Jes, može, to bi bilo čisto dovoljnovissnja prvotno napisa
a u međuvremenu ovako kako Optimist kaže
 |
|||
|
|
|||
Jes, može, to bi bilo čisto dovoljno
a u međuvremenu ovako kako Optimist kaže
Nije valjda sve u seksu, ima nešto i u alkoholu :vježbačice:
vrijedi i kriš-kraškažem ti ja, svima se isto tresu gaće, nema to veze s hrabrošću.
ja ne znam kako vi, al kao da tek tako možeš odlučiti - e sad ću ja bit vjernica. šta da radim, kad kao i vissnja jednostavno valjda nemam taj dio mozga i gotovo. pa sve da racionalno i kažem sebi - e, to ti je cvijeta moja bolje, ne mere, ne ide.
a mislim da isto vrijedi i obratno.
smatram se vjernicom, vjerojatno bi me sad mnogi gađali češnjakom,
ali nikako ne mogu vjerovati u nešto, samo zato što mi je to netko odredio ili naredio.
na boga gledam svojim očima, ne očima nekog drugog ko mi kaže
-e baš to ne valja, moraš biti protiv toga ili obratno.
mislim da imam dovoljno zdravih moždanih vijuga da mogu sama razlučiti
i razdvojiti dobro od lošega.
Svaki put kad čitam tvoje postove, pomno pročitam i Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk
:look: lool:
Sent from my chair with coffee in my hand using Tapatalk
Vertex pogodi me u žicu, filzofski i intimno, i ja se pitam svakog dana, posebno od kada imam djecu, to je čudo jedno što djeca mogu emotivno i intimno napraviti od čovjeka, ne, ne želim da je kraj, i maštam da ćemo se ipak jednog dana opet sresti, čak i svoje pse. Jedan dio mene ne želi prestati vjerovati upravo radi toga.
Nije sve u seksu, ima nešto i u snu poslije seksa :D
kako li smo do seksa stigle da mi je znati?
Joj, ispast će da sam opet ja prva spominjala seks, ali nisam, Optimist je! :brišeznojsčela:
kako li smo do seksa stigle da mi je znati?
Siii,siiiii....i ja želim da se jednom sretnemo,i da trčimo sretni po zelenim proplancima,beremo tratinčice...
Ne želim biti humus zauvjeeeeek
Sent from my chair with coffee in my hand using Tapatalk
Moj internet je prespor,nema šta drugo biti nego urok
Vi o sexu a ja jos o humusu
Sent from my chair with coffee in my hand using Tapatalk
pa to je prva bozja zapovijed tako da nema razloga za cudjenje.
Ja uopće ustvari nisam prihvatila svoju vjeru kao svoju, jednu i jedinu. Bog je jedan a ljudi ga tumače na različite načine..
Uh, sto je ovdje veselo.
O urocima ne znam sto bih rekla
A o svrsi života:
Živjeti najbolje što možeš taj život koji imaš i pokušati ostaviti trag.
zar odgovor na veliko pitanje o životu, svemiru i svemu ostalom nije 42?
Posljednje uređivanje od anamar : 23.04.2014. at 21:38
Vjerujem u to jedino ako je izaslo iz usta Sheldona Coppera
ja sam se zadovoljila s tim odgovorom 42, i više život vidim kao putovanje nego kao nešto što ima smisao. Uostalom i u hičhajkeru je bio zaključak "ok, odgovor je bez sumnje 42, ali koje je pitanje?"
onaj reproduktivni smisao mi je totalno nedostatan, čak i kad gledaš na razini koristi kolektivu/vrsti, po tome mnogi ljudi, npr. Nikola Tesla bi ispali beskorisni za ljudsku vrstu.
ovo moje pozivanje na Douglasa Adamsa je trebalo biti šala.
ja bi rekla da koliko je ljudi koji se pitaju toliko je i (ne)točnih odgovora na pitanje o smislu života.
ne vjerujem u univerzalni odgovor.
A ja čekam ii
i dočekam
Ont.. Ima linovih priča?
Eno ja danas vidila kruh naopako pa oplakala od smjeha
Strpljena - spašenaA ja čekam i
A ja sam danas jela kod svekrve kolač koji, između ostalih naziva, neki zovu i vatikanski kruh. Još u srednjoj školi sam radila više manje istu stvar, samo pod nazivom američki kruh prijateljstva (usput, imena kolača, je li to možda treba velikim slovom
http://www.bitno.net/vjera/posast-va.../#.U1gnJlV_vzw
Posljednje uređivanje od vertex : 23.04.2014. at 23:59
joj meni je to propalo, dobila od frenda i zaboravila na to u frižideru, ako je grijeh imati veze s tim kruhom, onda je još veći baciti ga, nego ga ispeći
pročitala, nije grijeh, sad mi je lakše
To je onaj kruh sto se dijeli okolo trećina,jeli to taj? Ma to ti je isto kso i one pismo-molitva sto se šalje okolo pa ti se 15 dan dogodi nešto lijepo. Moš mislit. Praznovjerje sve redom. Koja san ja jadnica kad još vatikanski kruh nije došao do mene. Teški luzer
Carmina, meni je tekst koji to analizira smiješan. S kruhom nemam problema, kao ni s popratnim pričama smišljenim za zabavu. Smiješno mi je da to netko uzima toliko ozbiljno.
Posljednje uređivanje od vertex : 24.04.2014. at 00:15
slazem se potpuno. I smjesno i tragicno u isto vrime. Mislim da nije uopce grijeh to jesti,al brate mili ako mislis da je nesto cudotvorno e onda si sagrijesio protiv svoje pameti
Znam da ti nisi u toj skupini, tebi se samo jeo kruh..ko sto bi i meni
U ovim silnim milonima i milijardama godina, krivo sam napisala vremenski okvir procijene trajanja sunca, ne 10tak miljuna godina, nego još nekih 500 miljuna godina.
safran, lijepo pises.
jefan njem filozof je jednom rekao da smo mi (mi sada) neandertalci buducnosti. da smo u biti potpuno nebitni u tim vremenskim okvirima koje opisujes.
Zgodno.
Tako ja ponekad i vidim našu "civilizaciju".
Pa šta ja znam, šafran, nekako mi to što pišeš nije neki novi i dosad nečuveni pogled na stvari
Zezam te malo, ali kako ti je post dug i edukativan, nekako mi je bilo kao da misliš da sam trećaš u školskoj klupi koji prvi put čuje takve stvari.
Međutim, ovo o čemu ti pišeš je opis stanja stvari, da tako kažem, koji implicitno daje odgovor da smisla zapravo nema, odnosno da je pitanje o smislu bespredmetno.
Većina ljudi ipak u sebi ima potrebu za spoznavanjem smisla i svrhe. To ne znači da oni nužno postoje, ali ni povijest svemira i naša malenost i kratkotrajnost ne znači da ne postoje.
Nemoj biti tako sujetnaPa šta ja znam, šafran, nekako mi to što pišeš nije neki novi i dosad nečuveni pogled na stvari
Zezam te malo, ali kako ti je post dug i edukativan, nekako mi je bilo kao da misliš da sam trećaš u školskoj klupi koji prvi put čuje takve stvari.
Međutim, ovo o čemu ti pišeš je opis stanja stvari, da tako kažem, koji implicitno daje odgovor da smisla zapravo nema, odnosno da je pitanje o smislu bespredmetno.
Većina ljudi ipak u sebi ima potrebu za spoznavanjem smisla i svrhe. To ne znači da oni nužno postoje, ali ni povijest svemira i naša malenost i kratkotrajnost ne znači da ne postoje.
Ma bože me sačuvaj da ja ovdje sad otkrivam toplu vodu ili držim neko predavanje, ajme meni, pa ima literature i literature o tome, znastvenih dokumentaraca nebrojeno, svako malo se nešto vrti o tome na nekom od kanala, nema više tople vode, ja sam samo iznijela ono kako ja razmišljam o toj našoj svrsi postojanja, o žvotu, svijetu općenito, postojanju, bogu, i što meni "sijeda",što mi se vrti kao film u glavi. Zašto imam takve stavove kakve imam i zašto ne mogu vjerovati u postojanje boga, iako sam već rekla, rado bih iz mnogih razloga. Iskreno, ne znam kako bi ih, ta svoja razmišljanja, stavove uopće iznijela i opisala, nego ovako kako jesam. Eto samo to. Ja sam ustvari mislila da ćemo možda malo nastaviti raspravu u tom nekom tonu, a nipošto nisam držala neku lekciju. Mene ovo zanima, jako me zanima i sretna sam kad imam sa kime o tome malo razgovarati, ili kad se bar malo nađemo na istoj strani poimanja života i svijeta općenito.
Htjela sam se još samo malo nadovezati na ovu tvoju rečenicu. U jednom od dukumentaraca koji sam gledala, ne znam više, prije koju godinu, dok još nije bilo klinaca u svakom slučaju, pa sam imala i malo više vremena, bilo je baš nešto govora o smislu svemira, u stvari više o tome kako on nastaje matematičkom preciznošću, bilo je objašnjeno kako su došli do tih zaključaka i kojim izračunima i promatranjima, ali toga se više ne sjećema točno, uglavnom on se širi konstatno, buja i raste i da planete koje nastaju, tj. zvijezde nove nastaju matematički precizno što je smisao sam za sebe, kao i matemitka..žao mi je što se ne sjećam više, ali ovo mi je ostalo u sjećanju.
Meni Svemir, kao i naša mala Zemlja i život na njoj, definitivno imaju zapanjujuću ljepotu neovisno o postojanju višeg smisla.
Kažu danas da svemir nije kaotičan, nema kaosa, kako se nekad mislilo, nego u biti vlada red i ravnoteža, na ovom našem planetu više manje također, a ravnoteža je ugodna i lijepa. Istina je da svako toliko negdje izbije kaos, i u svemiru i na zemlji, ali sve opet teži vraćanju u ravnotežu. To je onaj jedan vid ljepote, a drugi pak nalazim stalno, gdje god čovjek baci pogled, u stvaranju novog života, dječjem smijehu, poeziji, zalasku sunca, plesu delfina na pučini oceana, mljećnoj stazi, jupiteru..Slaže se s tobom potpuno, zaustavljaju dah
čitala sam u jutarnjem intervju s nekim našim svećenikom koji je u vatikanu, dosta visoko pozicioniran.
čovjek, iako ima skroz suprotan svjetonazor mojem, prije svega se to odnosi na činjenicu da je desničar, mora biti jako pametan. iako mislim skroz suprotno, zanimljivo mi ga je bilo čitati.
evo što kaže o dijelu vječnog života, s aspekta kršćanstva:
nije loše, ha?Kršćanstvo ima objavu da “kad si jednom ušao u kolo egzistencije, bivstva, nema više izlaza, egzistencija se nastavlja”. Ostaje misterij kakav je taj nastavak egzistencije.
al bojim se da opet ne vjerujem
Ja razmisljam ko safran, pitanje smisla ljudi ko vrste me ne zanima na neki dugi rok osim ko sf razbibriga, zanima me perspektiva ovje i sada i tipa iducih pet generacija drugo mi je prevec. Nije za nobela al je jedan konstantni antipod razmisljanjima da si bez sviesti o svrsi besmislen i da mozes oko toga bit emotivno neutrala stila 42 i da mozes normalno i sretno postojat bez odgovora na zasto.
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.04.2014. at 11:24
Ja sam isto 42
Nisam čitala nit gledala Douglasa Adamsa, al vidim da je čitao Wittgensteina
When the answer cannot be put into words, neither can the question be put into words.
The riddle does not exist.
ne samo to. ja uopce ni ne mislim itko uopce moze biti siguran u neku 100 %nu svrhu. ako bi ona uopce kao takva u apsolutistickom smislu i postojala.
sto se mene tice, ja uopce ne vidim da bilo koja religija nudi ikakvu svrhu. niti da bi onostrani zivot, kako bi ga bilo, uopce bio svrha. uostalom sto je onda svrha i smisao onostranog zivota?
da taj set pravila ovakvih i onakvih ljudima koji ih trebaju daje neke okvire, mi je jasno. ali ne vidim da per se daje svrhu i smisao zivotu kao takvom.
sva umjetnost, filozofija, sva dostignuca ljudskog uma, sve sto nam dira srce i dusu, sam zivot, sve sto nas okruzuje i sve sto stvaramo, je puno i smisla i svrhe.
jedino sto je malo, premalo vremena.
Evo što meni izazove kratki spoj u glavi:
Ako je svemir konačan, znači da ima neki kraj.
Što je iza kraja?
I meni, i tu mi odma pada na pamet ono što je mama courage napisala, da smo neandertalci budućnosti, makar sam možda i fulala točnu poantu jer nisam čitala tog filozofa, ali dalo mi je ideju.
U biti ne zna se pouzdano da li je svemir konačan, da li je isprekidan, ili višestruko isprepleten, ustvari neka nova mjerenja govore u prilog plošnosti svemira sa beskonačnim širenjem, ono što smatraju je da tek kada fizičari nekih narednih generacija otkriju i potvrde jednu od narednih teorija koja će u biti ujedinjavati opću teoriju ralativnosti i kvantnu fiziku, će biti moguće razumjeti odnosno proširiti razumjevanje svemira dalje. Ona će se zvati teorija svemira, odnosno teorija svega, tako nešto. Slično onom što je dovelo do toga da se danas pouzdano zna da svemir nije statiičan, nego dinamičan.
Što se nalazi iza granica svemira je tipično naše "neandertalsko" pitanje, tj. naše ljudske sposobnosti promatranja i poimanja dolaze jednostavno do granica na ovom našem sadašnjem stupnju razvoja zato i imamo velikih problema sa poimanjem beskonačnosti, to nas jednostavno baca na same granice naših sposobnosti razmišljanja.
Ako se svemir uzme kao nešto što stoji za jedno veliko sve u prostornom smislu, onda nema granica, ne postoji ništa iza. Svemir je jednostavno rečeno ukupnost svega tj. prostor u kojem egtistira naprosto sve. Izvan nečega što sadrži u sebi baš sve, ne može postojati više ništa, a da pripada prostoru ili vremenu. To bi se možda dalo objasniti sa krugom, kada promatramo neki kruh odozgora čini se konačnim, ali ako gledamo njegov opseg, u biti je beskonačan, stvar dimnezije odnosno valjda njene percepcije. Tako ja to sebi objašnjavam, proöitala sam to negdje pa tako i prihvatila, jer inače ne mogu pojmiti beskonačnost kao nešto što se podrazumjeva samo po sebi, tu je, eto ga, postoji.
E sad opet ono pitanje, a šta je bilo prije svemira, toga velikog sve, odnosno velikog praska? Valjda onda jedno veliko ništa, ako se uzme da su sa velikim praskom nastali i prostor i vrijeme.
Na kraju svih krajeva uvijek je neki novi početak ♪♫•*¨*•.¸¸♫☼♫¸¸.♫♪♪♫• *¨*•.¸¸♫☼♫¸¸.•*¨*•♫♪
(iz dječje pjesmice, he he he, ali nije to tak djetinjasto kak izgleda na prvi pogled)
Uči moj sin sedmaš fiziku - zakon o očuvanju energije - to je ista stvar... Mi svojim skučenim trodimenzionalnim mozgovima ne možemo spoznati veličinu svijeta. I zapravo, čemu se uopće truditi kad imamo pametnijeg posla - rješavati ono što možemo (prema načelu "misli globalno, djeluj lokalno"). Meni je oko tih filozofskih pitanja puno pomogla matematika - tamo postoji n-dimenzionalni prostor, tri dimenzije nisu sve što ima, ali su sve što svojim osjetilima možemo spoznati. A dalje... pa tko bi o tome mislio kad imamo štajaznam bezgranično puno veša za prati i peglati ili konačno mnogo gredica za okopati (banalno, ali služi svrsi).
Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.04.2014. at 09:06
Mozda novi pocetak
Odmah mi je na pamet pala pjesma D.Cesarića, čim sam pročitala prethodnu stranicu.
Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.
Svi smo bitni. Ma kako malo značili u prostranstvima vremena i prostora.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 24.04.2014. at 12:08
i tako, mi od uroka došle na vječno pitanje - tko smo, što smo, i kamo idemo
gita, meni kratki spoj u glavi izazove i gradivo matematike osnovne škole. kad se uvede pojam - beskonačno.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 24.04.2014. at 12:09
valjda meni treba jači problem, matematika mi je uvijek dobro išla :Di tako, mi od uroka došle na vječno pitanje - tko smo, što smo, i kamo idemo
gita, meni kratki spoj u glavi izazove i gradivo matematike osnovne škole. kad se uvede pojam - beskonačno.
Posljednje uređivanje od gita75 : 24.04.2014. at 12:11
Ja se bojim svemira. Za ozbiljno. Baš mi izaziva neku tjeskobu.i tako, mi od uroka došle na vječno pitanje - tko smo, što smo, i kamo idemo
gita, meni kratki spoj u glavi izazove i gradivo matematike osnovne škole. kad se uvede pojam - beskonačno.
i meni, pomisao na taj beskraj, koji ipak ima kraj
baš mi napravi neku težinu u prsima
Ajde, mislila sam da nisam normalna.
Mene je to fasciniralo negdje u višim razredima osnovne škole, kad se uči struktura atoma - to mi je ličilo na neki minijaturni Sunčev sustav - orbitale elektrona koje idu oko jezgre.
A možda to i nije tak bezveze... Ima svjetova koji su puno veći od nas i onih koji su puno manji.
Moj mlađi (obožavatelj StarWars sage) bi sad spomenuo ovo: http://img3.wikia.nocookie.net/__cb2...ceslug_swk.jpg
Za neupućene: ekipa bježi u svemirskom brodu na neki asteroid i tamo ih proguta neki svemirski crv/sljepiš/štoveć koji se zove Exogorth...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 24.04.2014. at 12:37
A meni baš suprotno...
Da mi se uputiti tim beskrajem...
joj, i meni!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
