisu a onda ja klopu...a to sam si negirala već 3 tj. otkad se rodila...
iskreno, željela sam imati 7 h noćno spavanje, 3 h dnevno spavanje - ali to je nemoguće.
zato sam se jučer popodne odlučila suživjeti s novom situacijom i evo pomaka:
1. po danu sam davala maloj sise kolko je htjela i papala je skoro non stop
2. navečer oko 21h smo joj dali bočicu - 60 ml tako da nam sitija zaspi, i je (nakon štucanja kojeg nema kad je na sisi). probudila se 3 puta po noći i onda joj nisam dala bočicu kako sam namjeravala već svaki put sisu i zaspala je...
3. po noći ako ima nemiran san (maše ručicama) je zato što je treba uzet na podriganac.
4. spava sa mnom a ja imam čepiće za uši tako da ne čujem kako diše ali čujem mali kmeee
5. po noći je dojim ležećki, a po danu mi je najdraža "nogometna lopta" poza
uglavnom, na sisi mi je često
a ja sam napokon na miru sama sa sobom, uviđam da se trebam sada žrtvovati za dijete pod svaku cijenu - a to mi je bilo nepojmljivo do jučer i svaki ustupak do tada sam gledala kao opterećenje i imala loše misli - a sada na to gledam kao na nešto što treba obaviti iako nije najjednostavnije...
što se prije čovjek privikne, to kraće traje period nesretnosti...a i lijep je osjećaj znati da imsm dosta mlijeka i da j mala zadovoljna
i meni je do nedavno falio moj stari zivot i nikako se nisam mogla naviknuti da vise nije isto i da stogod ja mislila /htjela dijete je tu da me podsjeti da je on prvi.
evo da se pohvalimo, sinoć joj nisam dala bočicu, dojila sam je i jako sam sretna zbog toga.. :D
ja sam svakim danom sve bolje, čak imam želju i izaći iz svoja 4 zida, prošetati vani, čuti se s ekipom..
ide nabolje, samo se hrabrim i smiješno - ali svaki dan odbrojavam sate i željno navijam da malena što prije naraste...da mi poklanja osmjehe, da se možemo maziti i da kužimo jedna drugu..
i ima tako lijepe obraščiće!!!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom