Koliko djece je puno djece?

[Val]

ae, treba pomicati auto odavde donde

ja razmišljam i po 20 godina unaprijed
pa mi je sve ovo blisko

i činjenica je da starija djeca puno, puno više koštaju

lijepo mi je vidjeti višečlanu obitelj
ali nisam za onu: uvijek će se naći tanjur više

ok, tanjur možda i hoće (sa sadržajem, naravno)
ali tenisice, kaput, školske knjige... to je puno više od "tanjura više"
(s tim da ja sve ovo nabrojano podrazumijevam pod najnižim cijenama, ne neke marke, ne daj, Bože)

zato, neka se ne ljute oni koji imaju više djece, ako ih smatram hrabrima

Ne znam spadam li pod to više djece, ali slažem se napisanim.
MOžda kod nekoga troje k'o dvoje i vrijedi, ali u našem slučaju, kad su svo troje podjednaki, teško da se mogu složit s time.
Kad je razlika među djecom veća moguća su i nasljeđivanja, a mi moramo sve x3-u isto vrijeme.
Uglavnom, kužim ovo oko bezbrižnosti, i sam bih voljela da mogu tako, ali mislim da se i djeca trebaju pitat.
Odgovara li njima da su samo "broj"? Ok, možda su navikli, ne znaju drugačije, ali, uvjerenja sam da nisu preoduševljeni.

[Mima]

Jesu, do '91.

[Peterlin]

ja ne znam, ja sam valjda od ovih neodgovornih o kojima mim priča. mi sve potrošimo, na kraju mjeseca nam niš ne ostane, a nemamo loše plaće. i još znam zaštekat sa režijama. i trenutno mi se nemoguće čini da u mjesečne troškove ubacim vozački. al ajd još vozački, na neke rate. al npr školovanje u zagrebu...jednostavno nemoguće.
al ne mogu se prisiliti da razmišljam tako unaprijed da me ubiješ.
ne znam, imam taj stav, samo dok je zdravlja nekako ćemo. i sve ja mislim da će moji i faks završiti i vani ići na bar godinu-dvije i sve to nekako podrazumijevam da će biti tako. a kako - pojma nemam.
od nekud će doć.

Joj, ko da sebe slušam...

Vozački - moja djeca odavno imaju svoju lovu koja će biti korištena za takve stvari tipa maturalac, vozački i slično. Škrtice su pa to dobro funkcionira i slušaju to oduvijek.

Školovanje - neki dan sam djeci držala prodike o tome zašto je važno da imaju dobre ocjene jer je teško (zapravo nemoguće) platiti neku privatnu srednju školu, a pogotovo studij... Imam ja životno osiguranje koje će se razvezati kad bi im eventualno trebalo platiti studij, ali čemu? Ako se mogu školovati uz minimum troškova, onda dobro. Inače, moj stariji je zainteresiran za studij informatike u Varaždinu, pa ako ostane pri tome, lako se može dogoditi da ne izbjegnemo trošak školovanja izvan mjesta stanovanja. Stipendije nisu loša stvar, olakšaju roditeljima + jako podignu rep (samopouzdanje) djeci, ali to nije za nemarne i nesavjesne...

[Val]

Istekao edit-u zadnje dvije rečenice mislim na obitelji poput Hančine (kad se već spominje).

[sasa]

ja ne mislim da djeci treba dat ptičjeg mlijeka i sve što požele, ali studij u zagrebu, ako imaju želju i upišu se, mi spada u kategoriju nužnosti. da, može se raditi uz faks, ja sam radila jako puno za vrijeme faksa, ali to nije baš neka sreća i teško je.

[Mojca]

Koji vrag me tjerao da ovo idem čitati.... Aaaa. Panika me hvata.

Blažena mala djeca, komada jedan.

[sara38]

E ovoga sto Bodulica pise mene je strah. Samo se sjetim da,kad najstarije bude imalo 20,kcer ce 19, sin 15 pa kcer 10. Znaci prvih dvoje na faks,trece ce putovati u srednju a cetvrto na pragu puberteta. Hebate.

Sad nam je najveca stavka hrana.

Ne brini Trina, sve se preživi. Eto, moji su roditelji to preživjeli. Početkom 90-ih, ja (20) na faksu u drugom gradu, stariji brat (umjetnička duša - 18 i pol) završio Srednju i pokušaje upisat Likovnu akademiju, drugi brat (14) srednjoškolac šviče u jeku puberteta, a najmlađa sestra (9 i pol) na pragu puberteta... I onda i otac i majka završe doma jer su firme otišle u stečaj. Grozna situacija, ali je otac imao "zlatne ruke" i zarađivao privatno pa smo barem imali za hranu i odjeću.

[Mima]

Hmm još se živo sjećam jedne forumske teme na kojoj se na spomen važnosti novca obavezno spominjalo Nike tenisice i skupe mobitele. Vidi se da djeca rastu
Novac je naravno jako bitna stvar, mnogima i prije nego što djeca dođu do studija jer djeci treba plaćati kojekakve tretmane bitne za budućnost, školovanje i zdravlje.

[cvijeta73]

a ja ne znam, tko bi uopće imao djecu i kad bi ih imao i koliko bi ih imao, ako si kao uvjet, odmah staviš stavku - studiranje u zg, strani jezik, vozački i sve ostalo.
kako živjet uopće tako, a da nisi konstantno u nekoj panici?
meni je to totalno strano razmišljanje.
valjda zato što sam cijepljenja protiv tih egzistencijalnih briga skroz.
i kad ne bi trebala biti, i kad bi trebala stavljati tih 25 EUR sa strane. kolko je to kuna AM, 175? ajd to bih mogla možda, ha?

[marta]

Sva moja djeca su međusobno jako različita i teško mi je procijeniti što će i kako oni učiniti sa svojim životima kad dođu do punoljetnosti. Najstariji bi želio u srednju koje nema u blizini, morao bi putovati svaki dan sat vremena u jednom pravcu, isključivo putničkim, a ne školskim autobusnim linijama. Hoće li se to ostvariti ne znam, iako dijete upravo završava 8. razred. Ne smatram da se sad trebam baviti mozebitnom organizacijom prijevoza, jer o tome nismo donijeli nikakvu odluku.
Srednji (nepunih 11) je već nekoliko puta izjavio da želi studirati u Americi. Rekla sam mu samo da se potrudi to i ostvariti. Ne razmišljam o tome u slobodno vrijeme.
Intuicija mi odlično radi, uvijek je radila, i uvijek sam sve veće životne odluke donosila "želucem", a ne glavom. Glava je odluke omogućila racionalnim promišljanjem. Vjerojatno nekima (ma, možda i većini) zvučim sebično, ali ja ne mogu dati više nego što sam spremna dati. Ne više nego što imam (to ionako ne može nitko), nego je doista riječ o tome da sam na neke stvari spremna, a na neke nisam.

[bella77]

Meni je dijete još malo pa ne razmišljam tako daleko. Ali kad pogledam sebe unatrag 20 godina, pa baš se nije sve to podrazumjevalo što se očito danas podrazumjeva: Imala sam đeparac 200 kn mjesečno. Svako ljeto radila preko student servisa, pa si jedne godine kupila bicikl, druge TV za svoju sobu, treće mobitel... starci jesu platili vozački, ali samo prvo polaganje, to što sam položila iz 5og puta, moj problem i moj trošak .

Olakotna okolnost nam je bila što živimo u Zagrebu, pa nije bilo troška školovanja u drugom gradu, upisala fax bez plaćanja (ne znam jel bi imali novaca plaćati). Počela sam raditi u 2 godini faxa puno radno vrijeme i od tada više nisam dobivala đeparac, nego sam davala u kuću (ne nešto puno i ne redovito, ali opet...). Ne zato jer se to očekivalo od mene, nego jer sam htjela imati više novaca.
Ne znam, možda se krećem u takvim krugovima, ali mislim da se danas puno više očekuje od roditelja. I možda ću i ja sutra svom djetetu kupiti auto nakon položenog vozačkog, ali koliko je to stvarno potrebno, a koliko je stvar trenda?

[Anemona]

Malo kratim postove:

Vjerojatno nekima (ma, možda i većini) zvučim sebično, ali ja ne mogu dati više nego što sam spremna dati. Ne više nego što imam (to ionako ne može nitko), nego je doista riječ o tome da sam na neke stvari spremna, a na neke nisam.

Smatram da je ovako kod svakog od nas, ali svatko ima svoju "razinu spremnosti".

Ne znam, možda se krećem u takvim krugovima, ali mislim da se danas puno više očekuje od roditelja. I možda ću i ja sutra svom djetetu kupiti auto nakon položenog vozačkog, ali koliko je to stvarno potrebno, a koliko je stvar trenda?

S ovim se uopće ne slažem, odnosno ne vidim stvari takvima.
Moji roditelji su cijeli život vrlo naporno radili na poslu i još doma i omogućili su i meni i bratu i vozački i plaćanje prijevoza na faks i faks kakav smo odabrali i tečajeve koje smo poželjeli i svašta vezano za školovanje i u krajnjem slučaju i mjesto za stanovanje.
S druge strane nismo nikad s roditeljima bili duže od 3 dana na moru i nikad svi zajedno na moru, jer je uvijek netko trebao biti doma i brinuti o gospodarstvu.
Njima su to bili prioriteti i debelo su se mučili da to ostvare i odricali na 1000 drugih polja.

I meni je prioritet podržati dijete čim više i ne, to uopće ne znači da se to dijete kasnije neće snaći u životu. To je samo kap u moru naspram što će sve još sam morati napraviti u životu.

[cvijeta73]

evo jednog osvrta na temu, ne znam jeste li pročitali, Goran Milić:
http://www.poduzetnik.com.hr/content/view/792/68/

[Val]

I meni je prioritet podržati dijete čim više i ne, to uopće ne znači da se to dijete kasnije neće snaći u životu. To je samo kap u moru naspram što će sve još sam morati napraviti u životu.

Ovo je tako lijepo rečeno i tako istinito.

[Mima]

Ja osobno, kao osoba koja je do prvog zaposlenja sa diplomom radila točno jedan dan kao sobarica, mislim da je zarađivati nešto kao student i sam pokrivati neke svoje troškove od neprocjenjive važnosti.
Naravno da je užasno teško ako se mladi čovjek mora uzdržavati potpuno sam, i da nitko to ne želi svojoj djeci - ali nešto zaraditi i nešto sam platiti - to je jako važno iskustvo.
Moji roditelji su mene jako uspjeravali na pravocrtno gibanje: uči-uči-škola-faks-posao (no sa 23 godine ja sam završila faks i ubrzo dobila "pravi"posao i počela zarađivati i odselila od roditelja), i ja mislim da mi jako fale ta isustva sa kojekakvim poslovima koja su mnogi moji prijatelji i kolege imali.

[sirius]

Podrzati dijete ne znaci zrtvovati svoje zelje i planove.
ako neki par zeli imati vise djece , i po cijenu da ne mogu platiti jednog dana fakultet u drugom gradu, skolu stranih jezika , vozacki , tenisice sa markicom i mobitel... Meni ne to skroz ok.
to ne znaci da ti roditelji nece podrzati dijete i njegove interese .
To su obiteljska ogranicenja u finacijama. Isto tako dijete moze imati ogranicenja u motivaciji , sposobnostima, zdravlju...
tko to moze znati kada se odlucuje na djecu?
i trebali se uopce time opterecivati 20 godina prije vremena?

[aleksandra70vanja]

ja sam radila za vrijeme srednje
sezonski
fora je to
ako možeš, a ne moraš
1.5-2 mj prek sezone

dobro mi je došla ta lova
super da si kupiš neš ekstra, da ne moraš svoje pitati novce za otić na cugu...
ali kad moraš, i kad znaš da bez toga nećeš studirati
nije to baš tako romantnično
pogotovo ako se radi o nekakvom zahtjevnijem fakultetu

[Anemona]

ali kad moraš, i kad znaš da bez toga nećeš studirati
nije to baš tako romantnično
pogotovo ako se radi o nekakvom zahtjevnijem fakultetu

X

[Anemona]

Da li fakultet (naravno ako će dijete uopće ići na fakultet) plaćen od strane roditelja znači da će se dijete moči zahebavati do mile volje i ne završiti, jer je to zabadava? Ne bih rekla. To ovisi o odgoju.

[Mima]

Pa i ne treba biti romantično, a lagano naravno da nije. Moja nećakinja je npr. nakon trećeg srednje čitavo ljeto radila kao sobarica da si plati pripreme za faks - da nije, sigurna sam da bi njeni roditelji to isfinancirali kao što su financirali i sve druge aktivnosti svoje troje djece, ali mislim da joj je ovo itekako koristilo. Na primjer, već je slijedeće ljeto shvatila da ako iskoristi svoje vještine može zaraditi više novaca na lakši način - pa sada svako ljeto radi kao animatorica za djecu u hotelima.

[Mima]

Da li fakultet (naravno ako će dijete uopće ići na fakultet) plaćen od strane roditelja znači da će se dijete moči zahebavati do mile volje i ne završiti, jer je to zabadava? Ne bih rekla. To ovisi o odgoju.

Normalno da ne znači, a fakulteti su još uvijek besplatni za one koji dobro uče.

[Ginger]

a ja ne znam, tko bi uopće imao djecu i kad bi ih imao i koliko bi ih imao, ako si kao uvjet, odmah staviš stavku - studiranje u zg, strani jezik, vozački i sve ostalo.

Potpis
Da su moji roditelji tako razmisljali, ne znam bi li nakon brata imali moju sestu, a mene trecu da ne pricam
Brat nije zavrsio fax, jer nije htio
Sestra i ja jesmo, mama nam je to (ukljucujuci i vozacki) sama omogucila, jer je ostala udovica kad sam ja bila 4.osnovne, sestra u srednjoj, a brat navrsio 18.
Da je bilo lako- nije, radila je dva posla i naradila se poprilicno
Al i mi smo pomagali, ono rad preko ljeta, kasnije cijele godine preko student servisa i tak...
Nemam traume od toga, naprotiv, sada vise cijenim ono sto imam

A svojoj djeci cu se isto truditi pruziti sto vise, a vidjet cemo koliko ce to biti
Svaka ima svoju stambenu stednju plus ono sto su dobile za rodjenje, krstenje, rodjendane...od toga ni kunu nisam potrosila, samo smo im dodavali
Skupit ce se nesto... A kako ce biti za 20 godina to nitko od nas ne moze znati...moji roditelji sigurno nisu mislili da ce tako rano jedno od njih ostati samo

[*mamica*]

Ja se vodim onom: kad čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna. I dovoljno je onoliko koliko možeš podnijeti fizički, psihički, emocionalno i financijski.

Prvo dijete sam rodila jako jako mlada i odmah sam htjela drugo. Stvari su se dogodile tako kako su se dogodile i tek sam sada na drugom. Da nam život nije tako ispao, sigurna sam da bi mi ovo bilo treće dijete i da bih uskoro razmišljala o četvrtom. I tu bih vjerojatno stala.

Jako uživam (uživala sam) u svojoj djeci i oduševljava me pomisao na pun stol za objedom, na kuću punu jurnjave, dreke, razbacanih igračaka i hrpe odjeće za oprati. Ništa to meni ne smeta.

Ali, približavam se tridesetoj i najvjerojatnije će iduće dijete biti i posljednje dijete. Zašto? Jednostavno, opali su mi i živci i fizička sposobnost. Ne mogu zamisliti da bih, ne znam, sa trideset pet rodila i ustajala se noću i dojila... znam da ih na ovom forumu ima puno takvih, a imam ih i u svojoj okolini, pa i vlastitu majku na kraju krajeva, ali JA to ne bih mogla izdržati.

Osim toga, želim im sa četrdeset objesiti ključiće o vrat, potjerati ih u krevet za vrijeme dnevnika i spustiti se u omiljeni kafić na piće sa mužem, bez traženja dadilja i sličnog da, zovite me sebičnom, ali želim to. Ne mogu zamisliti da bih se u tim godinama opet bakćala sa dojenjem, dohranom, početkom škole i sličnim.

Iduća stavka je karijera. Da, u fazi sam traženja posla i želim karijeru. Vrijeme mi je da se i na tom polju do kraja ostvarim. I već me muči savjest kako će moje djetešce bez mene i tu u potpunosti razumijem Deaedi. Iako sam zapikirala posao na 5 min pješice od moje kuće i 5 min pješice od vrtića, imam na raspolaganju sjajan baka servis, MM-a privatnika sa fleksibilnim radnim vremenom... Ali i dalje me muči grižnja savjesti i briga da mom djetetu to neće biti dovoljno od mene. A tek da ih je više, pa ne bih se ni usudila na taj pothvat, a tek onda bih postala opaka frustrirana babetina.

I, isto kao cvijeta i peterlin, nisam fan trudnoće, poroda i dojenja (ajd, s ovim drugim i nekako, ali s prvim.. grrrr). Ne volim to i kad bih mogla preskočiti taj dio imala bi ih valjda desetero. Tražim surogat majku i dojilicu

I maštam o tome da će moja kuća biti puna moje djece i njihovih prijatelja i da ću uvijek imati spremne kiflice, kolače, palačinke i pizze, ali ja jednostavno ne znam kako to drugima uspijeva. Meni je kuhanje ručka dnevni standard, a spremanje i najjednostavnijeg kolača ili muffina mi je pothvat koji moram unaprijed isplanirati i organizirati. Kako netko to uvijek može imati spremno ili začas gotovo - a znam ih takve?! Lastane, pomozi!

I dva mala offt:

Zabrana jedenja u gostima je bila i kad sam ja bila mala, ih koliko puta sam dobila po prstima jer sam jela kod nekoga, ono oči ti se izdreče od punih plata, a ne smiješ komadić dirnuti

I čestitam cvijeti na njezinim postovima, odmah ih sve potpisujem, osim po pitanju religije i Ferala Često puta ništa ne napišem na nekom topicu, jer je ona već napisala sve ono što ja mislim.

[Peterlin]

ja sam radila za vrijeme srednje
sezonski
fora je to
ako možeš, a ne moraš
1.5-2 mj prek sezone

dobro mi je došla ta lova
super da si kupiš neš ekstra, da ne moraš svoje pitati novce za otić na cugu...
ali kad moraš, i kad znaš da bez toga nećeš studirati
nije to baš tako romantnično
pogotovo ako se radi o nekakvom zahtjevnijem fakultetu

Ovako i ja - to je kod mene bio običaj, ideš raditi mjesec - dva prek ljeta. I stvarno je motivirajuće - brzo shvatiš da to (posao na voću u Podravci) nije posao koji želiš raditi cijeli radni vijek. Pa sam završila studij s 23 godine i dobila posao u roku od 3 mjeseca, ali ne u rodnom gradu nego u Zagrebu. Prek oglasa iz novina. Danas je to SF...

[Anemona]

Normalno da ne znači, a fakulteti su još uvijek besplatni za one koji dobro uče.

Joj Mima, ja se uvijek tako lijepo s tobom slažem, ali sad ne.
Naravno da fakulteti jesu besplatni za one koji dobro uče, ali nisam 100% sigurna da će biti besplatni kad će naša djeca biti te dobi, a drugo pitanje je što bi ti učinila da tvoje dijete ne uči baš tako dobro? Rekla bi: sorry zlato, ili ćeš na besplatni fakultet, ili zaradi novce pa onda upiši i plati si?

Naravno da bi to bila divna životna škola za dijete, ali jednostavno gledam drugačije.

Dijete je dijete i naravno da će napraviti mnoge pogreške u životu, ne želim mu poručiti da je mamica tu i da će mamica svaku grešku polizati, ali opet želim poručiti da se ponekad u životu ipak može osloniti i na roditelje.

A ta situacija da mi dijete ima slabiji prosjek ocjena, a materijal je za fakultet, uvijek je moguće.

[Optimist]

Da li fakultet (naravno ako će dijete uopće ići na fakultet) plaćen od strane roditelja znači da će se dijete moči zahebavati do mile volje i ne završiti, jer je to zabadava? Ne bih rekla. To ovisi o odgoju.

Upravo tako.

Podrazumijevalo se da ću studirati u Zagrebu, jer je to bila karta za bolju budućnost.

Iako sam bila lišena financijskih opterećenja, znala sam tko nije - moji roditelji. I nije bilo šanse da se zahebavam s tim, ne zato što to možda ne bih mogla ili smjela, roditelji znaju imati jaaaako pomjerljive granice, mogu svašta otrpiti i prijeći preko puno toga, ali to je ona odgovornost, poštivanje, zahvalnost koji su usađeni odgojem. Ljubav ne treba posebno naglašavati.

I ja sam tu i tamo ponešto radila, da se razumijemo. Samo zato što sam htjela, ali sam znala da nisam morala, ovako kao što a70v kaže.

Završila sam u roku. To je bilo najveće hvala mojim roditeljima. A ja sam im beskrajno zahvalna što su mi to omogućili, jer znam da im nije bilo lako. Platili su mi i vozački i štošta drugog. Ali nikad nije bilo razbacivanja novcima. Prioriteti su se znali, luksuza nije bilo.

Odgojili su i odškolovali 4 djece

[AdioMare]

istina je ovo što kaže aleks: jedno je raditi kao moj što radi - sebi za izlaske, teretanu, skopirat si koji papir dok ja plaćam sve ostalo.
a drugo je to što kaže saša, a i mi u obitelji imamo primjer gdje je rođak uz prezahtjevan fakultet radio i doslovno sve što ima stekao gotovo sam.
jesam za to da radi. moj radi još preko učeničkog servisa, od 3. razreda srednje škole pa sve do sada. ali on si je prošlogodišnjom zaradom platio ljetovanje, a nije kupio tenisice jer je bio bos.
ima tu malo razlike, tko radi i zašto radi.
ali ja cijenim i to da me ne pita 100 kuna kad petkom ide van, da si zaradi sam.

[Mima]

Pa onako teoretski govoreći, vjerojatno da ne bih tako rekla djetetu, ali ne mislim da bi bojazan od toga da dijete neće moći kompletno financirati do ne znam koje godine (25., 30. ?) trebala nekoga spriječiti da ima više od dvoje ili troje djece.

[spajalica]

ne stigmen sad sve, ali da se nadovezem na postove koje sam procitala.
studirala sam na trosak roditelja van mjesta stanovanja, platili su mi vozacki pred kraj faksa i to mi je moram priznati bila dobra odskocna daska. da li cu moci svojim isto dati ne znam, ali bi voljela da imaju dobar start, ma sta god on podrazumjevao u njihovo doba.
a ono sto im ne bi zeljela, je da kad jednog dana se maknu od mene, shvate da detergent je nesto sto uvijek stoji na perilici i da telefonski racuni zbilja postoje. ovo su istinite rjeci djevojke koja nakon zavrsenog faksa i zaposenja se odselila od svojih i pocela samostalan zivot, koji je za nju bio puuuuun iznenadjenja, kao gore nabrojanih.
moram priznati da sam ja umirala od smjeha, ali ne zelim ad i moja djeca se nadju u takvoj situaciji.
samo di naci mjeru?

[Mima]

istina je ovo što kaže aleks: jedno je raditi kao moj što radi - sebi za izlaske, teretanu, skopirat si koji papir dok ja plaćam sve ostalo.
a drugo je to što kaže saša, a i mi u obitelji imamo primjer gdje je rođak uz prezahtjevan fakultet radio i doslovno sve što ima stekao gotovo sam.
jesam za to da radi. moj radi još preko učeničkog servisa, od 3. razreda srednje škole pa sve do sada. ali on si je prošlogodišnjom zaradom platio ljetovanje, a nije kupio tenisice jer je bio bos.
ima tu malo razlike, tko radi i zašto radi.
ali ja cijenim i to da me ne pita 100 kuna kad petkom ide van, da si zaradi sam.

A ja baš mislim da je korisnije ako radi da si plati nešto što mu je zaista potrebno, odnosno da roditelji puste djecu da tako nešto isfinanciraju.
Premda, svaki rad je koristan, i jako važan, stvarno mislim da se vidi ogromna razlika na osobi od npr. 24 godine koja dolazi na svoj prvi posao, a koja je prije toga već nešto radila ko đak ili student, i onoj koja nije.

[Mima]

a ono sto im ne bi zeljela, je da kad jednog dana se maknu od mene, shvate da detergent je nesto sto uvijek stoji na perilici i da telefonski racuni zbilja postoje. ovo su istinite rjeci djevojke koja nakon zavrsenog faksa i zaposenja se odselila od svojih i pocela samostalan zivot, koji je za nju bio puuuuun iznenadjenja, kao gore nabrojanih.
moram priznati da sam ja umirala od smjeha, ali ne zelim ad i moja djeca se nadju u takvoj situaciji.
samo di naci mjeru?

Ili npr. iznenađenje da kad danima iz ladice vadiš novac on jednoga dana nestane.

[Optimist]

a ono sto im ne bi zeljela, je da kad jednog dana se maknu od mene, shvate da detergent je nesto sto uvijek stoji na perilici i da telefonski racuni zbilja postoje. ovo su istinite rjeci djevojke koja nakon zavrsenog faksa i zaposenja se odselila od svojih i pocela samostalan zivot, koji je za nju bio puuuuun iznenadjenja, kao gore nabrojanih.

Nije imala roditelje za primjer?

Moji su radili u državnim firmama i uz to se bavili poljoprivredom (imali smo i životinje).

To je dovoljno dobar primjer da se zna od čega novac dolazi. Od rada.

[*mamica*]

Ja sam puno radila u obiteljskom poslu, a pogotovo ljeti. Ono, nema igranja i izlaska dok se ne završi posao. A nisu mi TO plaćali. Ali zato sam dobila plaćen vozački sa 18 godina i plaćen fakultet i putovanje + edukaciju vani. Naučila sam cijeniti i rad i zahvaliti roditeljima na omogućenom.

[šafran]

Da li fakultet (naravno ako će dijete uopće ići na fakultet) plaćen od strane roditelja znači da će se dijete moči zahebavati do mile volje i ne završiti, jer je to zabadava? Ne bih rekla. To ovisi o odgoju.

Ili i o karakteru. Dvoje djece, isto odgajano, dvije godine razlika, isti spol, starije odugovlačilo studij do beskraja, skoro 10 godina, za vrijeme studija bavilo se svačime, tražilo sebe itd..i sve na teret roditelja, dobro pred kraj studija konačno počelo raditi, mlađe dijete završilo u roku uz stalni posao, dobro ovo prvo je studiralo zahtjevniji studij, ali ipak, to nije opravdanje, ne u ovom kontekstu. Danas su oboje uspiješne osobe u svojim profesijama, ali htjela sam se samo osvrnuti na ovo da ipak nije sve ni do odgoja, djeca se rode već sa unprijed definiranim karakterom koji se može u nekoj mjeri modelirati, ali bitno promjeniti ipak ne.
Osobno mislim da bi ispalila na živce da mi jedno bude poput ovog prvog djeteta, ne znam što bi napravila, ne znam stvarno, mogu sad pričati koješta šta bi stvarno poduzeli muž i ja, sad mislim da bi mu vjerojatno ukinula dotok prihoda, pa dijete izvoli snađi se samo ako želiš završiti taj studij za ozbiljno, a opet s druge strane da li bi ovo prvo ikad završilo taj studij da ga se stislo ili bi puklo i nikad ne doguralo do ovoga gdje je danas, bog te pitaj, teška su to razmišljanja...toliko unaprijed ne mogu ni ja.

[cipelica]

ja sve to gledam pozitivno. nas je bilo četvero, more sam vidjela na maturalcu u sedmom,knjige od starijih, odjeća od starijih...
svi smo fakseve završili i vozačke položili s 18 i jezike naučili i danas živimo u stanovima koje nam nisu roditelji ostavili.olakotna okolnost je to što nam studij nije bio skup jer smo živjeli u okolici zagreba.
tata je godinama radio kuću vrlo čudnog rasporeda, da je možemo razdjeliti na 4 dijela i svi u njoj živjeti..
mi imamo troje djece. troje sam željela i sretna sam.
da mogu birati što im dati između matrijalnog i motivacije izabrala bih motivaciju

[Zuska]

Meni su staraci platili vozački, i faks u Zagrebu, a kupili su mi i novi auto kad su mogli, i kameru i svašta nešto. I bratu su platili vozački, faks ga nije zanimao.
S druge strane, ja sam od osnovne škole pomagala u obiteljskom biznisu, a od 13. godine radila i svaku sezonu...do dvadeset i neke. Faks sam završla u roku, povremeno sam radila i preko student servisa i cijelo vrijeme bila itekako svjesna koliko se starci muče i rade i kako zbog toga nemam pravo na, štajaznam, pad godine.
Zaposlila sam se skoro odmah, za smiješne pare, ali nema veze, bilo je važno da radim. Danas pomažemo starcima kad im treba, ali pomognu i oni nas. I cijeli život sam svjesna da stoje iza mene i to mi je dalo dosta hrabrosti u životu, onako, u poslu i stavu.

Voljela bih slično omogućiti svojoj djeci, naravno ako ćemo moći. Od rođenja štedimo maloj za faks ili što god će htjeti kad odraste, ne znam kakve će prilike biti za 15-ak godina, a mi nećemo biti baš mladi roditelji. Nadam se da ćemo odgojiti odgovorno i radišno stvorenje, to je na kraju ipak najvažnije.

[lulu-mama]

Meni su staraci platili vozački, i faks u Zagrebu, a kupili su mi i novi auto kad su mogli, i kameru i svašta nešto. I bratu su platili vozački, faks ga nije zanimao.
S druge strane, ja sam od osnovne škole pomagala u obiteljskom biznisu, a od 13. godine radila i svaku sezonu...do dvadeset i neke. Faks sam završla u roku, povremeno sam radila i preko student servisa i cijelo vrijeme bila itekako svjesna koliko se starci muče i rade i kako zbog toga nemam pravo na, štajaznam, pad godine.
Zaposlila sam se skoro odmah, za smiješne pare, ali nema veze, bilo je važno da radim. Danas pomažemo starcima kad im treba, ali pomognu i oni nas. I cijeli život sam svjesna da stoje iza mene i to mi je dalo dosta hrabrosti u životu, onako, u poslu i stavu.

Potpis na ovo.

Ali zasto se bojite (plural, jer sam to iščitala u više postova) da ukoliko mogućnosti NE bude (za skupi fax, za putovanja, za vozacki, itd) da će to "osakatiti" djecu? Da ce imati manje mogucnosti i manje perspektive?
Neka ce se djeca snaci i bez icega, a neka nece ni sa svime.
Fax se moze upisati jeftin, pa sa erasmusom otici na neki bolji (+vidjeti svijeta). Doktorat se ne mora platiti ako se nadje asistentura na faxu. Ali da, treba trazitit. Treba to jako zeljeti i snaci se.
A meni se cini da ljudi koji imaju manje, zapravo imaju vise-jer imaju vjestine i znanje kako do necega doci. Kako ostvariti ono sto izgleda (jako) skupo i nedostizno.
Najlakse je sve platiti, bez ulaganja ikakvog truda.

[seni]

ja nisam nesto razmisljala o hanci iz jednostavnoh razloga, jer je hanci mozda 10 na 4,5 milijuna stanovnika.
niti joj zavidim, niti joj ne zavidim.
mislim da svatko treba skuziti kako funkcionira, te sto ga pokrece, kakav mu je habitus. moje je habitus ravnoteze.
pokusavam naci ravnotezu (moju osobnu, naravno) izmedu s jedne strane povjerenja u zivot i s druge strane onoga: pobrini se za ono, za sto se pobrinuti mozes na vrijeme. i to je to.

[AdioMare]

kad ne bi trebala biti, i kad bi trebala stavljati tih 25 EUR sa strane. kolko je to kuna AM, 175? ajd to bih mogla možda, ha?

cvijeta, ovo ti najtoplije preporučujem.
mene je spasio neki koji je tada hodao po firmama, zvao telefonom i vabio štediše u rajficu.
govorim ja njemu, ovako kao ti meni: ali ja nemam te pare! kakva crna štednja, jedva kredit plaćam.
veli on: štednja nije kredit. kada ne budete imali, taj mjesec nećete uplatiti. da u 12 mjeseci platite samo pola, dobro je.
i ja pristanem. i bilo je svega. i da nisam platila jer je sjeo porez za auto i da sam ponekad (rijetko) uplatila duplo.
ali kada je došao treći srednje, bome je u avionu odletio tjedan dana u španjolsku i još eure poneo sa sobom.
teško bi za tako neke stvari imali da nismo bili spremni na njih.

[gita75]

cvijeta, ovo ti najtoplije preporučujem.
mene je spasio neki koji je tada hodao po firmama, zvao telefonom i vabio štediše u rajficu.
govorim ja njemu, ovako kao ti meni: ali ja nemam te pare! kakva crna štednja, jedva kredit plaćam.
veli on: štednja nije kredit. kada ne budete imali, taj mjesec nećete uplatiti. da u 12 mjeseci platite samo pola, dobro je.
i ja pristanem. i bilo je svega. i da nisam platila jer je sjeo porez za auto i da sam ponekad (rijetko) uplatila duplo.
ali kada je došao treći srednje, bome je u avionu odletio tjedan dana u španjolsku i još eure poneo sa sobom.
teško bi za tako neke stvari imali da nismo bili spremni na njih.

bome, ja ko cvijeta.
niš ne mislim unaprijed, jer da mislim poludila bi valjda i ne bi imala ni jedno dijete, majkemi.
zato je mene treći srednje uhvatio na porodiljskom, i to u drugih 6. mjeseci :D.
pa nekak smo se iz toga izvukli, zahvaljujući dopuštenom prekoračenju na računu.
samo moj nije išao avionom, nego busom, a eure za ponijet je donirala baka :D.

[cvijeta73]

osim po pitanju religije i Ferala .

ajd još za religiju, al da ti feral nije po guštu to ti nekako ne vjerujem. nisi pažljivo čitala, bila si premlada, neka kvaka mora bit

[sasa]

ja mislim da mi pričamo o različitim stvarima- ne namjeravam niti ja svom klincu kad će studirati, pa možda i produžiti studij, plaćati izlaske i putovanja. ja pričam o situaciji kad roditelji nemaju novaca- nemaju mu od čega platiti stan u zagrebu, knjige i sl. stipendija državna je u moje vrijeme iznosila 800 kn. to je ništa. dom ne možeš dobiti ako si u zagrebačkoj županiji. faks zahtjevni nikako ne možeš hendlati ako putuješ. nije to kraj svijeta i sve se može kad se hoće, ali osobno, mislim da jedan dvadesetogodišnjak uz obaveze na fakultetu i povremene posliće za dzeparac stvarno ne treba još vježbati život. neka radije vježba guštanje u životu. to bih ja voljela svojima omogućiti.

[Peterlin]

ja mislim da mi pričamo o različitim stvarima- ne namjeravam niti ja svom klincu kad će studirati, pa možda i produžiti studij, plaćati izlaske i putovanja. ja pričam o situaciji kad roditelji nemaju novaca- nemaju mu od čega platiti stan u zagrebu, knjige i sl. stipendija državna je u moje vrijeme iznosila 800 kn. to je ništa. dom ne možeš dobiti ako si u zagrebačkoj županiji. faks zahtjevni nikako ne možeš hendlati ako putuješ. nije to kraj svijeta i sve se može kad se hoće, ali osobno, mislim da jedan dvadesetogodišnjak uz obaveze na fakultetu i povremene posliće za dzeparac stvarno ne treba još vježbati život. neka radije vježba guštanje u životu. to bih ja voljela svojima omogućiti.

Ovo je istina.

S tim da treba imati na umu da sam ja u moje vrijeme mogla i preskočiti poneko predavanje, a sada otkad je bolonjski sistem, sve je obvezno, kao u srednjoj školi (valjda, nemam još djecu studente).

I nadam se da ću svojima moći omogućiti baš taj princip - studij gdje žele (u Hrvatskoj), a neki povremeni poslić je i te kako dobrodošao iz više razloga.

[bijelko]

Ali zasto se bojite (plural, jer sam to iščitala u više postova) da ukoliko mogućnosti NE bude (za skupi fax, za putovanja, za vozacki, itd) da će to "osakatiti" djecu? Da ce imati manje mogucnosti i manje perspektive?
Neka ce se djeca snaci i bez icega, a neka nece ni sa svime.

s ovime se ja svakako slažem.
kad sam završavala srednju tata je morao u mirovinu. svi znamo kakva je hrvatska mirovina, i naravno da nisam otišla na faks.
možda da su me više pogurali na način da me podrže da ću moći zaraditi sama, ali iz slavonije je bilo dosta teško shvatiti da se to može. tek kasnije mi je sinulo, kad sam doselila na more. onda su došla djeca i tako je i ostalo, ali ne zamjeram to niti sebi a pogotovo ne svojim roditeljima.
pružili su mi sve što su mogli.

MM je još gore prošao, sa 15 je išao raditi a srednju je završio kad smo već imali dijete. može se svašta kad se mora.

da se razumijemo, nadam se da ćemo moći omogućiti svojoj djeci bolje obrazovanje, ali ako ne budemo mogli morat će se snalaziti. tome ćemo ih sigurno naučiti.

[cvijeta73]

ja mislim da mi pričamo o različitim stvarima- ne namjeravam niti ja svom klincu kad će studirati, pa možda i produžiti studij, plaćati izlaske i putovanja. ja pričam o situaciji kad roditelji nemaju novaca- nemaju mu od čega platiti stan u zagrebu, knjige i sl. stipendija državna je u moje vrijeme iznosila 800 kn. to je ništa. dom ne možeš dobiti ako si u zagrebačkoj županiji. faks zahtjevni nikako ne možeš hendlati ako putuješ. nije to kraj svijeta i sve se može kad se hoće, ali osobno, mislim da jedan dvadesetogodišnjak uz obaveze na fakultetu i povremene posliće za dzeparac stvarno ne treba još vježbati život. neka radije vježba guštanje u životu. to bih ja voljela svojima omogućiti.

ovako i ja mislim. ja sam cijeli faks radila povremene posliće, al mima, pa nije baš lako studirati i raditi da sam sebi platiš stan i hranu u zagrebu. a da ne govorimo da neki faksevi to niti ne omogućavaju. da...školovanje djece, ono - kruh u ruke, shvaćam kao roditeljsku obavezu.

[seni]

sto je kome potreba, obaveza, zelja, itd .. je i u ocima promatraca. oni roditelji koji imaju fakultetsko obrazovanje, u vecini slucajeva zele to i svojoj djeci omoguciti. i smatraju to normalnim.

[*mamica*]

ja mislim da mi pričamo o različitim stvarima- ne namjeravam niti ja svom klincu kad će studirati, pa možda i produžiti studij, plaćati izlaske i putovanja.

A ja ne vidim ništa loše ni u tome, pa meni su moji plaćali izlaske i putovanja, ali sam stvarno bila vrijedna kao crv. Ništa me to nije oštetilo.

Pod izlascima podrazumijevam odlazak na piće, pizzu, u disko sa ekipom, a ne zauzimanje "VIP prostora" (e odvalila sam kada sam čula da je to sada moda u diskačima, čuj VIP prostor, a u njemu srednjoškolci i studenti) i čašćenje cijelog diska. A putovanja su nešto za što bih izdvojila zadnji novac u životu, to, uz učenje stranih jezika, smatram pravim bogatstvom.

[Mima]

Zar sam ja rekla da je to lako i poželjno i da roditelji ne trebaju djeci dati kruh u ruke? Pogledajte malo od čega kreće ova rasprava o novcu - od vozačkog ispita i 23-godišnjaka koji je prekinuo studij i ne radi.
Ja sam stvarno zadnja osoba na svijetu koja bi banalizirala važnost novca kad imaš djecu i nikad nisam novce svodila na Najkice i mobitel jer sam od najranije dobi svog djeteta svjesna što joj mogu priuštiti zahvaljujući pristojnoj zaradi (a ne radi se o robi i igračkama).

[cvijeta73]

A ja baš mislim da je korisnije ako radi da si plati nešto što mu je zaista potrebno, odnosno da roditelji puste djecu da tako nešto isfinanciraju.
Premda, svaki rad je koristan, i jako važan, stvarno mislim da se vidi ogromna razlika na osobi od npr. 24 godine koja dolazi na svoj prvi posao, a koja je prije toga već nešto radila ko đak ili student, i onoj koja nije.

ma ja sam se na ovo osvrnula, a inače se slažem s tobom na temi.

[pomikaki]

Ok, dobro, i ja bih rado školovala djecu
ali kad čovjek razmišlja o bebi, može li znati hoće li za 2o-tak godina porasti franak, država se zaratiti, firma mu propasti, ledenjaci se otopiti?
Istina, kad rađaš preko 10 djece za pretpostaviti je da neće svi studirati (valjda bi mogli bar maturirati). Ali vi ovdje govorite o 2-3 djeteta.

Osobno, kako rekoh, ne bih ni ja baš puno djece, ali mislim da je ovaj argument malo promašen.