Upravo to sam htjela reći kada me, po običaju, cvijeta preteklacvijeta73 prvotno napisa
Lako je bilo prijašnjim generacijama "kontrolirati" ponašanja i događanja u susjedstvu, kvartu, pa čak i manjem gradu. Internet je prozor u cijeli svijet, a to je područje teže za upratiti.
Ono što mene puno više brine jest što živim u mjestu u kojem je nekakva roditeljska svijest generalno na niskoj razini, pa je tako posve prihvatljivo poslati maleno dijete sa smartphoneom u školu, roditelji kupuju djeci petarde, plastično oružje i imitiranje nasilja je posve prihvatljivo kao igra, djeca se voze bez AS, daje im se volan u ruke... Mogla bih nabrajati do prekosutra.
Da ne govorim o tome da nemamo niti pedagoga (tj. imamo, ali njihova funkcija je apsolutno nikakva) niti dječjih psihologa, a kamoli da se u društvu i školama razgovara o nasilju među djecom. Pa sjećam se da je naš razred na satu informatike u kabinetu potajno gledao na kompu pornić Pamele Anderson, a nisam baš tako davno izašla iz te škole, i dan danas su isti uvjeti i isti profesor.
Šokirala sam se kada su mi prijateljice koje imaju veću djecu ispričale da one sa učiteljicom kontaktiraju putem privatnog mobitela, sms poruka i facebooka tako da uopće nisu dužne otići na informacije u školu. Možda pretjerujem, ali meni je to za pasti u nesvijest.
Nemam pojma kako svoje dijete zaštititi u takvom društvu, sa takvim vrijednostima.
 |
|||
Odgovori s citatom