 |
|||
Gladni školarci
Što mislite o činjenici da neka djeca dolaze u školu gladna.
Sudjelujemo u akcijama za gladnu djecu svjeta, a "u kući" imamo situaciju da djeca moraju krasti hranu, jer su gladna. Iznenađena sam komentarima političara koji banaliziraju tu činjenicu. Bez obzira što je uzrok toj situaciji, neimaština ili neodgovorni roditelji, to je činjenica koja će trajno štetiti djeci, njihovom razvoju, prihvaćanju socijalne sredine i učenju.
ne kužim pitanje - koja djeca dolaze u školu gladna? koji komentari političara? nisam upratila očito, par dana nisam bila u toku događaja
Za djecu koja su u programu socijalne skrbi (CZSS) u školi je osiguran topli obrok, odnosno obrok o trošku lokalne zajednice. Osim toga, u školama često imaju sluha za takve koji su gladni, pa ih hrane čak i prije nego su riješili sve papire. Nisu socijalno neosjetljivi.
Druga je stvar nešto što je meni apsolutno i potpuno neprihvatljivo - ima djece koja tu vrstu pomoći preziru (što nije njihova ideja, to dolazi iz roditeljskog doma) i umjesto da odu i pojedu taj besplatan obrok, oni viču "nisam ja sirotinja". Najteže je odgojiti roditelje.
Druga stvar - mislim da tu političari ne mogu napraviti puno, bar ne vatrogasno. Mogli bi, ali to je na dugačkom štapu. Mogli bi i trebali, ne samo za gladnu djecu nego za sve nas. Socijala bi se na političkom nivou trebala rješavati otvaranjem novih radnih mjesta, gospodarskim napretkom i sličnim, a ne ovako - odlukama. Jer ako ova zemlja nastavi kako je krenula, gladne djece će biti sve više, nasilja i otimačine sve više... svi smo u opasnosti da budemo "gladna djeca" na ovaj ili onaj način.
Radoslav Dejanović ima kolumnu na tu temu:
http://www.monitor.hr/clanci/glad-u-skolama/162385/
Mene je pogodilo to što se spominje glad (kao što neke ljude pogađa kada vide sugrađane da kopaju po kontejnerima). Odrastala sam 60-tih, sve je bilo skromno (prvu hranovku i Zdenka sir u trokutiću sa čuđenjem sam gledala na primanju u pionire), bilo je vrlo siromašnih sugrađana, ali glad se nije spominjala i nije bila tako prisutna "u zraku" kao danas. Da bi netko prosipao užinu (bijela kava i kruh) u školi, ne mogu ni zamisliti.cvijeta73 prvotno napisa
ne kužim pitanje - koja djeca dolaze u školu gladna? koji komentari političara? nisam upratila očito, par dana nisam bila u toku događaja
Tema je složena i dosta toga se vjerojatno samo reflektira preko odnosa djece prema hrani i gladi. Ja vidim bljedunjavu mlađež na ulici kako drži kokakolu i pjenasto pecivo i znam da će im to zablokirati osjećaj gladi, ali će im slabiti imunitet.
Spomenula bi i pohvalila akcije kada educirane kuharice dolaze u školu i pokazuju djeci kako se radi zdrava hrana:
"Zdravi grad je počeo ponovno provoditi četverogodišnji program Put zdravlja - Zdravkići i Bolkići u prvom razredu OŠ Dobri, kod učiteljice Katije Lucić. Ovaj program je dopuna redovnom školskom programu i njime se želi senzibilizirati djecu i njihove roditelje za aktivnu ulogu u kreiranju osobnog zdravlja. Uči se, kako svojim svakodnevnim navikama u prehrani, kretanju, disanju i spavanju utječemo na svoje zdravlje. Voditelj programa je Željko Petrović, direktor Centra izvrsnosti George Mateljan u Splitu.
Pokrenuli smo i stručno-znanstveno istraživanje, da utvrdimo njegov utjecaj na znanje, stavove i navike djece. Među polaznicima smo proveli preliminarnu anketu o navedenoj tematici, a ista će biti ponovljena nakon četvrtog razreda, po završetku programa. Da bi dodatno uvidjeli potencijalne razlike među djecom u razdoblju od četiri godine, uzeli smo kao kontrolnu skupinu prvi razred OŠ Marjan. Istraživanje provodi stručni tim u sastavu: doc. dr. sc. Andrea Russo, doktorica biomedicine i zdravstva, magistri sociologije Vicko Tomić i Toni Popović (Zdravi grad) te dr. sc. Neven Duvnjak, znanstveni suradnik s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Splitu."
Posljednje uređivanje od baka : 21.03.2014. at 23:31
Po meni, rješenje je da sva djeca imaju osiguranu besplatnu prehranu, jer prosjek primanja po članu obitelji ne može biti jedino mjerilo.
Npr. jedna obitelj kad plati rate kredita za stan i auto ostanu na manje od jedne plaće, ali oni nemaju pravo na subvencije jer, eto, imaju dvije plaće i prihod po članu domaćinstva im je prevelik. Druga familija u kojoj je samo jedan roditelj zaposlen ima manji prosjek po članu obitelji, ali realno imaju iste (ne)mogućnosti hraniti i školovati svoju djecu. Treća obitelj za bolesnog člana kupuje lijekove koji nisu na listi, četvrta teško bolesnom rođaku plaća smještaj u domu, peta je jamac za nečiji tuđi kredit, šesta je talac jednog neodgovornog člana koji novac troši na sebe, itd.
Previše je tu situacija gdje djeca ne mogu dobiti sve što im treba, iako su na papiru prihodi dovoljni.
Pročitala sam i kolumnu i pismo učiteljice, i u razgovoru s mužem uz sjećanje na te naše marende u školi, složili smo se da nered počinje već s činjenicom da danas jelo djeci serviraju u školskom hodniku, jer nemaju blagovaonicu. Pitanju razbacivanja hrane trebali bi svi u školi ozbiljno pristupiti.
Slažem se treba uvesti besplatne obroke u školu i nije marenda rješenje toga, već topli obrok jer roditelj će već i skupiti djetetu za kruh treba svakom djetetu omogućiti barem jedan kvalitetan obrok. Ali za to prvo treba stvoriti uvjete u školama, žalosno je da mi u 21. stoljeću nemamo to riješeno i što je situacija sve gora i gora, da u današnje vrijeme govorimo o gladnoj djeci to je prestrašno. Iz bilo kojeg razloga da li je to nemogućnost, nebriga roditelja ili nešto treće, mi kao društvo koje treba biti osjetljivo prema tom segmentu trebamo to prepoznati i riješiti a ne čekati da se netko javi za pomoć, jer nitko ne želi na sebe skrenuti pozornost.
Ne samo da mnogi nemaju blagovaonicu, nego često nemaju ni ormariće za odložiti stvari (pa tako moji sinovi i njihovi kolege vuku jakne, kišobrane i sve drugo iz razreda u razred pod svakim odmorom, a takvih je škola više nego onih u kojima je to riješeno). Djeca koja nisu u boravku nemaju papuče pa su cijeli dan u zimskim cipelama... puno toga nemaju. Naši imaju blagovaonicu (čak i preuredili pred par godina) i to je često mjesto nasilja. Ne zato jer se otimaju oko hrane, iako ima i toga, nego zato jer su škole takva mjesta, a blagovaonica nije iznimka. I nije iznimka da nasilnici ne daju ostalima da u miru jedu - bez obzira tko je siromašan, a tko nije. I to nitko ne rješava (odnosno, pošteno bi bilo reći "nije uspio riješiti"), unatoč onoj famoznoj licemjernoj pločici "Ova je škola mjesto nulte tolerancije nasilja".
I slažem se da bi bilo dobro da djeca dobivaju kuhano u školi, ali što vrijedi? U vrijeme dok su moji bili u boravku, sjećam se vječitih primjedaba roditelja "moj ne jede mahune, moj ne jede blitvu, moja ne jede zelje..." a hrana je bila sasvim ok. Veći je problem (i tako hrana dospijeva na pod) kad neki klipani drugima gurnu glavu u tanjur i slično. Ne izmišljam - kokodačem o tome i predugo, već sam se umorila kao i drugi. Samo čekam da mi se djeca riješe muke...
Upravo tako!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom