Ja ne bih povezivala priču sa košticom i animozitet prema vrtiću. Mislim da se je to slučajno poklopilo i nažalost otežalo
ovu krizu s vrtićem.
Mi smo prošli sličnu krizu. Dijete mi je isto imalo 5 godina, a u vrtić je krenulo sa 1,5 godinom
i bilo primjer super prilagodbe, veselo zbog prijatelja i teta i sve je super išlo.
Međutim sa 5 godina je nešto puklo. Simptomi slični vašima.

Budući imam povjerenja u tete, pokušavala sam sa njima ispitati što se je to moglo desiti.
I puno, puno pričala sa djetetom, i izravno i neizravno pokušavala ispitati što je to bilo.
I na kraju je ispalo da je moje dijete, inače "predobro" i primjerno, prvi puta učinilo nešto za što je, opravdano, završilo u kazni.
Dakle, prijateljicu (koja je nju, doduše, dulje vrijeme "navlačila" jer je bila krupnija od nje) je moje dijete ugrizlo.
I za to završila u kazni.
Vjerojatno je to poljuljalo sliku o njoj "predivnoj i predobroj", nije si mogla oprostiti, bilo ju je sram.

Vjerujem da se je i u vašem slučaju nešto tog tipa desilo.
U tom uzrastu prijateljstva djeci počinju jako puno značiti i nesporazumi u odnosima ih mogu jako uznemiriti.
Kažeš da govori ružne stvari (glupi, mrzim), a to je morala od nekoga čuti i to najvjerojatnije u vrtiću.

Ja bih definitivno svoju "istragu" usmjerila prema djeci i odnosima s djecom s kojom je tvoje dijete okruženo.
Na žalost, danas ima djece koja već u vrtiću znaju biti okrutna prema drugoj djeci, vrijeđaju ih, omalovažavaju i sl.

Ne bih na brzinu razmišljala o promjeni vrtića.