Ponasanje prema stranim osobama

[Uh-puh]

Lori ce u 2. mjesecu napuniti 4 god. Prema stranim osobama (pricam o odraslima) je jako otvorena i svi su joj dragi, na cesti svakoga pozdravlja, u lokalu prica sa svakim. Danas samo otisli na kavu sa kupcima stana koje je ona prvi puta vidjela. "Sminkat"ih je pocela odmah, a kad smo nakon 20 min. sjeli na kavu, uvalila se tipu u krilo. Prosli tjedan smo dosli kod sveki. Tamo su bilo neki njeni prijatelji. L. se ravno nakon 5! min dosla maziti sa tom zenom. Lijepo je i pohvalno sto je otvorena, sto pozdravlja i prihvaca sve obrasce lijepog ponasanja i ne srami se primjeniti ih tj. ponoviti zamnom. Procvjetam ko poriluk na mjesecini kad idemo od bake, a ona kaze: Book baka, hvala na knjigama i hvala na igranju! Ali to njena razdragana ljubav se usmjerava i na potpuno strane osobe i to me plasi. Ne znam kako da joj pojednostavljeno objasnim kome se je u redu obracati, kada se moze biti otovren,a kada zatvoren. Mislila sam da to za sada ogranicim na "ne pricam sa ljudima Koje ne poznajes". Zasto? Zato sto nisu svi ljudi dobri? A zasto su zlocesti mama?! Kako ste vi to rijesavale? Duze "lekcije", opsirna objasnjavanja....? Kako objasnjavate? Ima negdje na forumu to-do-list?