Brak pri kraju - što i kako dalje?

[Peterlin]

Slažem se s tobom.
Nije moja averzija prema soc. psihijatru tolika koliko se to možda dalo zaključiti.
Malo sam istraživala u zadnjih par dana i razgovarala s ljudima koji su to prošli (ili prolaze) i većina mi je rekla istu stvar - jako je teško naći socijalnog psihijatra čiji će ti rad odgovarati i koji će ti doista moći pomoći. Razlozi su razni. Evo što sam čula iz prve ruke (dakle, od tih ljudi, a ne od drugih):
- ženska u PPD, razvedena, došla k psihijatru; umjesto da joj propiše lijekove, pozvao ju je na spoj (nije prihvatila, usput rečeno)
- psihijatrica koja na svaku pacijentičinu žalbu odgovara sa: "Joj, da, tako je i meni."
- psihijatar koji komentira kak danas ionako nitko više nije normalan pa dotični pacijent i nema potrebe za liječenjem

Ne da mi se to. Dugačke liste čekanja, naručivanje tko zna kako i onda naletiš na ovako nešto? Pa bilo bi mi samo gore.
Zato ću radije platiti nekome za koga znam da će biti na raspolaganju MENI određeni dan, u određeno vrijeme. Ni privatnici mi ne moraju odgovarati, jasno... ali zato uvijek možeš platiti jednom i nikad više im ne doći ako nisi zadovoljan. Barem ja tako gledam na stvari.

Dobila sam neke preporuke na pp. Ako imate još, bila bih zahvalna.

Ja sam ti svoje kontakte već napisala. Ali imam potrebu napisati kako sam ja sama sebi pomagala u razdobljima dok sam čekala termin kod psihologa / psihijatra (nije to zamjena za pomoć stručnjaka, ali meni je davalo osjećaj da barem nešto radim za sebe). Štos je jednostavan, a zove se "izražavanje zahvalnosti". Svaki dan našla bih par minuta vremena da sama sebe podsjetim na barem nekoliko stvari na kojima sam imala razloga biti zahvalna: imam zdravo dijete/djecu, imam posao, danas sije sunce, danas me ne boli kičma/glava, danas sam obavila zubara... i tako. Nije to puno, ali vjeruj mi - znalo je biti dana kad mi je bilo teško prisjetiti se i pet takvih stvari, čak i tri... a bilo je i dana kad sam kao od šale došla do deset i više, čak i prestala brojiti. Meni je pomagalo. Pomaže mi i danas. Svjesno odabirem gledati pozitivno oko sebe.

[rossa]

Slažem se s tobom.
Nije moja averzija prema soc. psihijatru tolika koliko se to možda dalo zaključiti.
Malo sam istraživala u zadnjih par dana i razgovarala s ljudima koji su to prošli (ili prolaze) i većina mi je rekla istu stvar - jako je teško naći socijalnog psihijatra čiji će ti rad odgovarati i koji će ti doista moći pomoći. Razlozi su razni. Evo što sam čula iz prve ruke (dakle, od tih ljudi, a ne od drugih):
- ženska u PPD, razvedena, došla k psihijatru; umjesto da joj propiše lijekove, pozvao ju je na spoj (nije prihvatila, usput rečeno)
- psihijatrica koja na svaku pacijentičinu žalbu odgovara sa: "Joj, da, tako je i meni."
- psihijatar koji komentira kak danas ionako nitko više nije normalan pa dotični pacijent i nema potrebe za liječenjem

Ne da mi se to. Dugačke liste čekanja, naručivanje tko zna kako i onda naletiš na ovako nešto? Pa bilo bi mi samo gore.
Zato ću radije platiti nekome za koga znam da će biti na raspolaganju MENI određeni dan, u određeno vrijeme. Ni privatnici mi ne moraju odgovarati, jasno... ali zato uvijek možeš platiti jednom i nikad više im ne doći ako nisi zadovoljan. Barem ja tako gledam na stvari.

Dobila sam neke preporuke na pp. Ako imate još, bila bih zahvalna.

Čisto da ovi socijalni ne ispadnu čudaci:
ja sam bila 3-4 puta kod prihijatrice u DZ Siget i mislim da mi je bilo jako korisno. Zajedno smo zaključile da mi treba samo razgovor i nekakve "smjernice", a ne terapija lijekovima (on nije htio zajedno sa mnom ići bračnom savjetniku, pa sam ja išla sama)

Pravnica kaže da posjet psihijatru nije nikakav problem jer je to vrlo često i ne uzima se kao otegotna okolnost (možda nekome tko radi s oružjem, a ja tim putem nemam namjeru krenuti). Ja sam to pitala jer me bilo strah može li negativno utjecati na dodjeljivanje skrbništva nad djetetom.
Jedini mogući problem je učestalost termina. ja sam dolazila svakih mjesec dana, ali pretpostavljam da to ima veze s dijagnozom. Možda ljudi kojima je terapija potrebnija ipak imaju češće termine

[mishekica]

Pravnica kaže da posjet psihijatru nije nikakav problem jer je to vrlo često i ne uzima se kao otegotna okolnost (možda nekome tko radi s oružjem, a ja tim putem nemam namjeru krenuti).

Hvala na informaciji. Znači, ta je doktorica OK?

[rossa]

Hvala na informaciji. Znači, ta je doktorica OK?

pa ja sam raščistila neke stvari sa sobom. a ono, nije mi se nabacivala (iako sam neodoljiva ), nije mi se žalila, nije mi se umiljavala nego mi je nepristrano ukazala na neke moje greške i tako.
Istina, zadnji dolazak smo se smijale i komentirale političku situaciju u državi
Ako nađem negdje povijest bolesti poslat ću ti ime (ali još sam u kutijama, pa ne obećavam ništa u skorijem roku)

[Sanny13]

I moj je brak pri kraju, mm već duže vrijeme živi na dvije adrese. Dogovor je da sin (7g) živi sa mnom. No ono što mene muči je to što smo mi trenutno u Njemačkoj I nakon završetka škole sin I ja se vraćamo u Hr, a muž ostane ovdje. On želi zajedničko skrbništvo, a ja se u to ništa ne razumijem. Nemam uopće ideje kako sastaviti plan o uzdržavanju, odnosno viđanju djeteta kada živimo u različitim državama. Ne pada mi na pamet priöagođavat se stalno njemu I tome da će njemu puhnut, e sutra dolazim, hoću dijete ili recimo za vrijeme božićnih praznika kada je sigurno doma da dijete svaki blagdan prevoditelj sa njim jer eto ne viđa ga često ... ima li itko sličnih iskustva I kako to najbolje riješiti za dijete, a I za nas?

[Vaske]

Cao! Oprostite sto odgovaram na ovu poruku al nisam znala kako da pokrenem novu diskusiju. Treba mi pomoc i savjet: Ja sam u vezi sa covjekom 6,5 godina. On ima 3 djece iz bivseg braka a ja jedno. Prve 4 godine smo zivjeli u 2 razlicite zemlje i vidali se vikendima i za praznike. Na pocetku veze ( ca 5 mjeseci) mi je jedno jutro rekao da sam divna i krasna ali da on ne moze imati osjecanja jer je povrijeden u vezi sa udatom zenom. Jako me to povrijedilo i poslije tog susreta sam prekinula vezu ali smo opet nastavili. Jako mi se ta izjava urezala u srce i mozak i sve ove godine je bilo jako tesko zivjeti s tim. Prije 2,5 godine je doselio kod mene ali nije bas islo kako smo ocekivali i on je iselio. Stalno se svadamo i mirimo i mislim da me voli ali ne znamo komunicirati. Moje dijete je jako vezano za njega i ja zelim da ovo spasim i da budemo zjedno. On sada govori da ce se vratiti u zemlju gdje je prije zivio i da je uslov da budemo zajedno da i ja selim. Ali on zeli prvi da seli i bude s sjecom a da ja dodem poslije. Najveci problem je sto on isprica nesto oz svoje proslosti i onda poslije brani i mjenja pricu, kao sve je bilo idealno. Ja sam otvorena sve sam ispricala i zelim da idem dalje. On sve dozivljava ko kritiku i zbog proslog braka u kome je bio sluga on misli da ga i ja zelim dresirati. Ja njega volim ali ne znam vise sta da radim. Kada se posvadamo on se nikada prvi ne javi i daje mi soejacj da mu je svejedno i da mu nista ne znacim. Sta da radim? Imam osjecaj kao da moje dijete i ja ne zivimo kad on nike s nama. Hvala Vam unaprijed❤️

[Lili75]

Vaske, batali to. Zaboravi. Život ide dalje. Ako je njemu stalo, on bi se izborio za tebe i našao način.

[Superman]

Imam osjecaj kao da moje dijete i ja ne zivimo kad on nike s nama. Hvala Vam unaprijed❤️

Vaske, pod hitno se organiziraj da ti i dijete imate svoj život bez obzira na ikog drugog!

[tinkilinkixyz]

Draga Vaske,

moj savjet ti se da se držiš podalje od ovog muškarca, koji te manipulira i nema poštovanja ti do tebe, a kamoli do tvoje obitelji. Puno vrediš i zaslužuješ nešto bolje. Sretno!

[ZanimaMeIstina]

Ako možete postići dogovor oko podjele imovine, uvrstite i to u zahtjev za sporazumni razvod braka. Time ste onda riješili sva pitanja između vas dvoje. A ako dogovora nema, podjela imovine ide kao zaseban postupak. (Svakako se pokušajte dogovoriti!)

Dali je obavezbna sudski podjela imovine?

[rossa]

Dali je obavezbna sudski podjela imovine?

ja sam bila u vanbračnoj zajednici i mi smo podjelu imovine sami dogovorili i potvrdili kod bilježnika.
na sud smo išli tek nakon puno godina kad je BM iselio iz države pa je dijete ostalo sa mnom i on počeo plaćati alimentaciju.