Strasno se osjecam.. Imam.osjecaj da sam grozna majka. Curica je tri mj i treba me a on me treba jos vise.. Nisam se zauzela za njegovo dobro u onom prestrasnom porodu jer sa vise vjerovala doktorima a ne svojoj intuiciji da porod ne ide kako bi treba..... Nisam se dovoljno borila protiv bolnicke birokracije i propisa sta se tice nase razdvojenosti po porodu i hranjenja bocom od strane sestara... Pa bogcic prozivio distoni i sve one mukotrone posjete ranim specijalistima i terapijama. Moj mali hrabri borac, nije odustajao ... Koliko je samo bilo volje i zelje u tom malom vedrom djetescu...i kad mu je bilo najteze i najbolnije pokusava me docekati sa najvecim i najljepsim slinavim bezubim osmjehom ... uhvatio bi me svojim malim rucicama u zagrljaj i iskreno se radovao.....moje malo zlato.. Srecica najveca.. i sad ovo.. Ne mogu to prihvatiti bez borbe, toliko mu dugujem, ne zelim ga ponovo iznevjeriti... a u sebi placem od bola, izvana moram biti jaka... Zbog njega ......