 |
|||
Vidim da imaš averziju prema odlasku socijalnom psihijatru i strah da je to općepoznata činjenica.
Kaže neka dnevna novina da su hrvati potrošili milijun i 700 kutija antidepresiva u 2012. A broj je u porastu.
A piju bez selekcije i pripisivanje se vidi u kartonu ko i odlazak psihijatru.
Zar nije onda bolje otići psihijatru i SUSTAVNO se liječiti?
Slažem se s tobom.krumpiric prvotno napisa
Nije moja averzija prema soc. psihijatru tolika koliko se to možda dalo zaključiti.
Malo sam istraživala u zadnjih par dana i razgovarala s ljudima koji su to prošli (ili prolaze) i većina mi je rekla istu stvar - jako je teško naći socijalnog psihijatra čiji će ti rad odgovarati i koji će ti doista moći pomoći. Razlozi su razni. Evo što sam čula iz prve ruke (dakle, od tih ljudi, a ne od drugih):
- ženska u PPD, razvedena, došla k psihijatru; umjesto da joj propiše lijekove, pozvao ju je na spoj(nije prihvatila, usput rečeno)
- psihijatrica koja na svaku pacijentičinu žalbu odgovara sa: "Joj, da, tako je i meni."
- psihijatar koji komentira kak danas ionako nitko više nije normalan pa dotični pacijent i nema potrebe za liječenjem
Ne da mi se to. Dugačke liste čekanja, naručivanje tko zna kako i onda naletiš na ovako nešto? Pa bilo bi mi samo gore.
Zato ću radije platiti nekome za koga znam da će biti na raspolaganju MENI određeni dan, u određeno vrijeme. Ni privatnici mi ne moraju odgovarati, jasno... ali zato uvijek možeš platiti jednom i nikad više im ne doći ako nisi zadovoljan. Barem ja tako gledam na stvari.
Dobila sam neke preporuke na pp. Ako imate još, bila bih zahvalna.
Ja sam ti svoje kontakte već napisala. Ali imam potrebu napisati kako sam ja sama sebi pomagala u razdobljima dok sam čekala termin kod psihologa / psihijatra (nije to zamjena za pomoć stručnjaka, ali meni je davalo osjećaj da barem nešto radim za sebe). Štos je jednostavan, a zove se "izražavanje zahvalnosti". Svaki dan našla bih par minuta vremena da sama sebe podsjetim na barem nekoliko stvari na kojima sam imala razloga biti zahvalna: imam zdravo dijete/djecu, imam posao, danas sije sunce, danas me ne boli kičma/glava, danas sam obavila zubara... i tako. Nije to puno, ali vjeruj mi - znalo je biti dana kad mi je bilo teško prisjetiti se i pet takvih stvari, čak i tri... a bilo je i dana kad sam kao od šale došla do deset i više, čak i prestala brojiti. Meni je pomagalo. Pomaže mi i danas. Svjesno odabirem gledati pozitivno oko sebe.Slažem se s tobom.
Nije moja averzija prema soc. psihijatru tolika koliko se to možda dalo zaključiti.
Malo sam istraživala u zadnjih par dana i razgovarala s ljudima koji su to prošli (ili prolaze) i većina mi je rekla istu stvar - jako je teško naći socijalnog psihijatra čiji će ti rad odgovarati i koji će ti doista moći pomoći. Razlozi su razni. Evo što sam čula iz prve ruke (dakle, od tih ljudi, a ne od drugih):
- ženska u PPD, razvedena, došla k psihijatru; umjesto da joj propiše lijekove, pozvao ju je na spoj
- psihijatrica koja na svaku pacijentičinu žalbu odgovara sa: "Joj, da, tako je i meni."
- psihijatar koji komentira kak danas ionako nitko više nije normalan pa dotični pacijent i nema potrebe za liječenjem
Ne da mi se to. Dugačke liste čekanja, naručivanje tko zna kako i onda naletiš na ovako nešto? Pa bilo bi mi samo gore.
Zato ću radije platiti nekome za koga znam da će biti na raspolaganju MENI određeni dan, u određeno vrijeme. Ni privatnici mi ne moraju odgovarati, jasno... ali zato uvijek možeš platiti jednom i nikad više im ne doći ako nisi zadovoljan. Barem ja tako gledam na stvari.
Dobila sam neke preporuke na pp. Ako imate još, bila bih zahvalna.
Čisto da ovi socijalni ne ispadnu čudaci:Slažem se s tobom.
Nije moja averzija prema soc. psihijatru tolika koliko se to možda dalo zaključiti.
Malo sam istraživala u zadnjih par dana i razgovarala s ljudima koji su to prošli (ili prolaze) i većina mi je rekla istu stvar - jako je teško naći socijalnog psihijatra čiji će ti rad odgovarati i koji će ti doista moći pomoći. Razlozi su razni. Evo što sam čula iz prve ruke (dakle, od tih ljudi, a ne od drugih):
- ženska u PPD, razvedena, došla k psihijatru; umjesto da joj propiše lijekove, pozvao ju je na spoj
- psihijatrica koja na svaku pacijentičinu žalbu odgovara sa: "Joj, da, tako je i meni."
- psihijatar koji komentira kak danas ionako nitko više nije normalan pa dotični pacijent i nema potrebe za liječenjem
Ne da mi se to. Dugačke liste čekanja, naručivanje tko zna kako i onda naletiš na ovako nešto? Pa bilo bi mi samo gore.
Zato ću radije platiti nekome za koga znam da će biti na raspolaganju MENI određeni dan, u određeno vrijeme. Ni privatnici mi ne moraju odgovarati, jasno... ali zato uvijek možeš platiti jednom i nikad više im ne doći ako nisi zadovoljan. Barem ja tako gledam na stvari.
Dobila sam neke preporuke na pp. Ako imate još, bila bih zahvalna.
ja sam bila 3-4 puta kod prihijatrice u DZ Siget i mislim da mi je bilo jako korisno. Zajedno smo zaključile da mi treba samo razgovor i nekakve "smjernice", a ne terapija lijekovima (on nije htio zajedno sa mnom ići bračnom savjetniku, pa sam ja išla sama)
Pravnica kaže da posjet psihijatru nije nikakav problem jer je to vrlo često i ne uzima se kao otegotna okolnost (možda nekome tko radi s oružjem, a ja tim putem nemam namjeru krenuti). Ja sam to pitala jer me bilo strah može li negativno utjecati na dodjeljivanje skrbništva nad djetetom.
Jedini mogući problem je učestalost termina. ja sam dolazila svakih mjesec dana, ali pretpostavljam da to ima veze s dijagnozom. Možda ljudi kojima je terapija potrebnija ipak imaju češće termine
Hvala na informaciji. Znači, ta je doktorica OK?
pa ja sam raščistila neke stvari sa sobom. a ono, nije mi se nabacivala (iako sam neodoljiva
Hvala na informaciji. Znači, ta je doktorica OK?
Istina, zadnji dolazak smo se smijale i komentirale političku situaciju u državi
Ako nađem negdje povijest bolesti poslat ću ti ime (ali još sam u kutijama, pa ne obećavam ništa u skorijem roku)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
