I ja potpisujem Sirius u svemu. I već sam ti pisala na drugom topicu, nemoj uzimati stvari k srcu kao da naši postovi osuđuju tebe kao osobu i majku. Nisu, dapače. Sve mi prolazimo kroz teška razdoblja i drago nam je pročitati da ima netko tko nas razumije i možda netko tko je znao kako se postaviti u našoj situaciji.
Mi ne možemo točno znati kakva je tvoja situacija, možemo samo zaključivati iz tvojih postova.
Ono što sam ja zaključila iz tvojih postova jest da imaš muža koji ti je velika pomoć u odgoju djeteta i koji zajedno s tobom suodgaja dijete. A vjeruj mi, takvi se danas svijećom traže. I da sada opet tražim partnera, sa ovakvom pameti i iskustvom, ta značajka bi mi sigurno bila na vrhu liste željenih osobina. (Mislim, MM je već takav partner, ali sreća moja da jest).
Ja sam isto tražila i dobila pomoć psihologa, nakon bolesti i smrti našeg djeteta. I kada više MM i ja nismo prepoznavali jedno drugo i nismo znali što bismo sa svojom boli i nemoći. Znala sam ja svu teoriju napamet - o tugovanju, o depresiji, o PTSP-u... ali opet mi je bilo puno lakše kada sam to čula od nekoga drugoga koji je još i stručnjak na tom polju. Mogu reći da nam je taj odlazak psihologu spasio brak. I taj tvoj dip.psiholog sigurno gluposti priča.
Ako ništa, netko će te saslušati i pomoći ti da razumiješ svoje vlastite osjećaje i koji je uzrok njima.
Molim te, stani na loptu. Stavi na papir posebne lijepe trenutke koje pamtiš sa svojim MM-om i sve one dobre osobine koje on ima. Dobro pročitaj to što piše na papiru, a onda odi po pomoć.
Još jedna stvar koju ti želim reći - većina nas idealizira roditeljstvo, želi biti savršen roditelj i ne ponoviti pogreške svojih roditelja. Svi mi mislimo da baš mi znamo najbolje što treba našem djetetu i kako biti najbolji roditelj.
Ali roditeljstvo je, kao i veza i brak uopće, također u mnogočemu stvar kompromisa. I to što ti i TM ne vidite način odgoja na isti način.. pa, to je tako u 99% slučajeva. I moraš prihvatiti činjenicu da ćeš morati olabaviti ponegdje i dopustiti da TM učini po svom.
Ponekad kada moram biti cijeli dan odsutna i ostaviti dijete MM-u, dođe mi da mu sve detaljno zapišem kada i što će jesti, kada spavati, kako zaspati, kada šetati, kada se igrati, što ovako, a što onako... I onda odustanem. Iako sve vrišti u meni kada vidim da mu je utrpao nogavice od hlača u različite čarape, dao mu jabuku treći put taj dan i stavio ga spavati sat i pol kasnije od predviđenog vremena. Ali onda sama sebi kažem - on je njegov roditelj kao i ja, ima pravo razvijati svoj odnos sa njim, metode odgoja i hendlanja i ako je dijete sretno i on sretan, neću se miješati. Možda su ovo banalne sitnice o kojima pišem, možda se kod vas radi o dubljim stvarima, ali svejedno - moraš shvatiti da nemaš ekskluzivno pravo na odgoj svog djeteta.
Oprosti ako sam gruba, ne želim te povrijediti. Nadam se da će ti naši postovi biti od nekakve pomoći.
 |
|||
Odgovori s citatom
*mamica* prvotno napisa
