 |
|||
vikki, a kad se ustvari koristi "sukladno"?
ja taj izraz srećem u puno tekstova, dopisa, čak i zakona. i koristim ga, rekla sam već
našla sam slučajno jedan tekst: http://www.drustvoprevoditelja.htnet...010/ozbolt.htm u kojem autor sukladnost spominje samo u kontekstu geometrije i trokuta :D
ahhh, ja nisam sigurna da mi se sviđa (sviđa li mi se) tijek (tok) rasprave, sad sam prije postanja na Pričajmo o platnenim pelenama morala provjeriti je li 50% slučaja ili 50% slučajeva
a volim napisat "isti" nego žlicom pojest
sviđa mi se i "sukladno"
Ali vikki sve oprašta i poučava nas a da i ne primijetimo, u tome je poEnta,
to sam se i ja pitala. računar je "digitron", a računalo kompjuter.vertex prvotno napisa
A na što misliš? Postoji i računarstvo i računalstvo, prvo je u vezi s računanjem (što god to bilo, knjigovodstvo, matematički izračuni na raznim poljima... širok pojam), a drugo se odnosi na računala.
Anci, ne stignem čitati, no mogu se složiti, sukladno pripada matematici. Nekako je ušlo u pravni i administrativni jezik, a kad već je, ne bi bilo loše da tamo i ostane :D
Bojim se dana kad će MM reći skuhao sam ti ručak sukladno receptu s interneta (iako se zapravo ne bojim da bi on mogao išta skuhati). Stvar je u tome da ne mora taj jezik biti tako krut.
Ima i onih koji su poetičniji pa pišu u suglasju sa zakonom... Izmišljaju se konstrukcije, nepotrebno.
Argente, pa ovo nije službena komunikacija, piši kako ti se piše
Ma samo sam htjela reći da mi bezveze napadati ljude zbog nepismenosti (što ne znači da ih nema, stvarno ima bisera), kao da bi svaki Hrvat morao imati sve pravopisne cake u malom prstu.
Sad si mi otkrila cijelo more - rukovati, okovati, poslovati, ljubovati, dugovati, nisam ni bila svjesna tog domaćeg nastavka, mislila sam da je to srpski.
Ovo "u cilju" pišem i ja, al mislim da je to kod mene posljedica praćenja strane literature. Dok sam pisala doktorat, stavila sam si popis tih nekih najčešće ponavljanih riječi: in order to, with the goal of, the aim of the study is... Pretpostavljam da je i u tim drugim tekstovima došlo iz neke europske regulative pa se uvriježilo.
evo, zašto se FER zove fakultet elektrotehnike i računarstva?
FER je računarstva. To bi onda bilo kao softverski, a računalstvo hardverski dio, ili?
Na PMF-u postoji Fizički odsjek i Zavod za fizikalnu kemiju, na Ruđeru Zavod za fizičku kemiju. Vele neki fizikalna je terapija, a fizička kemija.
Posljednje uređivanje od Jelena : 16.06.2014. at 14:20
Na to bi trebao odgovoriti neki FER-ovac, ja iz naziva fakulteta zaključujem da ciljaju na računanje, pogotovo zato što među svojim zavodima imaju i Zavod za računalne sustave ili tako nešto - to samo znači da razlikuju pojmove.
Računarstvo je širi pojam od računalstva koje se odnosi isključivo na računala, i mislim da FER obuhvaća puno više od bavljenja računalnim tehnologijama (samo zaključujem, društvenjak sam, nemam pojma o prirodnim i tehničkim fakultetima i zannostima) pa zato i računarstvo.
AjmeNe stignem provjeriti koliko vi stignete pitati, a ne znam sve i ne stignem sad
Jelena, to je kao stručni i strukovni. Ima razlike. Ni ja uvijek ne razlikujem to, tj. ne znam što bih upotrijebila, a vjerujem ni oni koji su se toga uopće sjetili. Javim se kasnije.
Meni je logično fizička kemija i fizički odsjek, budući da dolazi od fizika. Isto kao tehnika, mehanika ili logika. Odakle dolazi fizikalna terapija stvarno ne znam. Kad se još zbroji da neke generacije imaju fizički odgoj, a neke tjelesni, a nemaju fizikalni - što bi meni bilo možda u skladu s fizikalnom terapijom, onda mi je sve zbrkano. A i zlostavljanje je fizičko.
Al tu je i u engleskom malo zbrčkano pa će se često griješiti kada se kaže za fizičara da je physician umjesto physicist.
U njemačkom jeziku je physikalisch i physisch, u engleskom physical. S time da imaju i physikalische Eigenschaften i physische Eigenschaften, a engleski je sve physical properties pa si ti misli na što misle.
Ne stignem često čitati, zato evo samo odgovor na pitanje: zašto se kaže fizikalna terapija?
Naziv fizikalna terapija potječe od grčke riječi “fysis”, što u prijevodu znači “prirodna”, tj.primjena prirodnih faktora u svrhe liječenja.
ja kontala da je računarstvo srpski, a računalstvo hrvatski, kao računar-računalo
možda je FER dobio ime još u vrijeme srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog, pa su zaboravili promijeniti
FER je devedesete bio još ETF. Ne znam točno kada su promijenili ime, ubrzo nakon toga, 91., 92.ja kontala da je računarstvo srpski, a računalstvo hrvatski, kao računar-računalo
možda je FER dobio ime još u vrijeme srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog, pa su zaboravili promijeniti
A nije FER jedini faks u zemlji na kojem se studira računarstvo, ili koji ima računarstvo u imenu ustanove :D
U pravu si, srpski računar je hrvatsko računalo, ali postoji računarstvo u hrvatskom, samo se ne odnosi na računala.ja kontala da je računarstvo srpski, a računalstvo hrvatski, kao računar-računalo
možda je FER dobio ime još u vrijeme srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog, pa su zaboravili promijeniti
Jedna knjiga lektora s Hrvatskog radija kaže da se računarski odnosi na računara (onog koji računa, što god računao), a računalni na računalo - to svi znamo.
Institutov savjetnik kaže da se računalstvo odnosi, znamo već, na računala, a računarstvo je zastarjelica kojom se označava računovodstvo ili knjigovodstvo.
Vjerujem da FER u nazivu nema bezveze računarstvo, no koji su razlozi i što točno u njihovoj strukovnoj terminologiji računarstvo označava trebalo bi pitati njih.
Beti, nije sporno značenje kod fizikalne, nego oblik, zašto fizikalna, a ne fizička. Mislim da je zato što je hrvatski pridjev nastao od latinskog pridjeva, a ne od latinske osnove. Na latinskom je medicina physicalis i sintagma je tako i prevedena (a može i fizijatrija). Po rječnicima vidim da je fizikalna svugdje gdje je dio naziva (fizikalna kemija, fizikalna terapija, fizikalna medicina itd.).
Jelena, ovo "u cilju" je posljedica prodora engleskog u hrvatski (kao i famozni "ikad" na kraju rečenice), možda otuda potječu i "sukladno" i "isti", nisam o tome razmišljala. No to i je najveća opasnost od engleskog, ti doslovni prijevodi koji uopće nisu u duhu jezika, više izobličuju jezik negoli stejdž, kul, grejt itd. Za ovo prvo misliš da je na hrvatskom pa je O.K., ali nije.
Njemački je već ošo kvrapcu od engleskogI kako sam sada isprekidano u dodiru s pravim Nijemcima, primjećujem kako to ide strašno brzo.
Das macht kein Sinn (hat kein Sinn) - iliti makes no sense.
Npr. tipična engleska konstrukcija s "with that of" završi svakako:
Finance Minister's agenda is inconsistent with that of President Ramotar.
kako je moja frendica govorila "studiram na FRESBu"
Kopiram:
Studijski program računarstva
Osnovni objekt proučavanja u računarstvu jest računalo kao univerzalni stroj za obradu informacija, kao i metode njegove primjene u drugim djelatnostima. Proučavanju računala pristupa se kroz cjelovito sagledavanje njegovih sklopovskih i programskih aspekata kao i njihovih međuzavisnosti. Računarstvo obuhvaća teoriju, metode analize i sinteze, projektiranje i konstrukciju, primjenu i djelovanje računalskih sustava. Ovaj preddiplomski studijski program omogućava stjecanje kompetencija za analizu i rješavanje srednje složenih inženjerskih problema, za rad u timu, te za doprinos oblikovanju sustava i procesa s područja računarstva, uz korištenje temeljnih znanja iz matematike, fizike, elektrotehnike i računarstva te suvremenih računarskih alata.
Bila sam potpuno u krivu. No ako je studij računarstva, ne znam zašto su sustavi računalski, a alati računarski? Dođe mi da pošaljem mail Nives Opačić :D
Meni se ne cini da si u krivu. Nagadjam, pojednostavljujem, ne znam:
Racunalski sustav je racunalo u smislu procesora, maticne ploce itd., a sve ono sto se tica teorije i programiranja je racunarsko. Mislim da to potvrdjuje ono sto sam ja iz tvog objasnjenja shvatila- racunalski sustav je hardverski, a racunarski alati su softveri.
Vikki hvala i od mene!
Malo si napravila reda u mojoj glavi, u kojoj trenutno vlada prilična zbrka radi ovog topica, počela sam naime razmišljati
U biti, sad mi je važno radi moje djece, barem da budu koliko toliko pismeni. Makar svjesna sam, da uz mene i muža to neće biti savršeni hrvatski, ali barem da bude koliko toliko solidan, da mogu čitati na hrvatskom, koliko toliko biti pismeni i solidno govoriti. Kasnije kad krenu u školu, morat ću nabaviti obavezno i neke naše udžbenike hrvatskog, jer ja teško da se više sjećam ikakvih pravila.
Jer primjećujem već sada, kod moje starije cure, mota se dijete naravno, samo sa nama govori hrvatski i kada dođe u Hrvatsku. Onda me pita na promjer, mama idemo u bazena, od kuda joj takvi primjeri, ne znam, možda iz vrtića (ima ih odasvuda), ili sklepa sama povezujući hrvatski i njemački, jer primjećujem da nekad i direktno prevodi, pa ispadne svašta. Pa ispravljam, mila ne kaže se tako, već idemo na bazen, ulazimo u bazen, stojimo pored bazena i tako stotinu puta dnevno. I onda naravno i ja radim greške, pa je sigurno dosta toga i pogrešno ispravim, a da toga nisam niti svjesna.
A nekad jednostavno i zaboravim, tj- ne mogu se sjetiti. Pa me prekjučer na jahanju dijete pita, mama zašto konj ima pedale, a ja reko nema dijete on pedale, nego...bink, blink, nisam se u datom trenutku mogla sjetiti, a ni muž. Blokada. Tek kasnije kad smo već stigli doma nam je proradio mozak da se kaže mamuze.
Ili na primjer, ja jako volim riječ opetovano, npr. opetovano radim greške, ali sad se pitam, postoji li uopće ta riječ, nego bi ispravno bilo ponavaljam greške, ili pak nekako drugačije?
Uopće se više ni ne sjećam gdje sam pokupila to opetovano i zašto mi je uopće toliko ta riječ sjela. Možda baš zato što ne postoji
Evo baš čitam članak i moj omiljeni naime, kaže autor, je iritantna opsesija
50% skučajeva - jer da je 50% slučaja, značilo bi da se to odnosi na polovicu JEDNOG slučaja. Ali ne bih sada prosipala pamet da me ne kritiziraju kao što kritiziraju spomenutog I.Č.ahhh, ja nisam sigurna da mi se sviđa (sviđa li mi se) tijek (tok) rasprave, sad sam prije postanja na Pričajmo o platnenim pelenama morala provjeriti je li 50% slučaja ili 50% slučajeva
a volim napisat "isti" nego žlicom pojest
sviđa mi se i "sukladno"
Sad ću offtopičariti, ali možda i ne... Ime ovog topica (PRIČAJMO o platnenima) meni dere uši nemilice...
Pričati se može priča. Jedan priča, ostali slušaju. Topic se trebao zvati "RAZGOVARAJMO o platnenim pelenama" ali mlade generacije koriste riječ PRIČATI kao sinonim za riječ RAZGOVARATI, što nikako nije isto.
Kako bilo - mlade generacije se zaista i ponašaju tako - pričaju svi u isti glas, a rijetko tko zastane i sasluša druge. Pa još kad kažu da I.Č. trkelja... ufff... Osjećam se staro, sve mi je muka. Ali dosta trkeljanja, odoh ja....
Posljednje uređivanje od Peterlin : 17.06.2014. at 08:36
Peterlin, zašto ne bi prosipala pamet kad je imašA imaš i znanja. U pravu si za razgovarati i pričati, mnogi to ne razlikuju, ali ne smeta im u sporazumijevanju pa prolazi. Ima ovdje i naslov cijelog jednog pdf-a koji je nepravilno napisan (tj. nestandardno) - nije porod, nego porođaj. No meni je glupo biti jezični policajac, otkud mi pravo, osim ako se baš pokrene rasprava o tome.
Što se trkeljanja tiče, mislim da je to hrvatsko stanje uma. Uvijek netko zna bolje, nema veze što ništa nije napravio. Enciklopedijski rječnik medicinskog nazivlja radilo je puno stručnjaka (akademici, od jezičara kroatisti, anglisti, germanisti, romanisti i klasičari za latinski i grčki; od medicinara liječnici, veterinari, farmaceuti, stomatolozi, pa je čak i HZZO bio uključen, a i druge ustanove gdje su nazivi bolesti, bakterija i sl. bitni). Kad me netko od medicinara pita zašto sam napisala to tako i tako, i odgovorim da je tako u rječniku med. nazivlja, komentiraju: joj, on vam ništa ne valja. Isto čujem i od jezičara, tj. moje urednice, stare kroatistice: nemojte se oslanjati na taj rječnik, on ne valja! Pa tko ga je uopće radio i zašto kad ga svi pljuju i nitko se ne drži onoga što u njemu piše? Pisanje ej stvar dogovora, ne znam zašto se toliko krvi prolijeva (pa postoje i dugogodišnje svađe u nekim mini kolektivima) oko naziva ovakvog ili onakvog.
Nikom se ne sviđa sve što u pravopisu piše, ali neki kompromis mora postojati.
Posljednje uređivanje od vikki : 17.06.2014. at 09:47
Profu je sigurno drago što ima obožavateljicu. Kladim se da će kad tad naletjeti na ovu raspravu, a možda i ulogirati. On je svugdje prisutan
Profu je sigurno drago što ima obožavateljicu. Kladim se da će kad tad naletjeti na ovu raspravu, a možda i ulogirati. On je svugdje prisutan
Istina je! Već mi se to više puta dogodilo...
Odvedem djecu prije par godina u Tehnički muzej, a ono - naletjeli na izložbu "Od kugle do svemira" (plastika i guma u suvremenom svijetu). Točno se vidjelo odakle su došle smjernice. Ako se dobro sjećam, napisao je i predgovor za knjižicu uz tu izložbu.
Eh, nakon malo pretraživanja, našla sam nešto sažeto i primjereno, za one koji ne znaju o kojem prof. je ovdje riječ:
http://zg-magazin.com.hr/profesor-st...e-stare-garde/
Dok neki pretežno povlače svoje znanje iz knjiga tzv. autodidakti, kao što je recimo Orhan Pamuk, najvažniji turski pisac i nobelovac za književnost, kojima je povijest, ili neko prošlo vrijeme i njihova sigurnost, postojanost, njihova poznatost bliskija i draža, od one nepredvidljivosti, nepostojanosti, avanturizma nekog budućeg vremena, i samog vanjskog svijeta koji neprestano teće i ide u neko nepoznato.
Drugi pak vuku svoje znanje pretežno iz toga, iz šarolikosti života, koji se odvija pretežno vani, tamo negdje na nekim tuđim ulicama. Niti jedno nije superiorno onom drugom, ima svoje specifičnosti, draži, prednosti i nedostatke. Ali barijere se danas brišu brže i lakše nego nekad, vidljivo je na svakom koraku, ono što je nekad bilo važno, postaje manje važno, neke druge boje izbijaju u prvi plan. I vjerujem da će mlađe generacije biti bolje u tome od nas starijih. U biti, po onome što viđam svaki dan, ja mislim da već i jesu
Nema savršenog hrvatskog, to te ne treba brinuti. Ne znam kako to ide s bilingvalnom djecom, pretpostavljam da najviše ovisi o roditeljima koliko će naučiti. Imam susjede koji su iz Hrvatske otišli u Njemačku u ranim dvadesetima, djeca su danas odrasla i ne znaju uopće hrvatski osim dobar dan, hvala i onog što svaki turist zna. A poznam i one čija su djeca rođena u Austriji, a hrvatski govore skoro kao svaki ovdašnji Hrvat. Vidim iz potpisa da je cura još mala, naučit će, normalno da još uvijek griješi u padežima i sl.
Ništa joj ne fali. A i da ne postoji, imaš je pravo izmisliti. Kao što Kapović kaže, jezik pripada svojim govornicima, a ne šačici onih koji kroje pravila (koja, naravno, imaju smisla, ali u određenim situacijama).Ili na primjer, ja jako volim riječ opetovano, npr. opetovano radim greške, ali sad se pitam, postoji li uopće ta riječ, nego bi ispravno bilo ponavaljam greške, ili pak nekako drugačije?
Uopće se više ni ne sjećam gdje sam pokupila to opetovano i zašto mi je uopće toliko ta riječ sjela. Možda baš zato što ne postoji
Ne znam jesi li ovdje, među ostalim, mislila i na jezik, ali upravo to je poanta! Standardni jezik je samo jedan od varijeteta, nije superioran dijalektima, žargonima ni drugim jezičnim varijantama. Umjesto štokavskog to je mogao biti kajkavski ili čakavski. To što je izabran baš štokavski nije zbog toga jer je on savršeniji, bogatiji, razumljiviji, nego iz izvanjezičnih razloga (povijesno-političke okolnosti, prestiž ili utjecaj koji je imao u tom trenutku itd.). Da nema standarda, kako bi se razumjeli Bračanin i Međimurac? Dobro je poznavati ga, ali nije nužno biti ekspert da bi se pristojno njime služio.
Za one koje zanima više, postoji jedna izvrsna knjiga prof. Ive Žanića (s Fakuletta poliitčkih znanosti): Hrvatski na uvjetnoj slobodi. O hrvatskome kad je bio hrvatsko-srpski, u novoj državi i o jezicima unutar EU gdje su svi jezici jednaki, samo su neki jednakiji. O tome kako je 70-ih godina prošlog stoljeća sa splitskim festivalom i serijama Malo, Velo misto i dr. prestižan postao ikavski štokavski, 80-ih sa Azrom i sličnim bendovima gradski govori i subkulturni žargoni, 90-ih čakavski koji je dotad bio znak svojevrsne zaostalosti postaje moderan i znak urbanosti itd. Vremena se mijenjaju.
Uglavnom, nije riječ o nepismenosti, nego baš o jezičnim varijantama, i kod nas i u Europi (austrijski njemački i njemački njemački itd.).
vikki, jako je ugodno i korisno čitati tvoje postove
Hvala ti što s nama dijeliš svoje znanje!
Jest, prava uživancija!vikki, jako je ugodno i korisno čitati tvoje postove
iksam optimist, vikki, stvarno si naše blago!
Još jedan potpis na Optimist!
Hvala vikki
Tako je, a najvažniji razlozi bili su oni integrativne prirode, da bi se stvorila nacija mora postojati zajednički jezik, te ekonomske prirode, ljudi ce lakše trgovati budu li se razumjeli.
I meni se sviđa kako napreduje ova tema! Baš je super...
Meni je žao što je ne stignem pratiti...
A jako je zanimljiva.
vikki,
Ma ne brini, objelodanit ćemo sve što vikki napiše u Rodinom pravopisnom priručniku by vikkiMeni je žao što je ne stignem pratiti...
takoeeeeeeeeeeee
Ja bi to odma' kupila.... Bome ne bi bila jedina. Dobro bi se to prodavalo jer bi bilo primjereno korisnicima, a ne akadamicima.Ma ne brini, objelodanit ćemo sve što vikki napiše u Rodinom pravopisnom priručniku by vikki
Joj, hvala, cure
Vikki jako te je ugodno čitati, daješ čovjeku slobodu i prostor da se izrazi, koliko god on to možda nezgrapno radio, ne krešeš mu krila. A to je karakteristika onih pravih i prirodnih autoriteta u svojim područjima.
Jesam, jesam mislila sam i na jezik, i na sve ostale aspekte jednog multi kulti društva, općenito mislila sam na neke nove pojave u takvim društvima, koje nadilaze potrebu i želju za pravilnosti i čistoćom jezika.
I te promjene dolaze spontano i jako brzo, uslijed sve većeg i bržeg mješanja (samo u Njemačkoj danas svako treće dijete je imigrantskog porijekla, ili po jednom ili po oba roditelja, isto je i u Švicarskoj, Austriji itd..), a jezik je živi organizam i kako kažeš, neminovno podložan svim mogućim utjecajima. Još prije svega 15 godina bilo je nezamislivo napredovati u poslovnoj i društvenoj hijerarhiji, ukoliko se jezikom zemlje u kojoj se živi ne vlada barem približno kao i domaći. Danas gledam i skoro da ne vjerujem koliko je to postalo manje bitno, glavno da se razumijemo je imperativ, uz izuzetak naravno nekih struka usko vezanih za sam jezik koje su iz toga isključene, a one su ujedno i čuvari jezične riznice. Tako da stvarne opasnosti od nekih velikih osiromašenja, kako se neki pribojavaju, realno stvarno nema.
I sve to je počelo vrijediti baš za sve, i za istospolne zajednice, kulturološke, vjerske, i sve ostale razlike, osim naravno, što je jaz između bogatih i siromašnijih sve veći. Ali to je već neka druga tematika.
Mislim da današnje, mlađe generacije (mislim naravno na nas tu zapadnjake, ne na Afriku, Indiju, Bliski istok..), a posebno budući naraštaji koji tek stasaju, možda jesu više egoistične, ustvari, mislim da jesu ipak malo veći egomani, i možda više nisu skloni toliko slušati i uvažavati riječ autoriteta, jer se i pojam autoritet i što je to, dovodi sve češće u pitanje. Mislim da prerastaju i ovaj naš zastarijeli europski sistem školovanja. Ali su zato skloniji misliti svojim glavama, i puno češće i roditelje i društvo stavljati na kušnju.Pri tome ne mislim na neke pubertetske klasike, nego stvarno u važnim pitanjima kao što su pripadnost općenito, vjera, pravo na spolnost po svom izboru, zamotane djevojčice, prava žena itd..
To su te neke nove generacije, koje jednostavno kroje i štrikaju drugačije, zaljubljuju se u svim bojama, a ljubav ne poznaje granice, i to je to, ne može biti jednostavnije. Djeca uče imati predrasude, nisu rođena sa time i to je prednost tih nekih novih multi kulti naraštaja, koji vjerujem, imaju tu snagu promjeniti ne samo zapad, nego kolateralno i svijet, jer svi oni daolaze sa svih strana svijeta i susreću se ovdje kod nas na zapadu, rade, žive, strudiraju, rađaju se zajedno. A jezik na kojem će se to učiniti, i njegova pravilnost i čistoća, u svemu tome danas ipak postaje sporednija stvar. Prvi od svih su to morali i uvidjeti i prihvatiti upravo Nijemci, prikriveno u duši, ipak vrlo veliki nacionalisti. Kažu istraživanja, veći i od Francuza.
Ali, sad sam se već počela malo previše udaljvati od teme, ono, misao jedna povuće drugu.
Samo još kratko za dvojezične klince, tj. danas sve više i one trojezične, recimo mama iz Maroka govori na arapskom, tata iz Belgije na francuskom, a u vrtiću svi govore njemački. Danas je pravilo i ono što se svesrdno potiče, da se kući i vani, u parku, u dućanu, tj. svugdje govori isključivo na materinjom. Pa se danas u dječjim parkovima sve ori od neee, nemoj, dosta, polako, stani, čekaj itd.. na svim mogućim jezicima u isto vrijeme
Uglavnom, nikakav ovakav i onakav njemački, nego samo materinji, jer su došli do zaključaka, između ostalih, da se sam govor kod male djece tako bolje razvija, kada odrasli sa njima govore na svom prirodnom, materinjem. Njemački uče u jaslicama, vrtiću, školi i to funkcionira sasvim dobro, uglavnom do škole svi već prilično dobro vladaju i jednim i drugim i trećim jezikom, u govoru. Problem nastaje kod pisanja i čitanja na materinjem, jer tu su manje države poput Hrvatske zakinute, iz jednostavnog razloga što nas ima brojčano malo, dok su Rusi u velikoj prednosti, pa je recimo njima puno manji problem pronaći profesora Ruskog, profesora pjevanja, klavira, sporta, ovoga, onoga, a da je ujedno i Rus, ili Talijana, Turčina, Španjolca. Pa tu onda roditelji moraju puno više potegnuti sami, ako žele da djeca ipak jednom i čitaju i pišu na materinjem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom