Zaljubljena dvogodišnjakinja

[Zuska]

Naša ljubav se zaljubila. Malo mi je smiješna, malo slatka, a malo me srce boli.
Iznenadilo me jer mi se ona čini još mala (ima 2 godine i nepuna 3 mjeseca), a k tome on je stariji od nje 4 i pol godine pa me i to iznenadilo. Iako, mali je bombon, frajer, a pažljiv...

Dakle, bili nam pred par dana u gostima on i mama. Prethodno su se vidjeli par puta, no ne družimo se često jer nismo u istim gradovima, ali međusobno su se simpatizirali. I sad, taj dan navečer nakon njihove posjete, ona nosa po kući poklon koji joj je donio i blentavo govori "moj D., moj D..."
Dolazi tata s puta i ova mu objašnjava da je to njoj donio njen D., pa legne na pod, škalja se i govori tati kako je njen D. nju tako škakljao. I to ponavlja cijelu večer, a sve s onom tipičnom blentavom zaljubljenom facom kakvu smo svi imali.
Onda se sjetila da postoje telefoni gnjavila da ga zovem , onda gnjavila tatu da ga zove, onda smo joj obećali da ćemo njegovoj mami reći da ponovo dođu. Pa je izjavila da joj više nitko nije prijatelj (nabrojila je sve vrtićke prijatelje, prijatelje iz parka i rođaka), osim D.
Drugo jutro se probudila s "moj D...mama, zovi D.!" Da me više ne gnjavi s tim zvanjem, išla sam na FB kod njegove mame potražiti fotke pa ih je gledala (sve zacrvenjena i uzbuđena, ajme ) i sad me gnjavi svaki jutro da ih gleda, a ja se osjećam stalkerski.
Jučer navečer dala mi je da joj izmjerim temperaturu, što u zadnje vrijeme ne da, samo zato što je zauzvrat tražila gledanje njegovih fotki .
Pitala sam je misli li često na njega i kako, a ona kaže: "Da, tako: moja mama, moj tata i moj D."
U parku si mumlja u bradu gdje je na vrtuljku toga dana sjedila onda, a gdje D. ...

Baš me iznenadilo...zbunjena sam. Voljela bih da uživa u novim osjećajima i u sebi, ali malo se bojim, zašto, ne znam, što god da napišem, zvuči glupo, probala pa obrisala Ne bih da pati

Kako se postaviti, do koje mjere s njom komunicirati o tome? Kakva su vaša iskustva?

[jarčica]

nemam iskustva....ali jako, jako slatko

mišica mala

(vjerojatno je neka faza, ali po mom nekakvom instinktu, to definitivno treba uvažiti i pričati s njom o tome koliko god to želi)

[cvijeta73]

ajme zuska, pregenijalne ste vas dvije, baš ste me obje raznježile ne bih da pati

iskustva nemam, moja se skoro sedmogodišnjakinja, još uvijek nije zaljubila. onako pravo. ona samo svima priča o tome kako je zaljubljena
a ni skoro trinaestogodišnjak, kad smo kod toga.
ne znam što čekaju više.

[zhabica]

ne znam što čekaju više.

Ajoj Zuska, divna je
Ja bi uzivala s njom u tome, to je stvarno prekrasno

[pomikaki]

Patnja je neizbježna tko nije volio ni patio, kakav čovjek može postati?

[Zuska]

Znam Pomikaki, ali ona ima tek nešto više od 2 godine, neka pati kad bude starija
Znam sve o patnji

[Riječanka]

slatko, zaista. zašto misliš da će patiti? pa nema ona očekivanja od zaljubljivanja koja mi imamo, nju to sada drži i vi ćete s njom to prolaziti i vjerujem da će vrlo brzo proći, bezbolno i bez trauma. ne brinem se za nju, s obzirom na to kakvu majku ima, sigurno će sve biti ok.

[pomikaki]

Znam Pomikaki, ali ona ima tek nešto više od 2 godine, neka pati kad bude starija
Znam sve o patnji

pa jest rano, ali što ćeš, nismo svi isti bit će da je dijete zaljubljive prirode. Lako za ovo, kad krene pubertet biti će frka. Ali izgleda da će bar biti na čistu sa svojim osjećajima

[Zuska]

pa nema ona očekivanja od zaljubljivanja koja mi imamo

tu si u pravu. Ona je vjerojatno sretna dok misli na njega i gleda njegove slike, uživat će kad se ponovo vide, a ja na ovu situaciju vjerojatno projiciram i svoja iskustva iz djetinjstva. S tim da sigurno ne bih otvarala topic da je ljubav iz jaslica, ali dečko će za kojih par mjeseci imati 7 godina, zato sam odmah skrenula u patnju.

Pomikaki, da, bit će da je zaljubljive prirode...

[iva1602]

Ajme ovo mi je za 10 !!!! Tako mala a tako slatka i zaljubena hihih ))) moj ima dvije god pa jos ne kuzi nista a kamoli zaljubljenost ) nek zenska uziva, sve je to slatko i djecje

[Trina]

Moja kćer, vršnjakinja tvoje, zaljubila se u jednu tetu što radi u dućanu. Ne znam da li da se zabrinem. A simptomi su isti kao kod tvoje, kad uđemo u dućan i kad je vidi, ona od uzbuđenja ne zna što će. Pjeva joj, zove je, onako nježno gleda.

[jelena.O]

ja mislim da je to ipak malo hoh.

tak i moj zna svako malo reč, moja H ili M. igra se normalno s njima, M. rjeđe vidi ali svaki put se sjeti.

[Zuska]

Moja kćer, vršnjakinja tvoje, zaljubila se u jednu tetu što radi u dućanu. Ne znam da li da se zabrinem. A simptomi su isti kao kod tvoje, kad uđemo u dućan i kad je vidi, ona od uzbuđenja ne zna što će. Pjeva joj, zove je, onako nježno gleda.

Trina, moja je pokazivala zaljubljenost u tetu u jaslicama nakon mjesec dana, znala je zuriti u strop i blaženim smješkom ponavljati njezino ime. Tu je je prošlo nakon nekog vremena i nije me to brinulo. Zašto i bi, ja se dan danas zaljubljujem u različite osobe, potpuno aseksualno, trenutno sam zaljubljena u jednu mamu u parku i htjela bih se s njom družiti, ali me napusti dar govora pa je ignoriram da ne skuži da se želim družiti

Ali ovo gigino zaljubljivanje je baš pravo dječije...gleda njegove fotke i mijenja boje, ako je malo više pogledam, onda me krene vikati i tući od nelagode... On joj je trenutno važniji od baka i djedova

[rahela]

slatko

i slažem se sa Riječankom, vjerujem da će proći bezbolno
šteta je samo što se dječica ipak ne mogu češće viđati

[gita75]

Moja je u dobi 2-3 godine bila zaljubljena u M. iz jaslica.
Isti simptomi kao kod Zuskine. Jedino nije bio toliko naglašen element patnje jer su se viđali svaki dan.

Kasnije, u dobi 5-7 godina, bila je zaljubljena u P. iz vrtića. P. je bio izuzetna osoba u njenom životu, koliko je ON bio važan možete vidjeti i u mom potpisu.

Trenutno, zapravo od kad je krenula na atletiku početkom šk. godine, zaljubljena je u lijepog V. Ovo je ono pravo predpubertetsko zacopavanje koje uključuje hihotanje, crvenjenje, blagoteleći pogled itd.
Pozitivno je što ne propušta ni jedan trening.

[Zuska]

Gita75, jako lijepo
Hvala na iskustvu.

Jedino nije bio toliko naglašen element patnje jer su se viđali svaki dan.

Ma ja sam ufurala patnju u temu, mislim da ona (još) ne pati, oko nje su leptirići

[rossa]

Moja je prošle godine bila "zaljubljena" u jednog starijeg dečka (8 godina) kojeg smo sretali na plivanju. nije ona to ništa spominjala, ali kad bi se on pojavio u garderobi to je bila preočita promjena ponašanja. pojma nisam imala da 4-godišnjakinje mogu tako flertovati.
Sad ga više ne viđamo pa ga i ne spominje - kod nje vrijedi "daleko od očiju, daleko od srca"

[spajalica]

Moja je cak i dogovarala udaju za BC-ovog prijatelja iz vrtica. tete su trebale biti kume. sve su to njih dvoje lijepo izdogovarali, dok muska pametna glava nije zakljucila da je moza ipak rano, jer se on jos nije odselio od bake i dide (zivio je s majkom kod njih, valjda je OK zivjeti sa roditeljima, ali s bakom i djedom ipak ne). pa je prolongirana udaja do stabilnije situacije
i dalje se vidjamo s tim djecakom, doduse ne tako cesto kao dok je bio u vrticu, on ima novu ljubav, a ona je trenutno slobodna

[Jurana]

Zuska, vidi ove patnje:

Moj je sin imao najbolju prijateljicu u vrtiću. Mislim da stvarno nije bio zaljubljen, ali jako su se dobro slagali, i njeno ime nam je svako jutro pomagalo da ga odvedemo u vrtić - uvijek otpor, dok mi ne bismo rekli P. će biti tamo.

P. je bila iz drugog mjesta i roditelji su je već jednom ranije pokušali prebaciti u vrtić u tom mjestu, ali prvi put nikako nije to prihvatila i tako se vratila u naš vrtić. Ali onda je njen tata dobio posao ondje i više nije imalo smisla da je svaki dan voze u Šibenik i ispisali su je. Nisu ništa rekli djeci, a ni tete nisu ništa govorile jer nisu bili sigurni da će preseljenje upaliti.

Prvih par dana kad nje nije bilo, moj T. nije previše tugovao jer je mislio da je privremeno nema.
Ali je onda shvatio, naslutio, i izgubio je svaku volju za vrtićem, i bio je tužan i kući. Nije to ništa bilo trajno, i bilo je pomoći toj tuzi, mogli smo ga iščupati iz neraspoloženja.
Međutim, doživio je malu regresiju - meni fascinantnu. Zagradio je svoj veliki krevet kutijama društvenih igara i puzzlea tako da je ostao slobodan samo dio uz jastuk, na kojem je on legao poprijeko, kao da je u kinderbetu. Prvu večer sam mu ja krenula micati te kutije, na što je on poludio i sve ih vratio, pa sam mu pustila, i uspjela sam od njega izvući priznanje da želi biti kao mala beba.
Sljedeću večer je zagradio malo manje, i tako svaku večer sve manje, dok nije sasvim prestao "smanjivati" krevet.

Tada su počeli ljetni praznici pa je manje mislio na nju, ali sam ga jednog dana čula kako na WC-u pjeva Sretan rođendan P. (baš su u vrtiću proslavili njen rođendan prije preseljenja). Također, kad bismo čitali Životinjsku abecedu i došli do slova P, uvijek bi prvo uzbuđeno uzviknuo njeno ime, a onda potonuo i uzdahnuo.

Nije ni P. bilo lako. U novom vrtiću je stalno plakala i igrala se samo s patkom kojeg je donosila od kuće, a kojeg je zvala T. (po mom sinu).

Pomišljala sam tad da organiziramo neki susret njih dvoje, barem da se pošteno oproste, ali s njenim roditeljima nismo imali nikakav odnos, a i bojala sam se bi li to curici odgovaralo, s obzirom na adaptaciju na novi vrtić.

Sljedeći put su se susreli nakon šest mjeseci, T. i P., i nisu se ni javili jedno drugome, iako su se cijelo vrijeme posakrivećki gledali.
Sljedeći put, prošlo je još šest mjeseci, nisu se ni pogledali.

Mislim da se nije radilo o zaljubljenosti, već o bliskom prijateljstvu, ali tugovali su siročići jedno za drugim - on 3 i pol godine, a ona 4.

No, prošlo je, i nije bilo tako tragično, i danas se ni ne sjećaju jedno drugog.

Ali ako mi jednog dana sin ispriča da je upoznao plavooku P. iz S., sve ću mu ispričati

[Jurana]

Mislim: nisu onoliko dugo tugovali, nego su toliko bili mladi

[cvijeta73]

ajme jurana, pačići maleni slatki

[AdioMare]

mojca, jurana, stvarno su vam divna dječica!

otkako sam vidjela temu, zadnjih par dana, razmišljam je li zaljubljivanje u toj dobi moguće, haha
a onda sam se sjetila svoje zaljubljenosti, možda sam imala 3, najviše 4 godine.
ime mu je bilo marijan.
koliko bi to dugo trajalo (a do tada je trajalo 2 godine) nemam pojma.
oni su odselili u zagreb i ja sam zaboravila cijelu priču nakon svega.
ono što mi je sinoć palo na pamet (kažem da mi se tema cijelo vrijeme mota po glavi ) je da sam ja, za prvog sina, željela da se zove marijan.
muž nije želio jer mu je stric marijan i ja sam to pustila.
kada sam drugi puta bila trudna, između ostalog mi se motalo ime marijana... isto iz blesavoće nisam to ime dala, doselila u ulicu susjeda marijana i meni se sve pokvarilo
sad tek, nakon skoro 40 godina ja shvaćam otkud mi prijemčljivost na marijan/marijana!

[cvijeta73]

jbg, kolko god bilo patetično, nakon posta od AM, jednostavno - moram, ko da je za nju đole pisao:

Prva je ljubav došla tiho nezvana, sama.
Za sva vremena, skriva se tu negdje, duboko u nama...

[zhabica]

kada sam drugi puta bila trudna, između ostalog mi se motalo ime marijana... isto iz blesavoće nisam to ime dala, doselila u ulicu susjeda marijana i meni se sve pokvarilo
sad tek, nakon skoro 40 godina ja shvaćam otkud mi prijemčljivost na marijan/marijana!

sorry

Ja sam se sa 6 smrtno zaljubila u S iz svog vrtića, i on u mene i dan danas smo si dobri. Proslo me kad sam se zaljubila sa 7 u M, dijete nasih obiteljskih prijatelja i to je dugo, dugo trajalo, do kraja osnovne skole, cak mi je i prsten kupio za zaruke kad mi je bilo 10 jos ga imam.

Zhabac se prvi put zaljubio u M, djevojčicu od nasih prijatelja, kad je imao 4 godine, sam mi je to rekao, da je zaljubljen u M, sav bi se raznjezio kad bi ju spomenuo, rekao mi je: ja cu ti mama ozenit M, ona je mladja od mene i dobra je i lijepa, i ona je u njega bila zaljubljena, kad smo se odselili nazalost vise se nisu mogli vidjat, ali je M jednom dosla kod nas nakon par mjeseci sa svojim tatom i kad su se sreli, ne mogu vam opisat koja je to radost bila, M inace nikad kod nikoga nije htjela ostat prespavat, ni kod bake i dide s kojima je stalno, a tada je prvi put kod nas ostala, prespavala, zhabac joj je citao pricu prije spavanja, grlili se, ma presretni su bili.

Donedavno je u vrticu imao veliku ljubav, i ona je u njega bila zaljubljena, pa ga je ostavila, on se doslovno rasplakao kad mi je to isao ispricat, bas mi ga je bilo milo, a sad vise nisu zaljubljeni al su super prijatelji.

Zhabica ima simpatiju di god dodjemo, al u zadnje vrijeme je to R, maleni od moje prijateljice, njemu je 6 i jako je njezan djecak, doslovno se rastope kad se sretnu, ona ga zove "moj R".

Meni su to prekrasne stvari i sva se raznjezim kad vidim da su zaljubljeni, malo mi je bio šok kad je zhabac plakao jer ga je cura ostavila al lijepo smo mi to odtugovali i sve je opet bilo dobro .

[Zuska]

otkako sam vidjela temu, zadnjih par dana, razmišljam je li zaljubljivanje u toj dobi moguće, haha

To je i mene zbunilo. Ja sam bila vrlo zaljubljive prirode, ali ne sjećam se da sam se zaljubljivala prije 4. godine. Možda i jesam, ali nisam kužila, uostalom, ni ona sad ne kuži, samo je svjesna da u životu ima nekoga tko je veseli na jedan drugačiji način.

Inače, divne su vam pričice, ah što nas još čeka...

[sonata]

Joj kako slatko Moja je "zaljubljena" u trenericu plesa. Pa stalno prica o njoj...ajd bar znam da nece odustati od plesa

[vertex]

I ja ću o patnji :D
I zaljubljenosti u puno stariju od sebe.
A. se negdje između 2,5 i 3 godine zaljubio u curicu iz vrtića. Predškolku. Bio je zaljubljen cijelu školsku godinu, i pretužan kad je stiglo ljeto i ona otišla, zauvijek. Počela je nova školska godina. U neko doba te jeseni gledali smo Disneyev stari crtić Mač u kamenu. Merlin poučava Arthura životu, i u tom procesu ga u jednom času pretvori u vjevericu. Jedna mala vjeverica se jako zaljubi u njega, i ostane jako tužna i zbunjena kad se on ponovno pretvori u dječaka. A je prespavao noć, probudio se i sav tužan krenuo ispitivati o toj maloj vjeverici, i šta će ona sad. I onda, iz vedra neba: Zašto je An. morala otić iz vrtića? I suze, suze...A nije je tada bio vidio jedno pola godine, što je vjerojatno vječnost kad imate tri, tri i po.
Tako, nemojte vi meni da nije to pravo zaljubljivanje :D
Negdje u toku te godine se opet zaljubio, opet u predškolsku. Pa ljeti patio. I sljedeće opet. I zadnje, kad je on bio predškolac, opet se zaljubio u predškolku. Ja sam mislila, ajde, barem će oboje otić iz vrtića u isto vrijeme. Curica je iza Nove Godine preselila u Zagreb!

[vissnja]

ajao vertex al mu se ne da

inače mene je uvek nerviralo to dečije zaljubljivanje, kad vidim da odrasli forsiraju
i nisam dala nikad da N pitaju da li ima momka i sve to
i kad bi pričala da se zaljubila ja sam naglašavala "misliš dobar ti je prijatelj..."
do prošlog leta, kada smo u autobusu do odredišta upoznali dečaka, odmah su se združili
ispostavilo se da su odseli u istom hotelu kao i mi, i njih dvoje su 7 dana bili nerazdvojni
od tada je prošlo 8 meseci, on živi u drugoj zemlji, ali na sve raspuste i praznike dolazi u Beograd kod bake, što je prilično često
i viđamo se naravno
a nedavno je N naučila latinicu u dva dana da bi mogla da mu pošalje poruku
do tada sam mislila da je dečija ljubav bezveze
ali kad sam je videla kako predano uči slova (a ni u čemu nikad nije bila predana i istrajna) !!!