ja sam do tog trenutka zaista pazila, kao što i danas pazim, koje ću i hoću li konzumirati lijekove. recimo, aspirin ja ne koristim, što ne znači da moji ukućani ne koriste isticvijeta73 prvotno napisa
.
cijepiva nisam pručavala u tom kontekstu, jer su zakonski obavezna.
pa šta da proučavam, kad ionako moram, po zakonu.
pa ti se dogodi nešto što te natjera da promisliš. pa promotriš cijepivo kao i svaki drugi lijek, bez obzira na nametnutu zakonsku obvezu.
a kad jednom izgubiš povjerenje, teško ga je vratiti. makar meni.
ja recimo katastrofalno reagiram na antibiotik. ne jer sam pročitala nuspojave, pa ih dobijem. već sam ih prvi put pročitala upravo kad su me zadesile
neke stvari sam zaista uzimala zdravo za gotovo.
tako da ga ja sada zaista izbjegavam koliko god mogu.
i za sad mi ide.
mislim, ja nemam apsolutno niti jedan dokaz da je moje dijete reagiralo upravo na cijepivo.
to je bila slutnja, jer je to bilo nešto ekstra što je u njegov organizam tada ušlo.
al ta slutnja je otvorila vrata sumnji.
a stav medicinara, taj gard, to poricanje gotovo svega...to me najviše nanerviralo.
u principu, gotovo sve bebe s kojima sam tada bila u điru, nakon cijepiva bi se razbolile. niš strašno...temperatura, nos...ma ono...klasika.
al to baš nikad nije bilo od cijepiva...uvijek su baš tada, u tom trenutku, skupili neku virozu.
i sad, mene ne smeta takva nus pojava. nije ništa strašno. al zašto uvijek kategorički tvrditi da nije od cijepiva?
da ta mogućnost uopće ne postoji.
to su sve bili razlozi zašto sam se ja osobno malo više udubila u tu temu.
znači, moj zaključak je....da nisam na svojoj koži osjetila taj neki doslovce obrambeni neprobojni stav, u kojoj moje sumnje u nešto ne dolaze u obzir niti pod razno jer je to nemoguće,
da se uzelo u obzir da sam ja ipak mama tom djetetu i s njim 24 sata dnevno i da najvjerovatnije imam valjan razlog ako već sumnjam, a ne na moju prvu rečenicu uz podsmjeh odmahnuti rukom i optužiti mrkvu a pritom me niti ne pitati jede li dijete mrkvu..ne znam...
vjerovatno bi sve krenulo nekim drugim tokom.
ovako je samo jedna strana apsolutno bila u pravu, a to se našlo u velikoj suprotnosti s onime što sam ja osjećala.
možda je istina bila negdje između
 |
|||
Odgovori s citatom