Prvo da vam se zahvalim <3 . Nije prije bio takav, to je počelo sve u zadnjih par mjeseci i mislim da ga pubertet hvata i to gadno, jer je postao jaaaako osjetljiv. Istina ne smijemo si dozvoliti da se bojimo vlastitog djeteta, šta će biti kada napuni 18? I ja sam i to pomislila?
Ovo za aktivnosti nisam mislila da mu radim medvjeđu uslugu, sada vidim da smo ga trebali ostaviti na nogometu pa neka sam nađe načina kako će kontrolirati svoj bjes. Razgovarali smo mi par puta o tome i uvijek kao riješimo to, ali dođe neko vrijeme kada se njemu "nakupi" i onda on pukne.
Istina je da je razmažen (samo njega imamo) i da mu stalno podilazimo, no mislim da ćemo okrenuti ploču.
Iskreno kad malo bolje razmislim mislim da on zna kako me s tom rečenicom drži u šaci i da samo manipulira sa mnom.
Vidjet ću ako se to ne smiri do ljeta, dogovorit ću termin kod naše psihologice pa ćemo vidjeti što će biti.
On je dugo željeno dijete i on to jako dobro zna, ima sve što zine, i baš se mislim kako nas sada malo voza.