I tako dolazi jedan težak period u našem životu. Ja sam školu obavijestila da princeza nema više školskog asistenta i da se mora osloniti sama na sebe. Nisam ulazila u detalje, neznam ni sama točno iz kojih razloga. Mozda zato što nisam mogla da vjerujem da je frau D to svjesno radila i bilo mi je teško da izgubim vjeru u ljude. U školi nisu imali nimalo razumjevanja za našu odluku, da tako "teško poremečeno dijete" ostavimo samo da se bori sa svakodnevnicom umjesto da ima pored sebe nekoga ko če joj uvijek biti pri ruci kad joj zatreba pomoć. Ja sam samo rekla da mi nismo spremni da prihvatimo vid pomoći kakvu smo dobili od frau D i da če mo sad zasad ostati pri našoj odluci. Princezini školski dani nisu nimalo bili laki, ja sam se divila njenoj snazi jer je moja bila na izmaku. Kad je frau D otišla princeza nije više plakala ujutro da neče u školu, malo je bolje jela, ali ipak nije bila ona naša "stara" princeza. Svi naši pokušaji da koristi svoj teleskop i uveče posmatra zvijezde nisu urodili plodom, nešto se prelomilo u njoj, ja sam imala osječaj da ona samu sebe kažnjava tim, ali sigurno nisam ni do danas saznala zašto više neposmatra zvijezde.
Školski drugari je nisu nikako prihvačali. Pravili su stalno šalu na njen račun, i njeno bukvalno shvatanje su stalno koristili da bi joj se ismijavali. U osnovnoj školi princeza nije nikad imala potrebu za nekim velikim prijateljstvom. Ona je imala Stefanie sa kojom bi kad kad provela svoje slobodno vrijeme i to joj je bilo dovoljno. Svoje slobodno vrijeme je najčešče provodila sama sa svojim slagalicama i bila sretna. Osječaj da je od strane školskih drugara bila prihvačena joj je bio dovoljan. Ali u novoj školi nije bila prihvačena i ona je to znala, zato je sve češče žalila i jadikovala da nju niko nevoli i da bi i ona volila da ima drugaricu kao i sva normalna djeca i da ona nije normalna i nažalost nema drugare. Meni je bilo teško ali joj nisam mogla pomoči. Jedino svijetlo na kraju tunela je bila razredna učiteljica. Ona je od prvoga dana princezu nekako "prihvatila" i ako ni ona sama često nije znala rješenje kako sa princezom, ona se bar trudila. Bilo je opet dana kad se princeza bacala po podu i urlala iz samo njoj poznatih razloga. Sve je češče padala riječ specijalna škola. Direktor škole i ako nas je raširenih ruku primio u njegovu školu, je sve više i više bio uvjeren da je primtome pogriješio. Jednoga dana sam dobila telefonski poziv na poslu od strane škole dali sam ja poslije velikog odmora došla po princezu i iz kojih razloga ona nije došla na treči čas. Meni se sledila krv u žilama i čitav se moj biro počeo okretati oko mene. Neznam ni kako u sljedečih par minuta sam se nacrtala u školi. Počela je velika akcija traženja princeze. Kad sam se ja malo smirila i došla sebi odmah sam pomislila da je princeza otišla doma, ali kad ju ni doma nisam našla tad sam pomislila da se nešto loše desilo. Svi su tragali i u školskoj zgradi i dvorištu i u okolini ali princezu nisu našli. Direktor je rekao da če on sad pozvati policiju i da se svi malo smirimo, policija če princezu sigurno nači živu i zdravo. U tom momentu se začu plač jedne djevojčice iz princezinog razreda. Na upit direktora zašto plače, dobili smo odgovor, gdje je princeza. Ta djevojčica što je plakala i još dvije drugarice su sebi dozvolile šalu na princezin račun i rekle princezi da se poslije velikog odmora ide u prirodu i jer se ima čas "škola u prirodi" ( koji su dosad več imali i princeza zna gdje se ide)i da ako ona hoče smije več sama krenuti a njen razred če doči za njom. I naravno princeza ( ovisnik od prirode) je odmah krenula. Djevojčice su pomislile da ona neče krenuti jer je kiša lila ko iz kabla, ali su račun pravile bez "kišne djevojčice" koja kišu obožava. I kad su poslije velikog odmora vidjele da je "princeza stvarno glupa" i da je otišla nisu se usudile reči odmah istinu.
Princezu smo našli na mjestu gdje imaju "školu u prirodi" mokru ko miš i nikad sretniju. Tad nam je rekla da je toliko bila sretna kad joj je Selin rekla da danas imaju "školu u prirodi", kaže pomisila je kakav sretan dan svi če danas lijepo pokisnuti.
Meni se od toga dana počela vrtiti misao ili specijalna škola ili novi asistent. I jedno i drugo mi je podarivalo besane noći. Pomislila sam pokušačemo ipak sa ovim drugim, među sedam milijardi stanovnika valjda ima i jedan asistent za moju princezu.
Razredna učiteljica se odlučila da Selin i njene drugarice neče kazniti da su one same sebe kaznile sa tom svojom akcijom protiv princeze. Ona se pak odlučila da jedan čitav dan posveti temi Autizam. Da princeza ako hoče objasni sama svojim drugarima kako ona vidi ovaj svijet. Ja i učiteljica smo se dogovorile da princeza donese film " Temple Grandin" ( koji princeza obožava) i da njeni drugari pogledaju prvo taj film i da poslije toga princezu pitaju sve što ih interesuje. Ta učiteljicina ideja je bila puni pogodak. Princezi se vratio osmijeh na lice, a na meni ostala odluka asistent da ili ne. Ipak da.