Mhm, teško pitanje...

Ako psiholog kaže da je sve u redu s djetetom, možda (ali ne bih se usudila tvrditi) je dijete jednostavno našlo način s kojim te drži u šaci, ako je prepoznao da se bojiš njegove bijesne reakcije. Jesi li istražila i sve drugo? MOžda postoji organski uzrok...Niska razina šećera u krvi (općenito, neadekvatna prehrana) ponekad može potaknuti ovakvo ponašanje.

Moj mlađi sin je znao imati ispade bijesa, ali u mlađoj dobi. Bijes nije uvijek iskazivanje frustracije, nego koji put i sredstvo za postizanje cilja.

Mislim da radiš krivo kad ispravljaš za djetetom i šutiš. Nešto tu ne štima... Ima li još kakvih dubljih problema oko kojih se vrti vaš odnos? Ili vas jednostavno mulja? Ja znam što bih učinila sa svojim deranima (ako ne izvršavaju obveze, gube privilegije - vrlo jednostavno), ali ne mogu ti savjetovati što da radiš sa svojim djetetom.

Za početak - probaj razgovarati s razrednikom i stručnom službom u školi. Pedijatar ili obiteljski liječnik isto nisu na odmet. Učiteljica iz razredne nastave također - hrpa odraslih koji poznaju tvoje dijete. AKo misle da nema problema, ako psiholog kaže da nema problema, onda je vjerojatno nešto problematično u vašem međusobnom odnosu. S druge strane, možda mu svojim "popravljanjem za njim" prešutno daješ do znanja da nisi zadovoljna. Zašto misliš da ne bi smjela s njim razgovarati kao s odraslim? Ja bih baš to napravila. Ne bih se puno ustručavala -ako on može imati bijesan ispad, mogu i ja - pa nek vidi kako to izgleda s druge strane plota. Ja bih ga lijepo pitala - zašto tako reagira, što misli time postići i nek mi otvoreno kaže što ga smeta u mom pristupu. Koji put podcijenimo vlastitu djecu misleći da su još mali, a oni se osjećaju odraslima... Treba to iskoristiti. Sretno!

Inače, svakako nek si SAM nađe neku slobodnu aktivnost, jer škola je u ovoj dobi nedovoljna - ostavlja previše vremena za luftanje i razmišljanje o glupostima. DOgovori s njim što bi želio raditi, ali ne da odustane za 2 tjedna kad se pokaže neuspjeh, nego nek izdrži cijelu školsku godinu. Ovo ispisivanje s nogometa ja svojoj djeci ne bih dozvolila nego bih ih pustila da se uče na vlastitoj koži nositi s frustracijom. Ne živimo pod staklenim zvonom. Pitaj trenera za mišljenje - tvoje dijete nije ni prvo ni zadnje... a kad ga ispišeš s aktivnosti, isto tako mu posredno pokazuješ da nije ni za što dobar. Eto, nadam se da ćete uspjeti na zelenu granu. Sretno!