Radi objektivnosti, linkam tekst Nataše Škaričić:
Politika-vakcinacije-Izmedju-medicinskog-paternalizma-i-teorija-zavjere koji je napisala prije nekoliko dana.
Kao novinarka koja godinama prati zdravstvo i pripadajuće politike (a radi i na doktoratu), sigurno je jedna od najupućenijih osoba u zemlji za analizu politike cijepljenja.
I nema se što spočitnuti tekstu, spremna sam i modificirati vlastiti stav. Potpuno se slažem s ovim dijelom:
"medicina i liječnička profesija djeluju u okvirima općih moralnih načela i profesionalne etike koja je duboko vezana za humanističke vrijednosti , među koje spada i poštivanje autonomije svakog čovjeka."
Shvaćam, naravno, i zabrinutost za vlastito dijete.
Ali ne mogu, a da ne vidim gdje živim (ne ulazeći u razloge). Iskreno, bojim se mnoštva, bojim se količine ljudi koja vjeruje u teorije zavjere, u aure, u čuda i slične mambo jambo stvari. Bojim se ljudi koja će svoje zdravlje radije dati u ruke ćiribu osobe, nego školovanog stručnjaka, ljudi koji donose odluke bez da su se o njima raspitali i informirali, ljudi bez odgovornosti prema drugim ljudima, općenito.
Općenito i nevezano (samo) uz ovu temu, imam dojam da smo taman bili zakoračili u kakvu takvu opću prosvjećenost, a onda nas sve moguće sile ponovo vuku nazad ka srednjem vijeku. Zato osjećam otpor. Malo se ispovijedam, jel'.
Zuska prvotno napisa
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom