 |
|||
Inače mene je ko curu presrela jednooka Romkinja...rekla je da mi treba skinuti urok. Trebala sam jij dati zlatne nausnice. Kad sam odbila rekla je da nikada neću biti sretna u ljubavi
Baba je bila u pravu.
U braku sam,najgora nesreća moguća
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
a šta da ti kažemOptimist prvotno napisa
Meni je baš i zanimljivo čuti tuđa mišljenja. Tvoje slikovito mišljenje mogu opisati kao informatičko-neurološko, a Carminino kao poljoprivredno-stočarsko
Nema tu surovosti, ako nas nema - nema nas, a ako nas ima - volim vjerovati da ćemo biti u raju
svaki se čovek "boji" smrti, pita ima li ičega sa one strane, želi da se život ne završi
ali mene nekako ni jedna opcija nije uspela da ubedi da postoji nešto onostrano
moj razum to jednostavno ne prihvata
zato biram da slavim život, uživam u sada i ovde
i nadam se da će se bar neko slatko najesti paradajza koji će da nikne iz moje glave kad budem pod zemljom
vissnja i optimist, hvala na pojašnjenju.
"živimo" u sjećanjima drugih i/li u našim djelima koja "žive" i nakon naše smrti. to bi bilo to. meni dovoljno, dapače, bila bih prezadovoljna da barem tako bude.Eto, ja to zamišljam kao našu bit i vjerujem da ta bit i dalje živi (negdje) kad tijelo umre. Ali nikako ne tvrdim da je to tako
dawkins je to jako lijepo rekao...
“We are going to die, and that makes us the lucky ones. Most people are never going to die because they are never going to be born. The potential people who could have been here in my place but who will in fact never see the light of day outnumber the sand grains of Arabia. Certainly those unborn ghosts include greater poets than Keats, scientists greater than Newton. We know this because the set of possible people allowed by our DNA so massively exceeds the set of actual people. In the teeth of these stupefying odds it is you and I, in our ordinariness, that are here.We privileged few, who won the lottery of birth against all odds, how dare we whine at our inevitable return to that prior state from which the vast majority have never stirred?”
― Richard Dawkins, Unweaving the Rainbow: Science, Delusion and the Appetite for Wonder
da, mene nekad zna da onako, baš uplaši, možda je bolja reč zaprepasti
uveče kad gledam ovo svoje obožavano dete, cela ta gomila slučajnosti koja je dovela baš do mene, MMa, nje
ono, koje su bile šanse da se baš mi rodimo
Cvijeta, ne kakima daaaj winnerice, mrvo ladno ispališ da je teta u vrtiću demonolog i pomoćnica istjerivaču đavla, kažeš da u europi postoji studij demonologije o kojem se šuti (tko šuti? KC? i, što je najzanimljivije, ako svi šute, a kako ti onda znaš za to?), topik lagano pretvoriš u scenarij prosječnog holivudskog horora (tu je i rehab malo začinila s onim svojim prizivanjima) i sad se čudiš što se čudimo.
pa da je striptizeta, sigurno bi zanimljiv topik bio. a kamoli pomoćnica egzorciste. ne znam kako vi, al meni mašta sad radi sto na sat
Zuska je složila post kako ona ne vjeruje u takve stvari jer je odrasla u ateističkoj obitelji i nema takve konstrukcije u mislima, pa ja rekoh kako se onda onakvo što dogodilo jednoj ateističkoj obitelji (a obitelj svjedoči da se dogodilo) ? Al nebitno, sve je otišlo u krivom smjeru, u seciranje filma i pričom o demonologiji.
pa da, ateisti ne negiraju nužno neku šta ja znam, spiritualnost, reinkarnaciju... otkud znam
neki naravno da, ali ne svi
eto i to mi je još jedna savršenost ljudskog uma, čoveka
koliko ima različitih verovanja, ubeđenja, promišljanja o istoj stvari
još kad bi se međusobno više poštovali, no dobro... razumem i tu stranu ljudske prirode da ubeđujući druge zapravo ubeđuje sebe da je to u šta veruje jedina istina
Eto, tome težimo svi, tražimo tu dovoljnost da bismo bili zadovoljni
Neki ju nađu u sjećanjima drugih, neki u djelima, neki u religiji…
vissnja…opet mi slično
Čovjek uopće nije savršen, ono što je savršeno je priroda.Tako što su to samo dijelovi jedne savršene cjelineČovjek je savršen sam po sebi, čudo sa svojim manama, vrlinama, dobrim i lošim stranama…ništa nije isključivo…
Čovjek je samo trenutno najdominatnija vrsta na ovoj planeti i to jako mlada vrsta, najmlađa od nastanka ovog našeg planeta.. Da kojim slučajem dinose nije pomeo meteor, ne bi se otvorila šansa za razvoj i dominaciju sisavaca vjerojatno nikada.
I da se nadovežem na moju gornju misao zašto je priroda savršena, zato što brutalno i bez imalo osjećaja selektira bolesno i neuspijelo za samostalan život.vissnja…pisale smo u isto vrijeme
Mislim da tako uglavnom biraju oni malo hrabriji, svjesniji sebe, oni koji se ne boje života i njegovih posljedica jer naravno da život sa sobom nosi i osobne neuspijehe, razočarenja, greške, a ponekad upravo iz toga proizašle nesnosne unutarnje boli, a iza kojih stoje ničija druga već naša osobna odgovornost i ako smo pred ikim odgovorni, to smo pred samima sobom, ali često treba imati hrabrosti to priznati i sa time živjeti iz dana u dan, ne čekajući da nas netko pomiluje i pošalje na neko bolje mjesto nego gdje živimo sada, što je u biti tračenje života koji je sam po sebi predragocijen, osim toga imamo samo jedan.
Zapravno ne čudi jedna opća pojava, kako ljudi idu stariji, često u mladosti i nevjernici, pod stare dane se okreću vjeri, molitvama, bogu, ili bogovima. Razlog je ništa drugo nego strah, strah od smrti.
Ponekad zavidim ljudima poput tebe, koji ne gaje ni mrvicu sumnje da u biti nema ničega, nikakvog stvoritelja, već jasno mogu razdijeliti stvarnost od fikcije.
Ja nisam baš skroz načisto, a voljela bi to biti, mislim da je obiteljska tradicija u mom slučaju ostavila priličan trag.
Ponekad se doista teško otrgnuti onome što nas je oblikovalo od ranog djetinjstva, to nas ipak na neki način obilježi za čitav život, što naravno nekad uopće nije tako loše.
Sinatra mi je recimo i danas drag, i nimalo ne sumnjam da je upravo njegova glazba odredila moj današnji glazbeni ukus kojeg nimalo ne propitujem, a ne propitujem ga jer nema dominatno djelovanje sa suštinu mog života, u mom slučaju nije me odredilo ono što danas jesam.
Ja bi radije rekla ne zatrovani, nego već tako mali zaključani, zatvorenog uma. Umjesto da uživaju u predstavi i nakon nje razgovaraju o predstavi, vjerojatno su razgovarale o tome kako je odlazak na predstavu bio baksuz.
Ali bilo je toga i u naše vrijeme, sjećam se nešto da je kružilo neko praznovjerje kada ugledaš trag od aviona na nebu, brzo ti netko mora presjeći kažiprostom krug koji napraviš svojim kažiprsom i palcem jer te inače očekuje baksuz, ili kad vidiš trudnicu netko te treba uštipnuti itd..
Ja mislim da je to faza.... Sjećam se da smo i mi - moje prijateljice i ja - u dobi od 12-14 godina isto tako bile zainteresirane za te stvari: tražile su se djeteline s 4 lista, trebalo se iz kreveta ustati na desnu nogu, trebalo se hodati pločnikom tako da staneš na kocke s pukotinom, ali ne i na samu pukotinu.... sto čuda! Prošlo me negdje u srednjoj školi. To je zapravo igra... Ili ono - ako vidiš jedna kola hitne pomoći, to je nesreća, ako vidiš još jedna isti dan, to je sreća, a ako vidiš i treća kola isti dan - to je sreća u nesreći!
To je dob kad su djeca taman zainteresirana i podložna takvim stvarima. Sve te narodne običaje (što se smatra srećom, a što nesrećom) pamtim baš iz te svoje dobi. Nije da me nešto uštopalo kasnije, he he he... bar mislim da nije. A sposobnosti učenja su mi se dosta dobro izvježbale. I masu toga učim danas svoju djecu (ne o urocima i baksuzima (odlična riječ) nego kako usmjeriti pažnju).
ja se slažem s peterlin. nisu nit zatrovani, niti zaključanog uma nego je to baš dječja faza. i ja se sjećam i tih kola hitne pomoći, a zadnje strane bilježnica su mi bile krcate onih nekih brojki i slova, ono nešto što smo križali dok ne dođeš do jednog slova na koje će ti se zvati dečko, zaboravila sam već kako to ide.
Ovisi sto je kome hrabrost. Ponekad mi se cini da bi mi bas bilo lakse kad nebih vjerovala u nista. Nije bas da vjernik zivi vjerujuci da ga ceka raj pod svaku cijenu. Ima i pakao u cijeloj toj prici,kazna bez mogucnosti pomilovanja,vjecna kazna. Vjecnost u paklu,u kazni. Prilicno zastrasujuce,a moglo bi se reci i hrabro vjerovati u takvo sto. E da je barem samo Raj u pitanju,ali nije. Tako da,šafran, hrabrost je ponekad relativan pojam.
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
ma e, carmina, pored toliko hitlera na svijetu baš se za tebe sprema pakao. taj bog bi onda trebao biti baš jako jako zločest. a onda smo svi nahebali ovako il onako.
Ma i ja se slažem s Peterlin, osim ako i sa 50 i krusur ne hodaju po cesti i pljuckaju na crnu macu
Ma Carmina sve je manje više u životu podložno relativiziranju, ovisno samo koja je točka kome ishodište.
ma e, carmina, pored toliko hitlera na svijetu baš se za tebe sprema pakao. taj bog bi onda trebao biti baš jako jako zločest. a onda smo svi nahebali ovako il onako.
Šafran
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Jel tebi postojanje ateista, agnostika, raznoraznih evanđelja i slično znači da je inkvizicija bila opravdana ? Postojanje vještica ne opravdava postojanje inkvizicije. Ništa ne opravdava inkviziciju. I najozbiljnije me čudi da nikad nisi čitala ili čula o vještičarstvu. Dakle, ne govorim o vješticama iz Ivice i Marice, nego o stvarnim ženama koje se smatraju vješticama, briju na povezanost s prirodom, podržavaju drevna vjerovanja i slično.
Već zamišljam tetke po gradu kako pljuckaju zbog crnih macaka
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Slažem se ! Puno je lakše biti ateist, nego vjernik i hodati svijetom neopterećen mišlju o Paklu i slično
Može biti, ali kad udari bolest, ateist zna-gotovo je, agnostik se nada da možda i nije, a vjernik se veseli (ukoliko se ispovjedio) susretu sa Svevišnjim
Jesi li sigurna? Vjernik katolik ode na ispovijed i olakša dušu, dobije pokoru i odradi, a ateisti i agnostici moraju živjeti sa svojim grijesima do smrti.Slažem se ! Puno je lakše biti ateist, nego vjernik i hodati svijetom neopterećen mišlju o Paklu i slično
uvjeravam vas da vecina ateista uopce ne zivi sa svojim grijesima
A o kojim grijesima pričate?
Dali pričamo o nedolascima na misu, postu i sl.?
Životu sa razvedenim ili razvedenom?
Ili govorimo o krađi, ubojstvima i tako to?
a sad kad je Peterlin ovako napisala zvuči logično
ja sam više mislila "zatrovani" u smislu da im se kod kuće o tome priča, da žive sa tim
jer gledam svoje dete i znam da nigde to nije mogla da čuje
to je sindrom majke predškolskog deteta
I tko je onda hrabriji? Vjernik, agnostik ili ateist?
da da,al nama su se tresle gace cili zivot,mozemo se valjda pretkraj veselit
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
To s hrabrošću nema veze. Ima sa svješću. A nek vidim nekoga tko bi se usudio tvrditi da neka od navedenih skupina nema savjesti...
Ma vi ste hrabriji.....i pametniji.....i sve ste vi
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Vernici iz moje okoline, oni koji mi zameraju moj ateizam, uglavnom imaju argumente da ja sad mogu da živim ne poštujući nikakve moralne vrednosti. I pitaju se kako mogu da razlikujem dobro od zla.
Ostali nemaju problema sa mojim ateizmom kao ni ja sa njihovom verom.
Ne znam, o veri kao nečemu što bi me vodilo kroz život ne razmišljam uopšte. Ako se nekad nađem pred teškom odlukom, u problemu ili slično, jedino mi u misli dolazi mama i pitam se šta bi ona uradila
ma moš mislit što se veselite, svima se jednako tresu gaće pred krajda da,al nama su se tresle gace cili zivot,mozemo se valjda pretkraj veselit
Pa ništa od toga za ateistu nije grijeh jer ne vjeruje, osim grijeha koji su grijesi pred svjetovnim zakonom za koji odgovara novčanom globom, čuzom ili stolicom, jedanko kao i vjernik ili?
Vissnja...nemam rijeci. Takve bi vjernike s tim izjavama :cenzuraaAa:
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Pa svaki čovjek ima savijest, da li je ima više ili manje nema nikakve veze sa time da li je vjernik, agnostik ili ateist. A da vidim da li se netko usudi tvrdjeti da jedna od skupina ima više savijesti od druge per se
kažem ti ja, svima se isto tresu gaće, nema to veze s hrabrošću.
ja ne znam kako vi, al kao da tek tako možeš odlučiti - e sad ću ja bit vjernica. šta da radim, kad kao i vissnja jednostavno valjda nemam taj dio mozga i gotovo
a mislim da isto vrijedi i obratno.
e sad, nije trebalo to da pominješPa svaki čovjek ima savijest, da li je ima više ili manje nema nikakve veze sa time da li je vjernik, agnostik ili ateist. A da vidim da li se netko usudi tvrdjeti da jedna od skupina ima više savijesti od druge per se
možda bi se neko i javio, a sad ovako, gde sme
ma moš mislit što se veselite, svima se jednako tresu gaće pred kraj
Ne bih znala,jos nisam umirala
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Cvijeto, boga mi i ja mislim.
Vissnja
A ja sam danas stvarno u nijesam modu, sve mi je na ije
Ma vi ste hrabriji.....i pametniji.....i sve ste vi
Carmina, ti si u formi!
Čitam vas, baš ste mi zabavne.
cvijeta, nekim pojedincima (da ih ne imenujemo) se malo više tresu gaće nego drugima, je li?
jedino humor pomaže moja vertex, jedino humor
A znaš koliko mozga nam samo stoji neiskorišteno, možda i ti u zadnji čas otkriješ potencijal za onostrano koji misliš da nemaš :Djedino humor pomaže moja vertex, jedino humor
Posljednje uređivanje od vertex : 23.04.2014. at 10:23
kod moje none suprotno bilo, to sam već pisala čini mi se.
cijeli život je bila vjernica, pred kraj je počela sumnjati. prvo je devedesetih prestala ići u crkvu (ok, vratila se nako što je račan pobiejdio na izborima
iako, oko toga se stvarno ne sekiram, hebaj ga, ako joj je to zamjerio nakon cijelog života što je bila dobra, il recimo meni što ne vjerujem u njega, onda je stvarno zločest i jalan i tašt. a onda, ko zna kako je i u tom raju, sigurno ne baš dobro.
Ni ja se ne sekiram, u istom duhu :D
vezano za nadnaravno - a možda i praznovjerje - da prenesem svoja iskustva
pokojni pradjeda mi je ekskomuniciran iz crkve, nakon što su otkrili da je prakticirao bijelu magiju.
kako pričaju, koristio je magiju da liječi živinu, tjera oluju od sela - uglavnom za pozitivne stvari
koje su svima u selu išle na ruku
nikome nije htio otkriti tajnu "zanata", zbog teških noćnih mora.
otišao je u grob, njegov lik zavijen u totalnu misteriju.
i tako mi nakon x godina, u srednjoj školi, odlučimo prizvati njegov duh (to je bilo negdje 80tih).
dakako, preko dana jer smo se bili ustrtarili, ali nedovoljno da odustanemo od genijale ideje.
nabavili neku ploču za prizivanje, počeli mantrati za stolom.
kad odjednom čujemo prasak u WC-u i vidimo da je vodokotlić (onaj starinski, što stoji gore) pukao,
i da voda curi dolje.
skupimo brže bolje vodu koliko smo mogli, vratimo se za stol i
poručimo pradjedi da se što prije vrati natrag odakle je došao,
jer da nam više nije do spike s njim
inače, u selu gdje je živio postoji stari mlin gdje se redovito javljaju pokojnici.
ako nekog zanima
Istina!kažem ti ja, svima se isto tresu gaće, nema to veze s hrabrošću.
ja ne znam kako vi, al kao da tek tako možeš odlučiti - e sad ću ja bit vjernica. šta da radim, kad kao i vissnja jednostavno valjda nemam taj dio mozga i gotovo
a mislim da isto vrijedi i obratno.
Inače, ovo mi je jedan od boljih topica u zadnje vrijeme, baš za razbibrigu.
A da otvorimo jedan o tome što očekujemo nakon smrti (sad ni sama ne znam da li se zafrkavam ili ne...) ?
Uvijek možeš na tulum prekoputaa onda, ko zna kako je i u tom raju, sigurno ne baš dobro.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom