Citiraj mishekica prvotno napisa Vidi poruku
Da, Tanči, baš to - ima vas sa svakakvim dijagnozama i sudbinama i ja, čije je dijete posve zdravo i uredne razvojne linije (osim "poremećaja s prkošenjem i suprotstavljanjem", očito ) ispadam totalno nezahvalna, sebična i ne znam kakva ne. I zato se osjećam još gore i još jadnije.





Ne ispadaš nikakva. Ja kad čitam ovdje neke sudbine zapitam se šta je meni,zašto san nezahvalna

imam dobrog muža,dvoje zdrave djece...ali sve ovo i dalje mi nije priuštilo da se dobro naspavam,i luda san od toga više.

Kaže mi moja vlastita majka:"Nebudi nezahvalna" Ko kaže da sam nezahvalna..zahvalna sam itekako,ali ne zbog toga što mi bebi treba 36h na dan bit sljubljen uz mene,šta vožnja s njim zahtjeva meditaciju da izdržim to vrištanje,šta uopće spremanje za igdje

izgleda toliko kaotično jer moram ga "odložit" dok nas pospremim...šta spava najdulje pola sata,po noći se budi milijardu puta. Te kad vidim kako neki ovdje "to prihvaćaju" bezpogovorno samu bih sebe nekad počupala za kosu zato ti dajem uvid u ovu moju drugu stranu. Ja nisam u ppd,ali na dane isto prošvikam. I uostalom zašto i ti i ja i svi nebi bili malo sebični. Pa i to je normalno,nemože sve bit po knjizi. Neka su djeca jednostavno zahtjevna u ok je to ponekad ne moći podnositi. Pomoć koju ti cure predlažu i ja ti predlažem,jer bitno je da pokušaš sve najviše radi sebe. Da bi sutra bila načisto sa svojom odlukom,ma kakva god ona bila