Ja nisam strucnjak tako da ne znam sto bi ti rekla. I ja kod svoga djeteta u svemu sto radi vidim nesto neobicno i odmah mi vuce na ADHD, autizam i sl, ali s druge strane ako pogledas oni su nedavno prohodali, tek pocinju istrazivati svijet i normalno je da svatko od njih ima neke svoje interese i preokupacije. Moj je jedno vrijeme stalno otvarao i zatvarao vrata i vec sam mislila da to nije nikako dobro, ali kaze mi puno ljudi cija su djeca urednog razvoja da su i oni imali tu fazu.
Ovo sto spominjes s kamenom, pa valjda 99% djece stavlja kamenje u usta, a i baca isto tako predmete. Ako si bas sigurna da je neka od tih igara stereotipna i da je dijete u nekom svom svijetu probaj mu samo paznju skrenuti na nesto drugo, nemoj mu nikada to zabranjivati da ne bi postigla kontra efekt.
Kad trci do tih stupova, probaj mu se sakriti iza stupa pa ga kao uplasi i pocni loviti. Ja sam pocela u park nositi dosta igracaka tako da ga stalno necime animiram, a i druga djeca se onda uvijek okupe pa pokusavam da se spontano stvori neka interakcija. Nije lako, ali ja trenutno pokusavam dati maksimum od sebe. Zna mi doci uzasno tesko i svakodnevno sve ispocetka preispitujem, kopam po internetu, ali zapravo od toga svega nikakva korist, samo me psihicki iscrpljuje i umara. Jednostavno, moramo vjerovati svojoj djeci, dati im sansu i omoguciti im najbolje moguce uvjete za napredak.
Svakako se obrati za pomoc nekoj strucnoj osobi pa cete vjerojatno i dobiti neke vjezbice koje ce sigurno uroditi plodom i tebe osnaziti za dalje.