 |
|||
Moje iskustvo sa starijim djetetom i njegov uviteljic je da mu necitanje uopce nije bilo problem pri polasku u skolu. Kad se dogodio klik, preko noci je krenula i analiza i sinteza i citanje. F vec (u odnosu na B) zvucno i slikovno pojedinacno prepoznaje i pise sva slova, a polako je krenula sinteza i analiza kratkih rijeci. Kad bi skola bila samo u tome! Mene brine hrpa drugih problema.
a ja mislim da ne treba čekati klik (iako će se kod većine desiti). prije škole kroz igru s djecom treba raditi analizu i sintezu. ako vidimo da ne ide obratiti se stručnjaku za pomoć . što ako dijete ima disleksiju a mi čekamo? slova nisu toliko važna ako dijete 'čuje'
mojoj je analiza i sinteza isla savrseno pa svejedno ima elemente disleksije i citanje je skroz savladala tek u 2.pol.2.r. U pisanju i danas griješi.
Isto ovako kod mog sina... Slušna pažnja savršena, ali on ima elemente VIZUALNE disleksije. Ima tu kojekakvih caka - ne bi logopedija bila posebna struka da je to baš tako jednostavno, tj. da je loša analiza i sinteza znak disleksije... To je obično samo znak nedovoljno razvijene slušne pažnje i ništa drugo. A to se može uredno razviti vježbom i igrama.čokolada prvotno napisa
Moj E. i danas pita "da li se Uskrs piše velikim slovom?" jer njemu je to i danas problem - velika i mala slova, a o ispuštanju slova da i ne govorimo.
S analizom i sintezom "na uho" nikada nije imao problema, glavni je recitator na brojnim školskim priredbama.
Nisam pobornica klik metode. Ionako današnja djeca imaju jako puno problema sa čitanjem i pisanjem, pa ne treba prepuštati svemiru da posloži energiju i tako to. Nekim zanimljivim zadatcima (koji se prezentiraju kao zabava za cijelu obitelj) može se dosta u malo vremena postići na razvoju predčitalačkih sposobnosti.
Preporučila bih Ilonu Posokhovu i 200 logopedskih igara i još jednostavnije knjige Zabavan jezik u slikama i igrama 1 i 2.
Za slogove je zanimljiva igra gdje se može isprintati slika nekih djetetu zanimljivih životinja i predmeta sa imenom ispod, pa izrezati po dužini sliku, tako da zajedno sa slikom naziv bude izrezan na slogove. Dijete će slagati sličicu i neće imati pritisak da mora trubiti po slogovima i sl.
ako dijete ne zna analizu i sintezu prije škole u smislu da zna reći prvo i zadnje slovo u riječi ili da ne zna da je P A S pas to je onda "problem" a drugo je ako ne zna tečno čitati (pa čak i ne prepoznaje slova).
Tečno čitati ne mora znati prije škole, a dok ne sazrije vjerojatno neće to niti usvojiti, bez obzira na trud.
poznajem slučaj u kojim klik metoda nije upalila. dijete je imalo puuuno problema u prvom razredu. bez veze. moj je stav da je bolje puhati na hladno. vidim da postoje različiti oblici disleksije. upravo to želim reći, stručnjaci znaju bolje.
Ako dijete ima puuuuuno problema u prvom razredu , a dolazi iz obitelji u kojoj nije zapusten ( pa zbog toga nije na svojoj razvonoj stepenici) imati ce problema i kasnije.
nikakvo nauceno ucenje ga ne bi spasilo od toga. Vjerojatno zato sto ne bi mogao niti nauciti zbog problema .
Dakle , sa razlogom se kod vecine djece spontano dogodi klik ako su izlozeni spontanom ucenju u normalnoj okolini.
Mima ima potpuno pravo. Klik nije metoda. Klik je razvojna stepenica.
Ako se cuje analiza i sinteza , i ( pre)poznaju slova bez citanja. Citanje je samo pitanje klika ( i dana).
Upravo tako!
Potaklo me sve na razmisljanje bi li se od prosjecnog roditelja uppce trebalo ocekivati da prije slole potice dijete na usvajanje sinteze, analize, citanja...ono, naucis dijete oprati zube, ruke prije jela, spada li u te osnovne vjestine i citanje? Ili je to ipak uloga skole, predskole, vrtica...?
To se ja mislim ne treba baš učiti nego dođe samo po sebi, kao slaganje kockice na kockicu ili kao crtanje detalja na ljudskom liku, i očekuje se u nekoj dobi kao i te druge vještine, a ako to dijete ne zna u nekoj dobi onda može biti neki problem u pitanju pa treba raditi.
Postoji nešto što se zove PREDČITALAČKE VJEŠTINE. I nije to nikakva nova fora... Analiza i sinteza nije nešto za što treba odvojiti vrijeme, sjesti i učiti s djetetom. To su stvari integrirane u svakodnevni život.
Pa nisu li nas još bake učile "Riba ribi grize rep" ili "Črni kukček pod pocekom ruje...", nisu li nas učile šivati gumbe (bar mene jesu, obje) za razvoj fine motorike, nisu li dječaci u naše vrijeme imali rezbarski luk? Nisu li klinci igrali razne igre s vrpcom - gumb zujalica, premetanje konca (to se još zove "kolariću paniću" pa tko ne zna, nek potraži video)...
Nisu li igre "na slovo, na slovo..." i "pokvareni telefon" STARA I PRASTARA STVAR??? Nije li nekom palo na pamet da to ima svrhu? Da je imalo svrhu i u vrijeme dok nije puno klinaca išlo u vrtić? Nije onda bilo knjige "Igrom do čitanja" niti su djeca bila izložena tolikim vizualnim informacijama, pa se opet naučilo.
Danas - čini mi se da je tv i internet uzeo velik dio vremena koje je nekad bilo korišteno za KORISNE stvari, praktične, koje su istovremeno i odlična priprema za školu. A za slušnu pažnju razne recitacije, pjesmice, priče... Tko još od nas djecu uči/tjera čistiti cipele, guliti jabuku, rezati kruh (razvoj fine motorike)? Ja sam zločesta mama koja to radi sa svojom djecom odaaaavno. Ali nisam uspjela uteći 21. stoljeću - baš vidim da su mnoge praktične vještine kod moje djece i njihove cijele generacije na nižim granama nego bih voljela, kao i da puno više vremena provode na e-medijima nego im je objektivno potrebno. Manje trče, manje se kreću, a sa smanjenjem količine fizičkog kretanja opada i sposobnost učenja. Pa si vi sad mislite...
Pa s pol guzice bih se složila, ali djetetu treba osigurati UVJETE da to razvije. Napisala sam gore na što mislim... Inače, ako samo čekamo da se klik dogodi, velika je vjerojatnost da ga i ne dočekamo, a onda su nam svi krivi - i vrtić i škola i logopedi itakodalje.
Sve to stoji Peterlin, ali ljudi su to prije radili spontano, a damas mi ispada da od svega radimo projekte pa se propitujemo i na osmisljavanje projekta izgubimo vise vremena nego na samu aktivnost.
potpisujem Peterlin . po meni, to nije projekt nego život
Naravno da treba osigurati uvjete, pretpostavljam da dijete živi u normalnoj okolini u kojoj se susreće sa slovima i čitanjem na svakom koraku, a ne u špilji.
Moja kći je imala tri godine kad je na strunjači na podu pokazala slovo R i rekla: to je slovo koje ja ne znam reći. Dakle, i prepoznavala ga je i povezivala slovo i glas.
Ja hoću reći da je analiza i sinteza za dijete koje živi u današnjem svijetu jedna normalna razvojna stepenica, kao crtanje detalja na ljudskom licu ili na kraju krajeva hodanje.
Joj, tak sam i ja mislila, pa sam se jako iznenadila kad su mi djeca krenula u školu. Time sam dobila uvid i u razvojni status ostalih klinaca, kao i neke meni potpuno neprihvatljive metode koje su se koristile u boravku. Mislim tu na televiziju. Ne bi čovjek povjerovao koliko roditelja, a i školakoriste televizor kao dadilju... I djeca jednostavno zastanu, dobiju kočnicu prirodnog razvoja. Internet je štufa više... Čovjek se neugodno iznenadi kad vidi koliko klinaca i mladaca zlorabi tehnologiju na štetu vlastitog mozga, a uz prešutno dopuštenje (čak i podršku) roditelja. Užas...
x
a koja je to neka dob? i koji su to znakovi da dijete možda ima neki problem na kojem treba malo ili više poraditi?
Sve što je moja starija radila i dosezala bilo mi je normalno i mislila sam da sva djeca više.manje tako...a kad je došla mlađa sa svojim mogućnostima , tek sam onda shvatila "znakove" koji mi se svojevremeno kod starije uopće nisu činili sumnjivi:
nezainteresiranost za puzzle, igre koje uključuju konstruiranje i crtanje, "loše" oblikovanje plastelina (nikad nešto smisleno nije mogla napraviti), loša grafomotorika, nezainteresiranost za matematičke igre, loše pamćenje brojeva u nizu, loše razumijevanje količine, odnosa, omjera među predmetima, nezainteresiranost za prepoznavanje slova i spajanje u početno čitanje...vrlo slabo snalaženje na praznom listu papira (npr. nije mogla na prazan list precrtati trokut, pravokutnik i krug koji su bili raspoređeni po papiru a4, "bježali" su joj posvuda, bili u lošim omjerima itd.
Totalna katastrofa u zadacima simetričnog precrtavanja (ono kad imaš jednu polovicu lika na podlozi od kvadratića pa moraš simetrično nacrtati i drugu polovicu) .Dugo nije primjećivala razliku između malog tiskanog p i b, e i a, g i d.
Posljednje uređivanje od čokolada : 19.04.2014. at 22:59
U principu 7. godina života je krajnja dob u kojoj bi zdravo dijete trebalo imati razvijene sposobnosti sinteze i analize. Drugo pitanje je preopširno i preširoko, postoje razni problemi koji imaju razne simptome (i razne kombinacije simptoma) koje dijete može imati.
Ukratko, sposobnost analize i sinteze razvija se uspješno kod zdravog djeteta neovisno o vježbanju i učenju. Čitanje i pisanje su sposobnosti koje se vježbaju i uče, a uspješnost ovisi o razvijenoj sposobnosti analize i sinteze.
Da dodatno pojasnim, analiza i sinteza se mogu vježbati i učiti s djetetom koje ima problem u tom području (krajnji uspjeh će ovisiti o biološkim okvirima djeteta), a sa zdravim djetetom nema potrebe za nekim posebnim vježbanjem analize i sinteze jer je ono prirodno razvilo tu sposobnost.
slažem se. većina djece sa 7 godina uspješno savladava čitanje i pisanje. neka djeca trebat će stručnu pomoć u dužem periodu. međutim, ima i zdrave djece( što got ta fraza značila) kojima je za hvatanje ritma koji nameće školstvo potreban mali poticaj u nekom području. mislim da je roditeljima to najteže prepoznati. i zato su vrlo korisni postovi od peterlin, čokolade... moje je mišljenje da ne treba čekati... ako ne zna sintezu i analizu sa 6 ipol ja bih pokušala sa raznim igrama.(peterlin je navela literaturu gdje se može informirati) ako vidim napredak to znači da je sve ok. ako napretka nema potražila bih stručnu pomoć PRIJE škole.
što je normalna okolina?
Stvarno? 7 godina? Nama je logopedica rekla da je to razvojna sposobnost koja sse u zdrave djece razvije najkasnije do 9 godine a u većine do 6. godine? Mene zanima iz čiste znatiželje. Moj problematični je sad veliki i čita rado,puno i brzo...
eh, kad bih samo mogla znati da će se taj "klik" i kod mojega dogoditi, pa da prestanem razmišljati o tome.
teško je kada je prvo dijete bilo na jednu stranu, a drugo - na drugu.
očekivanja su prevelika.
i preteška.
Steve Biddulph je meni pomogao da se okanim tih očekivanja. Čovjek je lijepo napisao da su dječaci drugačija priča od djevojčica, više troše na motoriku (trčanje i skakanje) a manje na govorne vještine, društvene vještine i čitanje.
Ne mogu ti reći koja je točno bila knjiga - Tajne sretne djece, Nove tajne sretne djece ili Odgoj dječaka (najvjerojatnije ta treća, ali nisam sigurna).
Uglavnom, tamo je napisao da bi bilo dobro pomaknuti dobnu granicu za upis dečki u školu na 7 ili 8 godina (tip je iz Australije) i to je rekao na temelju ne samo stručnih istraživanja nego i vlastitog iskustva.
peterlin, vidiš kod mene je upravo obratna situacija.
što se tiče čitanja, j je bio daleko ispred nje.
al što se tiče sto i jedne druge stvari, ova mala je ispred njega na kilometre već sad, a i nikad ju neće moć (nećemo moći) doseći.
meni su fora ove vježbe jer nisam tip od plastelina, pa su radni listovi i takve igrice često naš quality time.
Pravo imaš.... previše smo opterećeni trpanjem djece u kućice.peterlin, vidiš kod mene je upravo obratna situacija.
što se tiče čitanja, j je bio daleko ispred nje.
al što se tiče sto i jedne druge stvari, ova mala je ispred njega na kilometre već sad, a i nikad ju neće moć (nećemo moći
meni su fora ove vježbe jer nisam tip od plastelina, pa su radni listovi i takve igrice često naš quality time.
Jel to možda iz Odgoja Kaina? Tamo čak autor govori da bi u prvim razredima osnovne u nekim slučajevima bilo dobro imati odvojene razrede za dječake i djevojčice. I to čak vrlo uvjerljivo, uvijek prije bih popljuvala takvu ideju, ali s njegovim argumentima uopće nije loša.
ne sjećam se tih odvojenih razreda. Knjigu sam davno čitala i bila mi je odlična!
Pa evo pokušaj razmišljati zdravorazumski i logički. Jel s tvojom djecom (ili bilo čijom od vas koji ovo čitaju) išlo zdravo dijete, bez ijednog razvojnog problema u 3. razred osnovne škole, a nije znalo čitati ?
Apri, kad se sjetim onog crteža koji si pokazala, i kad čitam tvoje postove na ovoj temi, ja bih Zrina ipak odvela nekom stručnjaku da ga malo pogura prije škole. Bolje da možebitne probleme rješavate sada, nego usporedno s nastavom.
kome?
Najbolje prvo psihologu na testiranje, i onda s nalazom psihologa defektologu ili logopedu (ovisi gdje vas pošalju).
stručna služba u našem vrtiću je fantastična i oni kažu da je on super
kompletnu obradu u suvagu smo prošli zbog kapaizma i gamaizma
nakon toga je išao logopedu zbog ta dva glasa i super je usvojio (kod privatne logopedice)
Pa sama si dala smjernice za odgovor - na tvom mjestu ja bih otišla (prvo sama) na razgovor logopedu koji pozna dijete, istresla tamo svoje sumnje i bojazni, dogovorila termin za jednokratni pregled i dalje kako bude...stručna služba u našem vrtiću je fantastična i oni kažu da je on super
kompletnu obradu u suvagu smo prošli zbog kapaizma i gamaizma
nakon toga je išao logopedu zbog ta dva glasa i super je usvojio (kod privatne logopedice)
Neke stvari ne mogu se dijagnosticirati dok se ne pokažu. Moj mlađi imao je odličan izgovor i nikakvih problema s govorom, ali je ljevak i tipično dijete s dominantnom desnom polovicom mozga, izrazito auditivno, nimalo vizualno i to se osjetilo...Ali logopedi to nisu vidjeli niti obraćali pažnju dok su se bavili isključivo govorom. Pokazalo se tek u školi i to ne baš u samom početku.
Kakvo je tvoje dijete - nemam pojma, ali ako već imaš karton u Suvagu - pitaj za termin, baštebriga, to se ide na uputnicu. Ili logopedicu - sama znaš što ti više paše.
Sretno!
Ajd pošaljem ti pp da ne seciramo Zrina ovako javnostručna služba u našem vrtiću je fantastična i oni kažu da je on super
kompletnu obradu u suvagu smo prošli zbog kapaizma i gamaizma
nakon toga je išao logopedu zbog ta dva glasa i super je usvojio (kod privatne logopedice)
Ne, ali recimo moj sin je imao punih sedam godina kad je krenuo u prvi razred, po svemu ostalom zdravo dijete bez poteškoća, i nije prepoznavao prvo slovo riječi do Božića, odnosno tek je sa sedam godina i 5 mjeseci počeo prepoznavati prvo slovo riječi... a par tjedana kasnije sva slova... I poznajem brdo po svemu ostalom zdravih sedmogodišnjaka koji u prvom razredu nemaju glasovnu analizu i sintezu... Pa ili su svi odgojno zapušteni ili nisu zdravi... Ali većina te djece koju poznajem svlada čitanje do drugog razreda ili tokom drugograzreda i kasnije se najnormalnije školuje... Pa zato pitam je li ta granica od 7 godina uistinu tako dobro postavljena? Ne vidim da mi je sin išta drugačiji od svojih vršnjaka u školi, a sa 7 godina je razlika bila očigledna...
Ako ćeš opet pročitati moj post, vidjet ćeš da sam napisala 7. godina života. Dakle, nisam napisala da sa puhanjem 7 svjećica na torti završava rok kad bi dijete trebalo imati potpuno razvijenu sposobnost sinteze i analize. 1. razred je sasvim dovoljan da se svlada čitanje, ne Krleže, nego pjesmica i pričica iz čitanke. Možda te nisam dobro razumjela, ali da dijete upisuje 2. razred (napisala si "ili tokom 2. razreda"), a ne zna prepoznati prvo slovo ili npr. spojiti M-I-Š u miš... Takvo dijete svakako treba stručnu procjenu, to nije standard.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom