 |
|||
Zbog ovog ja stvarno ne mogu prihvatiti ni jednu religiju kao svoju.cvijeta73 prvotno napisa
il recimo meni što ne vjerujem u njega, onda je stvarno zločest i jalan i tašt. a onda, ko zna kako je i u tom raju, sigurno ne baš dobro.
Totalno mi je nevjerojatno, da bog dijeli i prihvaća ljude prema tome u koju su crkvu išli ili nisu išli i kakve su molitve izgovarali.
To mi je malo nazadno za neko vrhunsko biće.
Mislim, neš ti, ili svi isto ili nitko.
Gita nije to moje mišljenje da Bog tako dijeli..dapače. Bolje biti "dobar" ateist nego "loš" vijernik.
Dobro je dobro,loše je loše. Uzalud ti sve molitve ako si "kaka"
Imaš prispodobu o farozeju...neda mi se sad tražit,lijenost
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Uvijek možeš na tulum prekoputa
Uvijek si optimistična
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
u svakoj šali ima istine
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
x
baš tako i ja razmišljam
svemogući i dobri bog koji je stvorio čoveka po svom liku
ne može, ne može deliti ljude prema tome kojom se rukom krste ili na koju se stranu sveta okreću dok se mole
ja ne znam, često razmišljam koja bi bila svrha života
uopšteno, pojma nemam
ne znam ni koja je svrha mog života, osim da u njemu uživam. pa to i radim veći deo vremena :hedonista:
U tome i jest fora, ne dijeli to nikakv bog, već ljudi. Ma ajmo se samo začas vratiti na početke judaizma, kršćanstva, ili islamizma ili budaizma, kako su uopće nastali, razvili se, kako i zašto postale dominante religije baš u određenim dijelovima zemaljske kugle.
Vissnja, svrha tvog, mog svačijeg žvota je jednostavno i prosto razmonožavanje, tj. opstanak vrste.
E sad, to što mi sebi volimo kao vrsta pripisivati neki posebni, vanovozemaljski (da ne kažem baš vanzemaljski) značaj i svrhu, e to je pak drugi par rukava.
Posljednje uređivanje od šafran : 23.04.2014. at 11:52
Uvijek si optimistična
Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Svaki put kad čitam tvoje postove, pomno pročitam i Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
da, to onako kako bi Optimist rekla, poljoprivredno objašnjenje
ali šta ja imam od toga? gde je tu za mene satisfakcija?
Pa dok radiš na razmnožavanjugde je tu za mene satisfakcija?
Ček da Peterlin otvori novi topikda, to onako kako bi Optimist rekla, poljoprivredno objašnjenje
ali šta ja imam od toga? gde je tu za mene satisfakcija?
Ali ni ovo baš nema puno smisla. Tako da meni nije baš prosto i jednostavno. Biološki, jasno mi je da se može tako gledati. Ali filozofski, intimno, teško da je to odgovor na moje pitanje zašto postojim i čemu sve skupa.
S tim da ja već duže vrijeme ne razmišljam puno o tim pitanjima "zašto", više mi je "kako". Što dajem, što trebam dati, kakva sam, kakva želim biti. "Zašto" mi se čini van mog dometa, pa sam ga pustila da stoji po strani. Zadovoljilo bi me i da nema odgovora, nekako mi se čini da mi nije nužno da imam neku određenu svrhu. Odnosno, da mi netko kaže svrhu, ja bi opet pitala: a zašto to?
Posljednje uređivanje od vertex : 23.04.2014. at 11:59
Pa dok radiš na razmnožavanju
Pa dok radiš na razmnožavanju
pa da vertex, i ja isto
a u međuvremenu ovako kako Optimist kaže
Bile ste brže od mene. Poljoprivredno objašnjenje, da, baš to
vrijedi i kriš-kraškažem ti ja, svima se isto tresu gaće, nema to veze s hrabrošću.
ja ne znam kako vi, al kao da tek tako možeš odlučiti - e sad ću ja bit vjernica. šta da radim, kad kao i vissnja jednostavno valjda nemam taj dio mozga i gotovo
a mislim da isto vrijedi i obratno.
smatram se vjernicom, vjerojatno bi me sad mnogi gađali češnjakom,
ali nikako ne mogu vjerovati u nešto, samo zato što mi je to netko odredio ili naredio.
na boga gledam svojim očima, ne očima nekog drugog ko mi kaže
-e baš to ne valja, moraš biti protiv toga ili obratno.
mislim da imam dovoljno zdravih moždanih vijuga da mogu sama razlučiti
i razdvojiti dobro od lošega.
Svaki put kad čitam tvoje postove, pomno pročitam i Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
:look: lool:
Sent from my chair with coffee in my hand using Tapatalk
Vertex pogodi me u žicu, filzofski i intimno, i ja se pitam svakog dana, posebno od kada imam djecu, to je čudo jedno što djeca mogu emotivno i intimno napraviti od čovjeka, ne, ne želim da je kraj, i maštam da ćemo se ipak jednog dana opet sresti, čak i svoje pse. Jedan dio mene ne želi prestati vjerovati upravo radi toga.
Jes, može, to bi bilo čisto dovoljno
a u međuvremenu ovako kako Optimist kaže
Nije valjda sve u seksu, ima nešto i u alkoholu :vježbačice:
A onaj drugi, već sam pisala o tome, a vjerojatno ću opet, bacila si mi sad udicu na koju sam se zakačila
Nije sve u seksu, ima nešto i u snu poslije seksa :D
kako li smo do seksa stigle da mi je znati?
Siii,siiiii....i ja želim da se jednom sretnemo,i da trčimo sretni po zelenim proplancima,beremo tratinčice...
Ne želim biti humus zauvjeeeeek
Sent from my chair with coffee in my hand using Tapatalk
Joj, ispast će da sam opet ja prva spominjala seks, ali nisam, Optimist je! :brišeznojsčela:
kako li smo do seksa stigle da mi je znati?
Moj internet je prespor,nema šta drugo biti nego urok
Vi o sexu a ja jos o humusu
Sent from my chair with coffee in my hand using Tapatalk
pa to je prva bozja zapovijed tako da nema razloga za cudjenje.
Ja uopće ustvari nisam prihvatila svoju vjeru kao svoju, jednu i jedinu. Bog je jedan a ljudi ga tumače na različite načine..
Uh, sto je ovdje veselo.
O urocima ne znam sto bih rekla
A o svrsi života:
Živjeti najbolje što možeš taj život koji imaš i pokušati ostaviti trag.
zar odgovor na veliko pitanje o životu, svemiru i svemu ostalom nije 42?
Posljednje uređivanje od anamar : 23.04.2014. at 20:38
Vjerujem u to jedino ako je izaslo iz usta Sheldona Coppera
ja sam se zadovoljila s tim odgovorom 42, i više život vidim kao putovanje nego kao nešto što ima smisao. Uostalom i u hičhajkeru je bio zaključak "ok, odgovor je bez sumnje 42, ali koje je pitanje?"
onaj reproduktivni smisao mi je totalno nedostatan, čak i kad gledaš na razini koristi kolektivu/vrsti, po tome mnogi ljudi, npr. Nikola Tesla bi ispali beskorisni za ljudsku vrstu.
CarminaSent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
Evo još do limita:
A ja čekam ii
i dočekam
Ont.. Ima linovih priča?
Eno ja danas vidila kruh naopako pa oplakala od smjeha
A ja sam danas jela kod svekrve kolač koji, između ostalih naziva, neki zovu i vatikanski kruh. Još u srednjoj školi sam radila više manje istu stvar, samo pod nazivom američki kruh prijateljstva (usput, imena kolača, je li to možda treba velikim slovom
http://www.bitno.net/vjera/posast-va.../#.U1gnJlV_vzw
Posljednje uređivanje od vertex : 23.04.2014. at 22:59
joj meni je to propalo, dobila od frenda i zaboravila na to u frižideru, ako je grijeh imati veze s tim kruhom, onda je još veći baciti ga, nego ga ispeći
Strpljena - spašenaA ja čekam i
pročitala, nije grijeh, sad mi je lakše
ovo moje pozivanje na Douglasa Adamsa je trebalo biti šala.
ja bi rekla da koliko je ljudi koji se pitaju toliko je i (ne)točnih odgovora na pitanje o smislu života.
ne vjerujem u univerzalni odgovor.
To je onaj kruh sto se dijeli okolo trećina,jeli to taj? Ma to ti je isto kso i one pismo-molitva sto se šalje okolo pa ti se 15 dan dogodi nešto lijepo. Moš mislit. Praznovjerje sve redom. Koja san ja jadnica kad još vatikanski kruh nije došao do mene. Teški luzer
Carmina, meni je tekst koji to analizira smiješan. S kruhom nemam problema, kao ni s popratnim pričama smišljenim za zabavu. Smiješno mi je da to netko uzima toliko ozbiljno.
Posljednje uređivanje od vertex : 23.04.2014. at 23:15
slazem se potpuno. I smjesno i tragicno u isto vrime. Mislim da nije uopce grijeh to jesti,al brate mili ako mislis da je nesto cudotvorno e onda si sagrijesio protiv svoje pameti
Znam da ti nisi u toj skupini, tebi se samo jeo kruh..ko sto bi i meni
Propitivati je dobro, to i ja radim, vječno propitujem i nikad nisam baš potpuno zadovoljna sa ponuđenim odgovorima.
Koja je svrha naše egzistencije kao čovjeka, svrha svih živih bića na ovom planetu, uključujući i floru ne samo faunu, gledajući iz perspektive unazad koliko čovjek šeće zemljom, ne znam, pitam se i ja ponekad. Čisto egzistencijalno gledajući životinje i biljke nam služe kao hrana, kao i što životinjama druge životinje i biljke služe kao hrana. Pitanje je zašto se razmnožavamo. Životinje to rade nagonski, mi valjda danas manje nagonski, više svjesno, ali svima nam je zajednički cilj, potomostvo.
Ako se vratimo na početke nastanka ovog planeta dok još nije bilo živih bića, čak ni planktona, ničega, samo užarena masa, i pratimo razvoj i stvaranje planeta i ovog našeg i svih ostalih u našem sunčevom sustavu, stvari mi nekako postaju jasnije oko svrhe. Slučajnost je ono što što mene prilično zadovoljava kao ponuđeni odgovor. Miljuni godina su trebali da planet zemlja postane ovakav kakvog ga znamo danas, milijuni godina su bili potrebni da se začme život na zemlji kada su za to postepeno nastajali potrebni uvijeti. Šarolikost flore i faune se tolkom tih milijuna godina drstično izmjenjao i vjerojatno će se tokom sljedećih miljuna godina izmjenjati. Smatram da smo mi samo prolaznost, jedna etapa, kao i što su bili na primjer dinosi, koji su ovaj palanet nastanjivali daleko duže nego mi do sada. Mi, odnosno sisavci su spletom okolnosti, kako to već u prirodi biva, slučajno dobili šansu. Koliko ćemo trajati, na to nitko ne može ponuditi odgovor.
Mislim da je slučajnost ono što upravlja i samim svemirom. Slučajnost su i meteori kojima je zemlja, kao i svi ostali planeti izloženi stalno, dok se ne pojavi onaj jedan koji će opet biti preveliki i neće izgorijeti u zemljinoj atmosferi ili razoriti samo jedan grad kao što je nedavno bio slučaj u Rusiji, već opet čitav planet i većinu života na njemu, ili možda ovaj puta i sav, i vratiti planet u početno stanje prije 4 milijarde godina.
Ili će prije toga možda eruptirati Yellowstone koji neće odmah uništiti sav život na zemlji kao što bi bio slučaj sa prevelikim meteorom, ali će ga postepeno ugušiti. Sunce neće moći prodirati na zemlju nekoliko godina, dovoljno da zatre floru u potpunosti, uništi kisik, a životinjski i biljni svijet bez sunca, vode i kisika ne mogu opstati, ne na ovom planetu i ne ove vrste koje poznajemo danas, ukljućujući i nas. Velike su šanse da pod zemljinom korom dio flore i faune preživi, pa kad se planet ponovno "razbistri" omogući razvoj opet nekim novim vrstama.
I to je ono što nije fikcija, već realnost, postoji vjerojatnost, realna šansa da se tako nešto jednom ponovno odigra na ovom planetu, ne možda danas, sutra, za 10 godina, ali kroz možda narednih 500, 1000 ili miljun godina, što u vremenskim okvirima starosti svemira, ili samo ovog našeg planeta uopće nije nešto puno vremena.
Uzmimo samo mjesec koji se svake godine udaljva od zemlje za 2 cm, što je ništa, malo u ovim našim vremenskim okvirima, ali to udaljvanje u širim vremenskim okvirima će jednom dovesti do toga da će mjesec izletiti sa svoje putanje i odlediti ili prema zemlji ili negdje u svemir, mjesec održava stabulnost zemljine putanje, oceana i vremenskih uvijeta. Jednom će i sunce doći svome kraju, ali tek za kojih desetak milijuna godina, vremenski okvir koji je za naše pojmove prevelik pa se vjerojatno djelomično i zbog toga soječamo kao vrsta nedodoriljivi i posebni.
U ovim silnim milonima i milijardama godina, krivo sam napisala vremenski okvir procijene trajanja sunca, ne 10tak miljuna godina, nego još nekih 500 miljuna godina.
safran, lijepo pises.
jefan njem filozof je jednom rekao da smo mi (mi sada) neandertalci buducnosti. da smo u biti potpuno nebitni u tim vremenskim okvirima koje opisujes.
Zgodno.
Tako ja ponekad i vidim našu "civilizaciju".
Pa šta ja znam, šafran, nekako mi to što pišeš nije neki novi i dosad nečuveni pogled na stvari
Zezam te malo, ali kako ti je post dug i edukativan, nekako mi je bilo kao da misliš da sam trećaš u školskoj klupi koji prvi put čuje takve stvari.
Međutim, ovo o čemu ti pišeš je opis stanja stvari, da tako kažem, koji implicitno daje odgovor da smisla zapravo nema, odnosno da je pitanje o smislu bespredmetno.
Većina ljudi ipak u sebi ima potrebu za spoznavanjem smisla i svrhe. To ne znači da oni nužno postoje, ali ni povijest svemira i naša malenost i kratkotrajnost ne znači da ne postoje.
čitala sam u jutarnjem intervju s nekim našim svećenikom koji je u vatikanu, dosta visoko pozicioniran.
čovjek, iako ima skroz suprotan svjetonazor mojem, prije svega se to odnosi na činjenicu da je desničar, mora biti jako pametan. iako mislim skroz suprotno, zanimljivo mi ga je bilo čitati.
evo što kaže o dijelu vječnog života, s aspekta kršćanstva:
nije loše, ha?Kršćanstvo ima objavu da “kad si jednom ušao u kolo egzistencije, bivstva, nema više izlaza, egzistencija se nastavlja”. Ostaje misterij kakav je taj nastavak egzistencije.
al bojim se da opet ne vjerujem
Nemoj biti tako sujetnaPa šta ja znam, šafran, nekako mi to što pišeš nije neki novi i dosad nečuveni pogled na stvari
Zezam te malo, ali kako ti je post dug i edukativan, nekako mi je bilo kao da misliš da sam trećaš u školskoj klupi koji prvi put čuje takve stvari.
Međutim, ovo o čemu ti pišeš je opis stanja stvari, da tako kažem, koji implicitno daje odgovor da smisla zapravo nema, odnosno da je pitanje o smislu bespredmetno.
Većina ljudi ipak u sebi ima potrebu za spoznavanjem smisla i svrhe. To ne znači da oni nužno postoje, ali ni povijest svemira i naša malenost i kratkotrajnost ne znači da ne postoje.
Ma bože me sačuvaj da ja ovdje sad otkrivam toplu vodu ili držim neko predavanje, ajme meni, pa ima literature i literature o tome, znastvenih dokumentaraca nebrojeno, svako malo se nešto vrti o tome na nekom od kanala, nema više tople vode, ja sam samo iznijela ono kako ja razmišljam o toj našoj svrsi postojanja, o žvotu, svijetu općenito, postojanju, bogu, i što meni "sijeda",što mi se vrti kao film u glavi. Zašto imam takve stavove kakve imam i zašto ne mogu vjerovati u postojanje boga, iako sam već rekla, rado bih iz mnogih razloga. Iskreno, ne znam kako bi ih, ta svoja razmišljanja, stavove uopće iznijela i opisala, nego ovako kako jesam. Eto samo to. Ja sam ustvari mislila da ćemo možda malo nastaviti raspravu u tom nekom tonu, a nipošto nisam držala neku lekciju. Mene ovo zanima, jako me zanima i sretna sam kad imam sa kime o tome malo razgovarati, ili kad se bar malo nađemo na istoj strani poimanja života i svijeta općenito.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
