Čeka se u Gradskim ljekarnama, u privatnima baš i ne...Čak ni u ŠibenikuJurana prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Čeka se u Gradskim ljekarnama, u privatnima baš i ne...Čak ni u Šibeniku
Ispravak pogrešnog navoda.
Doznao sam da se upravo tada (1984. godine) započelo raditi intratipsku diferencijaciju. Tako da, teoretski je moguće da postoji laboratorijska potvrda cjepnog ii divljeg soja virusa iz tog vremena.
Čuj, rekla sam ti kako je to po zakonu. I tu na forumu je bilo kršenja zakona pa zakaj ne bi bilo i u ljekarnama.
I, usput, ako ti lijek izda tehničar ukoliko mu nešto nije jasno u vezi recepta ima magistru koju može pitati. Ne znaš je li se dotični tehničar možda prije toga konzultirao s magistrom. Ili te poslužila magistra pa ti je prodala i kremu. Drugi puta, ako želiš biti sigurna, slobodno u ljekarni pitaj za ime i stručnu spremu. Iako-ja bih više vjerovala farmaceutskom tehničaru koji mi daje savjete o zdravlju nego "našem" Davoru.
Ok, sve su rekli o sebi. Zeitgeist ekipa
????
Treba jednostavno kaznu od 2000 kn zamijeniti kaznom oduzimanja roditeljske skrbi pa bi se toj samovolji stalo na kraj.
Ako osobno ne bih bila zadovoljna pedijatrom promijenila bih ga. Samo me zanima kome bi vodili bolesno dijete kad bi svi ti roditelji "ispucali" izbor pedijatara u cijelom gradu. I također me zanima zašto uopće vode dijete liječniku ako mu ne vjeruju. Zanima me zaista kakav je stav roditelja necjepiša: ako ne vjerujete da pedijatri žele dobrobit vašem djetetu zašto uopće ikada prekoračite prag njegove ordinacije?? Ili dozvoljavate antibiotik, ali ne i cjepivo? Ili prilikom ordiniranja lijeka također pedijatru gurate pod nos papir na potpis? Ne kužim.....
ima negdje link u kojem pedijatar objašnjava da moli roditelje da odu kod drugog liječnika ako ne žele da cijepi njihovu djecu, radi se o povjerenju - očigledno da ga nemaju, pa kako očekivati onda da on obavlja svoj posao. onda bolje da odu kod nekog drugog. ne mogu se sjetiti webadrese, ali eto.... jako zanimljivo razmišljanje.
Emsa, mislim da je to bio Richter u jednom video isječku.
ne, ne... sigurno je bio neki doktor iz engleskog govornog područja. stavila sam bila link na fb, ali sad ga nemam vremena tražiti. a možda je i richter rekao nešto slično.
Krivo, ovo je Richter: Zasto_sam_ipak_cijepio_svoju_djecu
Ovo o čemu Emsa govori je video prilog s Klokanice od Jovančevića.
Dobro, poljuljana sam. Ali gledala sam to, da li kod tebe ili na Klokanici, ali sjećam se rečenice, i nekako mi se čini da je bio Jovančević.
Pomiješali mi se pedijatri
Svaki pedijatar može s punim pravom pitati kako mu roditelji mogu vjerovati kad dovedu bolesno dijete na pregled s nadom da će im izliječiti dijete, ako ne vjeruju kad im da savjet o cijepljenju.
Zato su mi potpuno neshvatljive preporuke poput ove:
Još mogu shvatiti da na taj način za***avaju nekoga do koga im nimalo nije stalo i koga vid ejdenom u životu i nikad više.Pa ćete im poslati nazad ljubazno pismo, kojim tražite da dopune informacije koje su vam poslali, sa potpunim sastavom cjepiva, kako biste mogli donijeti odluku želite li cijepite dijete. Ili možda ne i kada odlučite, poslat ćete im potpisanu Izjavu o odbijanju – ali tek nakon što su oni vas informirali PISMENO – što je njihova obaveza. I eto loptice opet kod njih.
Recimo da se ipak dogodi da vam opet odgovore, i pošalju vam sastav cjepiva. Ali – hm? – nisu Vam naveli tko je proizvođač tog cjepiva? Opet ne možete niti potpisati Izjavu o odbijanju, niti dati pristanak za cijepljenje. Ponovo im pišete da vam daju podatak o proizvođaču.
Ping-pong-ping-pong…
Opet dobivate pismo, a ovoga puta, dok vaše dijete već veselo lovi leptire po dvorištu, vi se pitate – kako da donesem odluku o cijepljenju djeteta, kada u sastav cjepiva ne mogu biti siguran? Pa proizvođači ne navode sve sastojke zbog industrijske špijunaže, patenata ili patentnih zahtjeva na obradi. Kakva nezgodna dilema … Ništa vam nije preostalo, nego da ponovo pišete nazad i zamolite da Vam pošalju od proizvođača cjepiva ovjerenu izjavu pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću da se u tom njihovom cjepivu nalazi SAMO TO što su vama naveli u prethodnom pismu organski roboti koji žele cijepiti vaše dijete.
Ping-pong-ping-pong…
Ali na taj način maltretirati pedijatra kojem trče s punim povjerenjem čim se dijete razboli.... to mi je stvarno ispod svake razine. Jednostavno degutantno.
http://www.thedailybeast.com/article...your-kids.htmlne, ne... sigurno je bio neki doktor iz engleskog govornog područja. stavila sam bila link na fb, ali sad ga nemam vremena tražiti. a možda je i richter rekao nešto slično.
e, taj doktor! hvala, mujice.
ovo mi je fora:
https://fbcdn-sphotos-h-a.akamaihd.n...37983628_n.jpg
Tako me zabavilo da sam si dao truda prevesti (djelomično slobodnim stilom)
Borg kaže:
Nema šanse da dozvolim da cijepe moje dijete dok ne dobijem cijeli toksikološki izvještaj o svim sastojcima cjepiva. Također, tražim pismenu garanciju da cijpljenje neće izazvati nikakve trajne štetne posljedice na moje dijete. Uvrijeme kad strelovito raste incidencija autizma, Aspergerovog sindroma, alergija i svakakvih zdravstvenih problema djece, kako možemo znati da to nije posljedica napada cjepiva na nezreli imunološki sustav djeteta, koje služi kao okidać za nastanak tih bolesti? Ne možemo znati! Prepustiti onda lutriji da odluči je li tvoje dijete jedno od tih sretnika i neka primi cjepivo za volju društva? Ne bi išlo. Stvaranje bolesti i zarađivanje milijardi je igra koju velika farma igra a vi ste svi pušači. Nemam ja ništa protiv načela cijepljenja, ali problem mi predstavljaju otrovi koje koristite. Samo se vi držite podalje od moje djece.
Andy kaže:
I ja razmišljam kao ti. Neću voziti preko mosta dok ne dobijem cjelovit građevinski izvještaj, uključujući otpornost na istezanje i nosivost svakog komada metala koji je korišen u gradnji. Zapravo, ja se protivim upotrebi metala jer od njega su napravljene atomske bombe. Ali neki su mostovi sačinjeni od drva, materijala od kojeg se papir proizvodi. Da, upravo tako - mnogi su mostovi sagrađeni od papira. Građevinske firme zarađuju milijarde gradnjom mostova ali mostovi se stalno urušavaju tako da bi oni mogli graditi nove mostove i zarađivati još više novaca. Kad se most sruši, ljudi poginu. Jesi li spreman preuzeti taj rizik i nadati se da nećeš biti jedan od poginulih? Nemam ja ništa protiv mostova, ali moraju ih graditi propisno tako da budu sigurni. Metal i drvo jednostavno nisu dovoljno dobri materijali. Dok ne bude tako, nema šanse da ikada pređem preko mosta. Do tada ću rađe plivati preko rijeka, kao što je priroda namijenila - to je puno sigurnije. Nitko još nije umro jer se rijeka srušila.
Posljednje uređivanje od mujica : 03.04.2014. at 00:39
hm.... ne znam je li ovo pitanje, koje postavlja jedan obaviješteni protivnik cijepljenja za ovu temu ili možda za Kutak za filozofski trenutak (možda za neki (i)religiozni topic)?
Izazivam svakog pa i vas da mi odgovorite na slijedeće pitanje: “Ako je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, dakle savršenog, kako je moguće da će ga medicina ubrizgavanjem raznih otrova čim se rodi učiniti još savršenijim. Ili se je Bog eto zajebao, preračunao kad nas je stvarao, ili je u pitanju nešto drugo.
Možemo ići još malo dalje.... Ako smo na taj način stvoreni savršeni čemu onda lijekovi? Operacije? Nekad nije bilo antibiotika ni pedijatara. Zašto vjernici dozvole da imunološki sustav ne radi na sliku i priliku Svevišnjem i sam se obrani od SVIH bolesti? Bi li zakleti protivnik narušavanja imunološkog sustava vlastitog djeteta trebao zabraniti i davanje antibiotika kod npr. upale pluća, operaciju slijepog crijeva, kozmetiku s posebnom namjenom kod atopijskog dermatitisa, inhalacije kod astme? Jako me zanima stav pravih vjernika, ali sumnjam da ću ikada čuti odgovor, a ako takvo pitanje postavim na pravoj temi mogu samo zaraditi ban jer će se to proglasiti podj****anjem. Je li to vjerovanje ustvari "trska" iliti "kako vjetar puhne"? Je li sve to skupa licemjerno? Jer-kažu da je Isus liječio dodirom ruke, a sad su takvi ljudi za Crkvu sotonisti. Hm....hm.... ne znam je li ovo pitanje, koje postavlja jedan obaviješteni protivnik cijepljenja za ovu temu ili možda za Kutak za filozofski trenutak (možda za neki (i)religiozni topic)?
Mislim da je istina negdje u sredini. Sasvim sigurno je poboljšana dijagnostika dovela do povećanog broja slučajeva, kao i činjenica da su roditelji nekada takvu djecu zatvarali u kuće zbog srama, a danas se ta djeca koliko-toliko integriraju u društvo i znamo za njih.
Također, i poboljšanje neonatalne medicine omogućuje da preživljavaju djeca koja bi davno prije umrla nakon poroda, ali zna se dogoditi da ostanu posljedice, a posljedica može biti i autizam.
Razni faktori koji djeluju intrauterino na dijete također mogu biti uzrok, a cjepivo onda može biti samo okidač. Opet, besmisleno je ne cijepiti dijete, jer ako smo izbjegli cjepivo kao okidač, sigurno će okidač biti nešto treće.
I još nešto, moje mišljenje je da je autizam, kao i ADHD na neki način u Americi postao biznis (mislim da oni bilježe najveći porast slučajeva, nisam sigurna), pa se dijagnoze lijepe i tamo gdje treba i tamo gdje ne treba. To je s jedne strane dobro, jer tamo jako puno rade na novim istraživanjima, poboljšanju dijagnostičkih testova, radnih materijala, metoda rada, nude programe obrazovanja i zapošljavanja, itd.
Loša strana je promicanje "čudotvornih" metoda koja mogu ugroziti djetetovo zdravlje (razne dijete, barokomore, itd.) i ono najgore - nepotrebna i promašena etiketa koju pojedinac nosi do kraja života.
Uglavnom, i takvo naglo povećanje broja slučajeva autizma treba uzeti s rezervom.
Mima i Rehab: Siri-li-se-svijetom-zaista-epidemija-autizma
Članak otprilike potvrđuje ono što sam napisala. S tim da mi je zanimljivo ovo što je napisano o opadanju broja slučajeva mentalne retardacije kako raste broj slučajeva autizma. U principu, samo se teška i duboka mentalna retardacija daju zamijeniti autizmom, ali slučajevi teške i duboke mentalne retardacije su jako rijetki. Čak i tada, po meni, razlika je uočljiva. Ipak sam sklona vjerovati da su u Americi laki na obaraču kad je u pitanju davanje dijagnoze (i u samom članku piše da se prevalencija nije mijenjala kada su kriteriji za davanje dijagnoze bili postojani).
I opet nižem
Indikativno je u članku da se autizam češće veže uz intelektualne teškoće kod Latinoamerikanaca i Afroamerikanaca. Mislim da tu veću ulogu igraju socioekonomske prilike i uvjeti u kojima ta djeca žive (znamo kako to često ide u Americi). Nisu spomenuli u članku da su ispitivači to uzeli u obzir, a to je faktor koji može igrati veliku ulogu u procjeni i rehabilitaciji djece.
ja nisam nikakav deklarirani vjernik ni nevjernik, al sam se propitivala isto.
upoznala sam svakave ljude. s jedne i druge strane.
osobno, ne smatram se ekstremom, iako imam svoje mišljenje o bolestima. svim bolestima. pa čak i prehladi.
kod mene se pokazalo, i dokazalo, da je apsolutno svaka bolest usko povezana sa psihičim iliti duševnim stanjem, pa svako jednosmjerno liječenje se pokazalo neuspješnim.
da li to nekoga nervira, meni je svejedno
po meni, danas je jako teško uspostaviti neku ravnotežu sa samim sobom kad ti u svakom trenutku guraju neka instant rješenja ( tipa...samo jedi junk food pa si popiješ silimarin i jetra je super
želim reći, da je danas lako zabrijati. u koju god stranu.
za sve postoji tabletica.
za mene je to ekstrem.
koji jednostavno stvori onaj suprotni ekstrem - ništa nije dobro.
i tko je tome kriv?
I kako ti kažeš...je li neko vjerovanje trska iliti kako vjetar puhne...
tko će to odlučiti?
nismo mi samo materija
i da...
moj osobni problem nije nepovjerenje, već je sasvim suprotan.
preveliko povjerenje.
ja sam osoba koja zaista potpuno vjeruje ljudima. dok se ne dokaže suprotno
primjer...frendica frizerka...ja je pitam zna li i hoće li me ošišati...i ona kaže da zna i hoće i da nema problema. i sjednemo u db, bez ogledala. ja vam ne mogu opisati šok koji sam doživjela pogledavši se u ogledalo, shvativši da nemam od frizure ni f, a samo centimetar kose mi je ostalo.
htjedoh reći, kad netko nešto kaže da zna, tko god on bio, ja mu vjerujem. jer uvijek polazim od sebe. ja ne lažem. ili dobro poznajem svoje mogućnosti. nemam pojma.
nisam sklona sumnji, ako za nju nemam valjan razlog.
mi smo krenuli cijepiti djecu po kalendaru...nisam čak ni pokušala prolongirati išta. rekoh, idem s povjerenjem.
do reakcije. na engerix. dijete mi je požutilo skroz na skroz.
a pedijatrica...ma reakcija na cijepivo nije došla u obzir niti pod razno.
za sve je bila kriva mrkva.
sa 6 mjeseci...dojen konstantno...tek uvodimo dohranu, a on se prejeo mrkve.
znači, nisam se jednostavno probudila jedno jutro i odlučila da nešto ne valja skroz...ili da ću baš uz kavu guglati i malo propitkivati cjepiva.
ne.
na to me navelo predstavljanje nečega kao apsolutne istine...
odn. predstavljanje nečega kao apsolutno nemogućeg.
valjda sam alergična na apsolutizam
i na kraju balade...
kad se zbroji moj stav prema bolestima, način na koji se liječimo inače, pristup pedijatrice koji je samo potpirio moje sumnje optužujući mrkvu, spoznaja da se negdje drugde to baš i ne mora, odn. da je cijepljenje stvar preporuke i povjerenja a ne prinude....
sve je to zajedno bio okidač nekakvog kritičnijeg propitkivanja.
i da se razumijemo
nisam paničar. ne jurimo doktoru često. gotovo nikad. u 5 i pol godina, osim sistematskih, bili smo možda dva puta. jednom je bio problem s pišulinom, a jednom šarlah.
tako da znam da nije bila mrkva krivac.
Npr. bakterijska infekcija koja je usko povezana sa psihičkim stanjem? Psihičkim stanjem osobe koja ima, recimo, gnojnu upalu grla? I vrsta antibiotika koja bi se davala po psihičkom stanju? Ne znam, to mi nikako nije logično. Bakterije su bakterije, pa ma kakva bila osoba koja ih ima u sebi, one nisu ni rasisti, ni ekstremisti, ni spolno orijentiraneosobno, ne smatram se ekstremom, iako imam svoje mišljenje o bolestima. svim bolestima. pa čak i prehladi.
kod mene se pokazalo, i dokazalo, da je apsolutno svaka bolest usko povezana sa psihičim iliti duševnim stanjem, pa svako jednosmjerno liječenje se pokazalo neuspješnim.
da li to nekoga nervira, meni je svejedno
do reakcije. na engerix. dijete mi je požutilo skroz na skroz.
a pedijatrica...ma reakcija na cijepivo nije došla u obzir niti pod razno.
za sve je bila kriva mrkva.
sa 6 mjeseci...dojen konstantno...tek uvodimo dohranu, a on se prejeo mrkve.
i da se razumijemo
nisam paničar. ne jurimo doktoru često. gotovo nikad. u 5 i pol godina, osim sistematskih, bili smo možda dva puta. jednom je bio problem s pišulinom, a jednom šarlah.
tako da znam da nije bila mrkva krivac.
Nemoj se ljutiti na mene, ali stvarno, razmisli, da li je baš točno tvoje razmišljanje.
Za žutilo bebe, mrkvu i beta-karoten, ne moraš ići dalje od rodinog portala. Evo članak u kome piše da je žutilo bebe poprilično čest slučaj, ako mama koja doji ili beba jedu mrkvu ili drugo voće i povrće u kojem ima beta karotena. Vjeruj pedijatrici, ona je to često vidjela. Ako nisu žute bjeloočnice, to je posljedica narančaste, prirodne boje u hrani.
http://www.roda.hr/article/read/vitamini
Čudan mi je tvoj zaključak, citiram "tako da znam da nije bila mrkva krivac."
Kako znaš, zato jer inače ne ideš doktoru? Zato jer je dijete odraslo i ne smeta mu više beta karoten?
Ne miješam se ja u posao bakterija. Zaista. Nije mi u planu Beti3Npr. bakterijska infekcija koja je usko povezana sa psihičkim stanjem? Psihičkim stanjem osobe koja ima, recimo, gnojnu upalu grla? I vrsta antibiotika koja bi se davala po psihičkom stanju? Ne znam, to mi nikako nije logično. Bakterije su bakterije, pa ma kakva bila osoba koja ih ima u sebi, one nisu ni rasisti, ni ekstremisti, ni spolno orijentirane
Samo nek rade svoj posao.
Kako će organizam reagirati na iste bakterije i zašto će baš tako....
Pa nemoj mi samo reći da svi u susretu sa istim bakterijama uvijek i po defoltu odreagiramo isto.
po toj teoriji bi valjda trebali.
a ono, nije tako.
meni ne trebaš objašnjavati zašto je to tako
misliš da nisam pročitala sve te članke, ili?
valjda si uzimam za pravo znati koju količinu mrkve smo pojeli ja i on
ili bi to pedijatrica možda mogla bolje znati. opet, iz nekog njenog višegodišnjeg iskustva, zar ne?
kako znam? pa znam.
a to što sam napisala da dijete ne vodim često liječniku nije apsolutno napisano s visoka. kao npr.tvoje retoričko pitanje.
napisala sam samo iz ovog razloga. nisam jedva dočekala žutilo i žurno pohitala pedijatru prijaviti reakciju na cijepivo...onako...s visoka...jer mi je samo i upravo to bila namjera. jer nije.
da sam mislila da mi je dijete žuto od mrkve, ne bi ni išla pedijatru, prestala bi jesti ili bebi davati mrkvu.
i kako ti znaš kakve su mu bile bjeloočnice
srećom, pa nije jedini pedijatar
Blackberry, stvarno mi nije jasno kako mislis da je moguce da razlicite osobe razlicito oboljevaju od istih mikroorganizama? Nije valjda da hoces reci da cemo npr. ako se zarazimo HIV virusom, ja biti seropozitivna i eventualno oboliti od side, a npr. ti od tuberkuloze?
Ja to nisam rekla uopce. Rekla sam samo da razlicito reagiramo u doticaju s istim bakterijama. Odnosno, ili reagiramo ili ne reagiramo.
Tako je..razlicito reagiramo..neki obole vec pri prvom doticaju, neki ne..
Mislim da to ovisi o cjelokupnom stanju organizma..
Nego, jel žutilo kože navedeno kao nuspojava tog cjepiva?
ziher je to mislila
i ja sam cula s raznih strana da se cesto nuspojave ne pripisuju cjepivu, nego uvijek je kao nesto drugo u pitanju
Pa otkud ja da znam sta je mislila, napisala je da svi ne reagujemo isto po difoltu na iste izazivace, pomislih da depresivni mozda dobiju sidu, a oni koji nisu depresivni TBC, radi pozitivnijeg zivotnog stava. U prvom postu izostanak reakcije organizma nije spomenut.
zato postoji zdrav razum :D za shvaćanje konteksta.
u svakom slučaju, ja nisam imala kozice, djeca jesu, spavala samnom, slinila po meni i nisam ih dobila. netko drugi, sa slabijim imunitetom, sigurno bi
mislim da je i cijela ova diskusija o cijepljenju u biti diskusija o povjerenjui da...
moj osobni problem nije nepovjerenje, već je sasvim suprotan.
preveliko povjerenje.
ja sam osoba koja zaista potpuno vjeruje ljudima. dok se ne dokaže suprotno
mi smo hrvati u zadnje vrijeme prilično "cijepljeni" protiv povjerenja u one koji donose odluke umjesto nas pa sad to prenosimo i na ovu temu
da, ovo i mene zanima.
jer i ovako i onako, svaki lijek pai aspirin te prođe volja za popiti kad pročitaš nuspojave. naročito one rijetke.
Poremećaji jere i žuči su navedeni kao rijetka nuspojava
Ninochka, hvala na komplimentu, uz opasku da je isto potrebno da se shvati karikiranje
nije bilo namijenjeno uvredljivo (hence the smajlić), ali bilo je prilično razumljivo što je žena htjela reći.
no, u svakom slučaju, meni je teško procijeniti sve to o povjerenju kad se mijenjaju mišljenja i kalendari cijepljenja maltene iz godine u godinu
ja sam do tog trenutka zaista pazila, kao što i danas pazim, koje ću i hoću li konzumirati lijekove. recimo, aspirin ja ne koristim, što ne znači da moji ukućani ne koriste isti
cijepiva nisam pručavala u tom kontekstu, jer su zakonski obavezna.
pa šta da proučavam, kad ionako moram, po zakonu.
pa ti se dogodi nešto što te natjera da promisliš. pa promotriš cijepivo kao i svaki drugi lijek, bez obzira na nametnutu zakonsku obvezu.
a kad jednom izgubiš povjerenje, teško ga je vratiti. makar meni.
ja recimo katastrofalno reagiram na antibiotik. ne jer sam pročitala nuspojave, pa ih dobijem. već sam ih prvi put pročitala upravo kad su me zadesile
neke stvari sam zaista uzimala zdravo za gotovo.
tako da ga ja sada zaista izbjegavam koliko god mogu.
i za sad mi ide.
mislim, ja nemam apsolutno niti jedan dokaz da je moje dijete reagiralo upravo na cijepivo.
to je bila slutnja, jer je to bilo nešto ekstra što je u njegov organizam tada ušlo.
al ta slutnja je otvorila vrata sumnji.
a stav medicinara, taj gard, to poricanje gotovo svega...to me najviše nanerviralo.
u principu, gotovo sve bebe s kojima sam tada bila u điru, nakon cijepiva bi se razbolile. niš strašno...temperatura, nos...ma ono...klasika.
al to baš nikad nije bilo od cijepiva...uvijek su baš tada, u tom trenutku, skupili neku virozu.
i sad, mene ne smeta takva nus pojava. nije ništa strašno. al zašto uvijek kategorički tvrditi da nije od cijepiva?
da ta mogućnost uopće ne postoji.
to su sve bili razlozi zašto sam se ja osobno malo više udubila u tu temu.
znači, moj zaključak je....da nisam na svojoj koži osjetila taj neki doslovce obrambeni neprobojni stav, u kojoj moje sumnje u nešto ne dolaze u obzir niti pod razno jer je to nemoguće,
da se uzelo u obzir da sam ja ipak mama tom djetetu i s njim 24 sata dnevno i da najvjerovatnije imam valjan razlog ako već sumnjam, a ne na moju prvu rečenicu uz podsmjeh odmahnuti rukom i optužiti mrkvu a pritom me niti ne pitati jede li dijete mrkvu..ne znam...
vjerovatno bi sve krenulo nekim drugim tokom.
ovako je samo jedna strana apsolutno bila u pravu, a to se našlo u velikoj suprotnosti s onime što sam ja osjećala.
možda je istina bila negdje između
neodgovorno je tvrditi da to nema veze sa cjepivomu principu, gotovo sve bebe s kojima sam tada bila u điru, nakon cijepiva bi se razbolile. niš strašno...temperatura, nos...ma ono...klasika.
al to baš nikad nije bilo od cijepiva...uvijek su baš tada, u tom trenutku, skupili neku virozu.
i sad, mene ne smeta takva nus pojava. nije ništa strašno. al zašto uvijek kategorički tvrditi da nije od cijepiva?
da ta mogućnost uopće ne postoji.
i oprosti, ja sumnjam da su to svi zdravstveni radnici rekli
temperatura, plačljivost, nervoza
to se zna da su nuspojave cjepiva
i to nitko ozbiljan ne negira
ja sam nakon 1. cijepljenja protiv gripe imala "malu gripu" temp 37.5, glavobolju, bolove u mišićima
a da može cijepljeno dijete dobiti virozu, može
i da, što znači loše reagirati na antibiotik?
ne može se općenito loše reagirati na antibiotike
u toj skupini ima toliko različitih lijekova da se ne može loše reagirati na sve
netko dobije proljev od određenih antibiotika, ali neće dobiti od svih
netko ima mučninu
zna se koji antibiotici češće izazivaju koje nuspojave
pa se uzmu nakon jela, uzme se probiotik....
Na ovo bi nas pedijatrica upozorila svaki put prilikom cijepljenja uz napomenu da na mjesto oboda stavimo hladne obloge i da djetetu preventivno damo malo lupoceta ili panadola.
što blackberry finije i u rukavicama, to više... ma dajte molim vas, isto kao i dr mrkva
naravno da nisu svi. tu i nastaje problem. sad ti odluči kome ćeš vjerovati.
kad uzmeš nešto zdravo za gotovo, i nekome vjeruješ u potpunosti, a taj te na neki način izigra....
ja ne mislim da svi mi moramo proučavati apsolutno sve. to mi nikad nije bila namjera.
zaista se nisam nikad mislila gurati u tuđa posla.
al kad te netko ne uputi u nešto kako treba, pa bio to i antibiotik u pitanju...
meni je to neozbiljno i neodgovorno. bez obzira na uvjete u kojima se radi. to mi nije opravdanje.
možda to nekome zvuči glupo.
recimo, ja nisam često pila antibiotike.
kad sam ga jednom prilikom dobila...niko me nije uputio ni na probiotike, niti me upozorio na ikakvu nuspojavu.
imala sam dramu samo takvu.
samo grlo me više nije bolilo
liječila sam nuspojave narednih 15 dana.
meni redovito ode čitava flora i fauna u kupus. ne ode svima. nije to pravilo. to sam mislila.
sad mi se to ne bi dogodilo
želim reći da te ovaj sustav nekako natjera da se informiraš sam i više nego što bi uistinu želio.
jer, ako se ne informiraš, postoji velika mogućnost da ćeš ostati zakinut za neku vrijednu informaciju.
a danas nam je dostupno jedno more informacija...pa ti sad odvagni svaku
želim reći, nažalost, da danas posao liječnika gledam jednako kao i svaki drugi posao. unatrag par godina sam imala drugačije mišljenje.
Ja bih se samo osvrnula na ono da se ni jedna reakcija ne pripisuje cjepivu. Nije točno. Mi smo na ovom cijepljenju prije škole imali grozomornu reakciju na cjepivo. Odmah smo sutradan otišli dr-ici školske medicine. Žena je napisala čitav zapisnik, sve premjerila, zapisala...i nazvala nas sutradan doma da vidi da li je bolje. Rekla je da nikada nije vidjela takvu reakciju i da će to prijaviti.
ja ne mogu tvrditi da to rade ili ne rade svi. to mi nije bila namjera.
jednostavno, ima liječnika koji kategorički odbijaju razmisliti uopće o tome da je nešto nuspojava cjepiva.
po meni takvih uopće ne smije biti.
u mojoj glavi je liječnik taj koji je na strani pacijenta i brine se o njegovoj dobrobiti.
pa mi je teško shvatiti kako ima pravo kategorički nešto poreknuti bez ikakova dokaza o tome.
ja recimo ne kužim taj stav prema liječnicima kakav ima, odnosno kakav je imala blackberry.
ko da nisu ljudi nego neki bogovi i kao da nema i vakih i nakih i glupih i pametnih i dobrih i zločestih i odgovornih i neodgovornih - uostalom kao i u svakoj drugoj profesiji.
mislim, u mojoj glavi je učiteljica ta koja je na strani djece, pa ih ima svakakvih.
zar ne?
a dok mi, pacijenti, ne reagiramo, ta će i dalje tvrditi da cjepiva nemaju nuspojava.
i dalje ne vidim poveznicu te liječnice koja neodgovorno tvrdi da cjepiva nemaju nikakvih nuspojava i daljnjeg stava oko cjepiva. a ne oko doktorke
mislim, ja isto nisam baš od nekih velikih propitivanja, i imam povjerenje dok ga ne izgubim. u doktora. al isto tako mi je jasno da nisu nepogrešivi i savršeni. a kad izgubim povjerenje - mijenjam doktora.
ne?
a uostalom, i dva doktora imaju dva različita mišljenja. sjećam se kad sam bila u bolnici, nakon artroskopije, cijeli stručni kolegij, bilo njih 10-tak, se posvađao oko mene - jel trebam il ne trebam ići na operaciju ligamenata. al baš su se počupali, onako pravo
a što se dogodi kad promijeniš doktora, a doktor se složi sa tvojim sumnjama?ja recimo ne kužim taj stav prema liječnicima kakav ima, odnosno kakav je imala blackberry.
ko da nisu ljudi nego neki bogovi i kao da nema i vakih i nakih i glupih i pametnih i dobrih i zločestih i odgovornih i neodgovornih - uostalom kao i u svakoj drugoj profesiji.
mislim, u mojoj glavi je učiteljica ta koja je na strani djece, pa ih ima svakakvih.
zar ne?
a dok mi, pacijenti, ne reagiramo, ta će i dalje tvrditi da cjepiva nemaju nuspojava.
i dalje ne vidim poveznicu te liječnice koja neodgovorno tvrdi da cjepiva nemaju nikakvih nuspojava i daljnjeg stava oko cjepiva. a ne oko doktorke
mislim, ja isto nisam baš od nekih velikih propitivanja, i imam povjerenje dok ga ne izgubim. u doktora. al isto tako mi je jasno da nisu nepogrešivi i savršeni. a kad izgubim povjerenje - mijenjam doktora.
ne?
a uostalom, i dva doktora imaju dva različita mišljenja. sjećam se kad sam bila u bolnici, nakon artroskopije, cijeli stručni kolegij, bilo njih 10-tak, se posvađao oko mene - jel trebam il ne trebam ići na operaciju ligamenata. al baš su se počupali, onako pravo
mislim, ima danas liječnika koji propituju cjepljanje, zar ne?
je li ono bila loša sreća, je li sada loša sreća...kako biti pametan kod toliko podvojenih mišljenja?
Posljednje uređivanje od blackberry : 04.04.2014. at 15:36
mislim, ja nemam odabranog pedijatra koji se protivi cjepivu. da ne bi bilo nesporazuma
ali, kad naletiš na liječnike koji zaista propituju tu tematiku?
jesu li oni po defoltu poremećeni?
smiju li propitivatu uopće?
smiju li o tome razgovarati sa pacijentima?
jesu li i ti liečnici automatski strpani u kufer sa teoretičarima zavjere, Ickeom i sl?
nemam pojma...imam ja puno pitanja i nedoumica.
i nije sve crno i bijelo.
a bilo bi tako lijepo da je
jao, meni je to zastrašujuće, ono, ako imate različita mišljenja, nemojte molim vas raspravljati pred menom, i još gore, tražiti me da izaberem. pa ako vi ne znate, kako pobogu da ja znam odabrati, pa nisam studirala medicinu da imam argumente za odabir.a uostalom, i dva doktora imaju dva različita mišljenja. sjećam se kad sam bila u bolnici, nakon artroskopije, cijeli stručni kolegij, bilo njih 10-tak, se posvađao oko mene - jel trebam il ne trebam ići na operaciju ligamenata. al baš su se počupali, onako pravo
pa nisu, al meni ipak malo jesu
ako me razumiješ što želim reći.
jednostavno, šta ja znam, to što je liječnik, meni osobno, u mojoj glavi koja je takva kakva je
niš mi ne znači to što je liječnik.
iako, nisam na takve nabasala, to je isto istina.
da mi moja pedijatrica, u koju imam povjerenja, koja ima toliko godina iskustva, počne s teorijama propitivanja cjepiva - eto, možda bih drugačije reagirala. ne znam ti to sad sa sigurnošću reći.
kako onda odlučiš na kraju?
što kaže većina?
ili?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom