Sad je sigurno skliska zbog lišća, tako da ne znam za stazu, ali znam da je u Kamačniku najbolja štrudla od borovnica na svijetu!
Sad je sigurno skliska zbog lišća, tako da ne znam za stazu, ali znam da je u Kamačniku najbolja štrudla od borovnica na svijetu!
Gdje, Angie?
Meni je nenadmasna strudla u Fuzinama.
lijepa i lagana staza je Leska. ne znam jel vec spomenuta
Ok. Hahlic NIJE setnica i NIJE nezahtjevan planinarski put. Samo da se zna. Isli preko kolci gore, majko moja. strmo i strmo i nikad kraja. Vracali se pod planinu dolje, isto majko moja. Prvi dio po kotrljajucem kamenju, onda po dosadnom putu do dolje NIKAD KRAJA. Kod doma predivni vidici. Predivni. I na zadnjoj i najgoroj strmini. Majko moja.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 07.11.2015. at 19:11
Ok, pusti sad strminu i zazivanje majke nego, kakvo je stanje u domu? Otvoren, zatvoren, ima li hrane ili nema?
Proljetos nam je propao dvodnevni izlet na Hahliće, prvo, zbog kiše, drugo, jer je par dana prije našeg planiranog dolaska u dom banula inspekcija i zapečatila im kuhinju
Inače, najlakši prilaz Hahlićima je sa 7. kilometra ceste zvane Kripanski put, ali na taj makadam bi ti auto rekao majko moja
Otvoren, ali nema hrane. Kuhaju čaj, najbolji čaj na svijetu :D i tursku kavu ali ne naplaćuju, ostavis im nesto, ako zelis. Ne smiju. Spavati se moze. Dom je jako lijepi, lijepo uredjen.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 07.11.2015. at 22:00
Evo imam i ja jednu šetnicu, nije da je planinska, ali za početnike i ljenguze odlična: lungomare u Mošćenićkoj Dragi, prekrasan sunčan dan, skoro nigdje nikog valjda su svi u šoping centrima....
Umjesto skretanje u Delnicama, produžili do mora
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 08.11.2015. at 13:40
Mi danas Snježnik. Vrijeme prekrasno, pogled divan - na jednu stranu more, na drugo sve do mojih domacih Alpa
Mi smo nedavno bili u Ronjgima, pješačke staze sa desne strane malo prije skretanja za sportski centar na Ronjgima. Jako je lijepo, lagane široke staze, lišće, tišina... valjda svi u shopingiranju...
Auto se može ostaviti uz cestu, onda ide makadamski dio i nakon cca 500m kreću staze...
preporuka
Mi danas otvorili sezonu, Obzova na otoku Krku. Isli smo iz Punta, dobra 2 sata do gore. Bilo je super, sunce, aman taman topline. Klinci su me bas iznenadili, dosli su do gore u komadu , bez odmaranja.
Iduci vikend je u planu Tuhobić, ako snijeg popusti.
Evo i mi otvorili sezonu. Brdo Standar, ide se iz plominske luke. Lagano, ima jedno 5 km do vrha. Ima i tezi put, preko Kuka, ali mi smo isli preko napustenog sela veselici. Da budemo iskreni, nije bogzna sto. Onako. Dosadnjikav put do gore, a ni vrh nije spektakularan. Al ono sto je spektakularno, a i zasto smo odabrali bas ovaj izlet su - sparoge. Ima ih cijelim putem. Tako da smo do vrha isli normalno, a za nazad polako, beruci sparoge. Uglavnom, lijepi izlet. Mala laia, gdje idu te staze, ima neki krug? Inlove, kako je ta obzova, idem malo guglati u stvari. :D
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 19.03.2016. at 21:53
Ovaj vikend s društvom planiram otići na Klek i prespavati jednu noć u planinarskom domu, pa me zanima kakva su vaša iskustva i je li tko bio planinariti na Kleku? Je li staza zahtjevna za planinare - početnike?
Ne znam kojim putem ćete na Klek, pretpostavljam iz Bjelskog (to je najčešće ishodište, iako ni staza iz Ogulina nije nimalo teža - samo je dulja). Uspon od Bjelskog do pl. doma na Kleku traje oko 1 h, staza je ugodna, nije teška ni po kiši ni po snijegu. Od planinarskog doma do vrha ima još oko 45 min uspona, koji je strmiji i zahtijeva malo veći oprez, ali koliko se sjećam od zadnjeg posjeta, stazu su dodatno osigurali i poboljšali tako da je pristupačnija posjetiocima.
Sam planinarski dom je tak-tak, mene nikad nije naročito fascinirao, ali ionako je važnije društvo nego savršen smještaj. Uživajte!
(i uspon zaista nije prezahtjevan - moj zadnji posjet Kleku bio je s 4-godišnjim djetetom u grupi s još dosta djece slične dobi, nikome od njih uspon nije predstavljao problem)
Htjeli bi ići na glavicu. Znam da ide preko ponikava i onda je to jedna bas lagana šetnja
A kako se dodje do ponikava javnim prijevozom?
Posljednje uređivanje od rossa : 24.03.2016. at 10:43
Bile. Izašle na predzadnjoj stanici. Onaj dio ceste na početku je jedino strm, sama staza nije teška. Trebalo nam je cca 50 minuta sa pauzama "vidi, cvjetic", "žedna sam", "tvoj štap je ljepši "
Na sami početak staze je nabacano hrpa granja, nismo ni skužile da je to staza nego smo se popele na onu ledinu lijevo od staze.
I mi bili za vikend na Glavici ali neka druga staza frend nas sve vodio.bilo je prekrasno 2 lovacke ceke klinci se penjali ma divotaaaa....
mi išli na Japetić iz velikih vrata (valjda se to zove tak kod one moderne kuće u kamenu)
Ima li kakav prijedlog za blizinu Splita, na sat-sat i po voznje? I da nema previse pentranja Radije bih u Zagoru nego uz obalu.
To je dobra ideja (nisam tamo ni bila). Al nekako mi se cini da nema sanse da bi md vozio po toj cesti do gore... a ne bi ni ja
Mislim se mozda ovo:
http://www.npkrka.hr/stranice/poucno...pecina/17.html
Na Skradinski Buk idemo skoro svake godine - a ovo je i 50 kuna jeftinije (ako nesto krivo ne citam).
Spilja Vranjaca
Ja sam bila samo na Sv.Juri.
Ali mi se čini da i bez odlaska do gore park ima puno toga za ponuditi.
http://www.pp-biokovo.hr/hr/60/ponuda-parka
Pada mi na pamet još i Vranjača.
Ako odete do Oziđane pećine, javi dojmove.
...kasnim...
Posljednje uređivanje od Maruška : 05.04.2016. at 15:23
Mi smo u ned bili u NP Risnjak, Crni Lug.
Presli smo poucnu stazu Leska, 5km laganog hoda, lijepo uredeno, zanimljive poucne table i prikazi uz stazu ( kopa za ugljen, hraniliste i solnica za zivotinje, lovacka ceka,...) Uz panzion je mini jezero sa patkicana. Hrana je bila ok, najbolja strudla od borovnica i palacinke, isto od borovnica A slag na kraju - mini djecji adrenalinski park. Kako jos nije otvoren smo pitali i dozvolili su djeci da đipaju po tome koliko jih volja
Dali netko zna ( da ne trazim po netu) - ako idemo iz Ri u Kamacnik dali se moze s vlakom? Jel stanica daleko od ulaza u kanjon?
može. treba izaći u vrbovskom. tako smo mi prije par godina. ima 5 min hoda do ulaza u kanjon, ako se dobro sjećam.
ajme, divan izlet danas.
žbevnica, ćićarija.
morate ići ako niste :D
od roča se ide prema brestu, pa još 2 km dalje parkira auto.
i od tuda počinje uspon na žbevnicu. može se i iz buzeta, al mi smo ovo kratko.
lagani uspon, na vrhu smo bili za sat i pol.
a predivni predivni vidici cijelo vrijeme uspona. a s vrha se vidi sve, kopar, trst, dalje od trsta, s druge strane učka...puca pogled!
spustili smo se preko planinarskog doma koji je pol sata od vrha, s druge strane. spust je puno strmiji, kroz šumu, ta padina je jako strma pa se staza spušta (ili penje) u serpentinama i nema tih vidika, ali je isto fora. kod planinarskog doma (koji se gradi i biti će otvoren valjda za koji dan) se dolazi na šumsku cestu, pa onda zadnjih 10-tak minuta po asfaltnoj cesti, do auta.
tako smo napravili kružni izlet. možda smo mogli i obratno, al i ovako je bilo predivno!
Sta, nista se ne planinari? ili vam se neda pisati. Mi danas bili od Platka do Snježnika. Tamo smo išli "preko grebena", a vracali se "kroz grlo". Preko grebena je puno ljepse i atraktivnije, vidici su divni, no malo je zahtjevnije, pri vrhu smo isli cetveronoske. Onda se s vrha treba opet cetveronoske spustiti do doma (ruglo i sramota) i onda lagano do doma na platku. Pise sat i deset, mi smo natrag bili za 4 sata lol.
E sad. Na vrhu nam se desilo nesto jako neobicno, kad smo kod doma pricali s tipom koji je inace profesor fizike i iskusni planinar, rekao nam da smo svjedocili izuzetno rijetkoj i jako jako opasnoj pojavi. Naime, na vrhu se svima kosa digla na glavi. U zrak. Kako bi digli planinarski stap, tako je on poceo zujati. Budale, svi zajedno, bilo nam je to jako zabavno, lezerno smo se slikali s tom kosom u zraku i zujajucim stapom. Pretpostavili smo da je rijec o nekom elektricitetu, ali opasnosti nismo bili svjesni. Tek kad je m takla dtap i stresla ju struja, nakon sto smo sigurno 10 min bili na vrhu, kazem ja odnio vrag salu, ajmo dolje.
Tip nam je rekao da je to trenutak pred udarac groma. Kad je elektricitet toliko jak, da stap zuji i kosa je u zraku, da jesamo momenat kad ce udarit, najvjerojatnije u jednog, najviseg od nas. Prilicno opasna situacija. I ne tako cesta u prirodi.
Eto. Covjek uci dok je ziv. I opet glup umre. Da znate ako vam se to desi, bjezite otuda.
Inace, bilo je sunce kroz oblake, culo se malo grmljavine u daljini.
Za ovo s elektricitetom, čula sam da se zna desiti, ali nikad nisam doživjela. Dobro ste prošli.
Nego, kako je na Snježniku, ima li još snijega na grebenu?
Ja sam imala nekakve slične (snježničko-risnjačke) ambicije za ovaj vikend, ali muški dio familije nije baš bio zainteresiran, sad ih više od planinarenja drže bicikli
Uf cvijeta, svekar koji je bio strastveni planinar i vodič je tako izgubio jednu prijateljicu a Alpama. Dobro ste prošli!
Inače, birate li vi to sve ozbiljnije ture? Cetveronoske bas i ne spada u "šetnice".
Bravo!
Mi smo imali u planu ovaj provjeriti ima li još snijega u Tamaru, ali sam ja pokupila streptokok, pa su njih dvoje iz solidarnosti ostali doma.
Uh, cvijeta, ucis dok si ziv.
Mi u zadnje vrijeme nesto malo, vise po Sloveniji ili vikendom kopamo oko kuce.
Imam u planu ( od Hr planina za ovo proljece) jos Risnjak i Viševico i Bitoraj, a iduci vikend vodimo djecu iz udruge u kojoj volontiram na Korita.
A cvita moja, sreća da je sve dobro završilo :hug:
Mi smo za vikend bili na Mrkvištu, išli smo na Šatorinu, zhabac i ja, staza je zaista jako lijepa, bilo je još djece i bez problema su se popeli do vrha. Sreli smo putem puno šumskog života što je bilo baš veselje, Uhvatila nas je grmljavina pred kraj i nije mi baš bilo svejedno. Doživjela sam jednom opaku grmljavinu u planini i znam što to znači, ne bi više, hvala!
cvita još jednom, drago mi je da je sve dobro prošlo :hug:
OK, moj izlet ne spada u šetnice i lake planinarske ture, ali nema veze, znam da će bar cvijeta bit zainteresirana. Jučer sam bila na najvišem vrhu Hrvatske, na Sinjalu kako ga zovu Kistanjani, oliti Dinari, kako ga zovu Kninjani. Bio je to zadnji vikend naše planinarske škole, bivakirali smo u jednoj genijalnoj vrtači, preživjeli kišu, grmaljvinu, krupu i spavanje na oko 0° C, pokisli na povratku. Krenuli smo iz Glavaša kraj Vrlike (nekin 500 m nadmorske visine), preko izvora pitke vode čije ime sam zaboravila i skloništa Martinove košare na Sinjal. Uspon traje oko 5-6 sati. Pogled na sve strane oduzima dah, ali ne bih se voljela tamo naći ljeti. Nema šume, sve je nisko raslinje.
Mene isto zanima
Meni je Dinara broj 1 od nasih planina, lijep mi je i Velebit, al Dinara je posebna, ja volim te planine sa proplancima.
I da, nemoj se naći tamo ljeti, ja sam odradila dva ljetna uspona i naporni su, trebas nosit gomilu vode, nema hlada, sunce przi, ono bas je tlaka.
Na veliki uspon u 8. mjesec krece se po noci da ne upadnes u žegu.
Inače su mi Durmitor i Golem Korab deff broj 1. od ovih van HR, po istom kriteriju, proplanci i livade na velikim nadmorskim visinama, potočići, cvijeće, divota jedna.
Nego, super da si krenula u planinarsku školu, to je odličan početak i ja bi ga svakome preporučila, dobiješ neka osnovna znanja i stekneš ekipu pa uvijek imaš s kim otić na izlet.
Zavidim na usponu, bila sam na Dinari davno i rado bih opet (s djetetom), ali nikad nije usput, po ljeti ne bih onamo, a dok traje škola takvi pothvati su nam sve teže izvedivi
Koliko vam je trajao uspon? Prošla sam tu stazu (iz Glavaša), sjećam se koliko je nama trebalo, zanimaju me i drugi...