vissnja
 |
|||
|
|
|||
vissnja
a možda je sakrila pare pa htjela da ti pronađeš, a ti ništa :-p
ahahahaha podseti me, prijateljica je imala baku koja ih je, kad je prešla osamdesetu (i već deceniju bila udovica) okupila da im nešto kaže
skupila se cela familija, nadaju se nekom nasledstvu ili da će baba bar da kaže gde krije zlato
a baba njima, posle opširnog uvoda, kaže: ja se ne bih više udavala ako nemate ništa protiv
vissnja
Nema baš veze s urocima ali u zadnje vrijeme razmišljam kako sigurno mora postojati nešto, neki naš zacrtani put, s kojeg nema teoretske šanse da skreneš jer će te se zaustaviti, pa makar se na glavu nasadio. Znači, ako nije suđeno, nije i gotovo. Zadnjih mjeseci sam se hvatala nekih stvari koje su trebale biti ostvarene, po svoj logici nije trebalo biti nikakvih problema ali dogodile su se takve gluposti, da čovjek ne povjeruje. kao da se netko zahebava samnom. I guram ko sivonja, tražim sve moguće načine da ostvarim to što sam htjela/trebala, ali uvijek mi se srpiječi neki kretenski scenarij, da neće i neće. sad se upuštam u neku stotu varijantu koja mi je sasvim slučajno, skroz igrom slučaja došla do mene, pa da vidimo jel to to pravo ili opet neki zajeb
jesi sigurna?Trina prvotno napisa
A bome..dobro zboriš. Ako mi i ovo propadne, onda ću biti primorana zvati vidovitog Milana da me spasi.
Trina baš razumijem o čemu pričaš i moje mišljenje je da čovjek treba znati stati i prihvatiti
desilo mi se u životu da sam neke za mene bitne stvari gurala preko granica izdržljivosti
dala maximum i ostvarila cilj
s druge strane, bilo je i onih situacija gdje sam išla isto tako i davala sve od sebe i nikako nije išlo bez obzira na moju volju
ja sam to protumačila kao nešto što trebam ispoštovati i prihvatiti , s nadom da i to što ne ide ima sigurno neku svoju drugu stranu medalje;
nešto dobro, što ne vidim sad ovaj tren kad bi htjela ikad bi mi pasalo ko melem na ranu
upravo tako je i bilo; tek nakon proteka nekog perioda progledam i shvatim da je ono od prije što me neizmjerno razočaralo zapravo imalo svoju svrhu
ja definitivno vjerujem u takve stvari i uvijek se sjetim jedne izreke, nemam pojma od kuda, koja kaže da ne možeš zaustavljati rijeku koja teče...
Kad vratim film unazad, vidim da se sve tako lijepo posložilo, da svaka osoba koju sam u određenom trenutku upoznala, imala svoju svrhu, da su neke od velikih pogrešaka koje sam tad napravila, imale svoj bitan razlog, da se nisu dogodile nekakve banalne situacije u jednom periodu u mom životu, ja recimo nebi bila s mojim današnjim mužem. A nebi sigurno imala četvero djece jer nisam nikad bila tip za takve stvari. Ovako s odmakom, puno godina kasnije, vidim da je sve to nekako poslagano i moralo je biti ovako kako je. Sigurna sam da netko kreira naš život, vodi nas, vuče prema pravoj stvari..e sad, jeli to Bog, anđeli, duhovi, više sila, majka priroda, kvantna fizika ili Žnjžnj..to svatko neka vjeruje u što želi.
Posljednje uređivanje od Trina : 07.05.2014. at 09:34
sjetila sam vas se prije par dana. jutro, oko pola šest, kiša jako pada i moj pas ode u nekakovo žbunje kakati. spustim kišobran i odem tražiti kakicu koja se negdje sakrila i taman kad sam odustala učinilo mi se da netko stoji iza nas. neka crna spodoba me motrila kako spremam praznu vrećicu a kad sam se okrenula nije bilo nikog.
komunalni redar
komunalni redar
Ali mamitzi je imala vrećicu, he he he... Da nije, valjda bi ju crna spodoba cimnula za rukav.
ali je nije napunila
Ali mamitzi je imala vrećicu, he he he... Da nije, valjda bi ju crna spodoba cimnula za rukav.
ko fol nije mogla naći govno
ali je nije napunila
ko fol nije mogla naći govno
Pa kako znaš da te crna spodoba motrila ako nije bilo nikog? osjećaj ili si vidjela?
I ja sam dozivila nesto slícno jednom. Usred noci me je nesto probudilo i vidila sam osobu kako stoji uz moj krevet. Bio je mrak ali se naziralo. Probudio me taj neki jaki osjecaj da me netko promatra. I usrala sam se. Nisam sanjala,bila sam budna. I vise nisam mogla zaspati od straha.
Dobra si!
Ali nije to ništ neobično... Ja sam u dobi od nekih 12-13 godina sanjala (ili nisam sanjala ???
Adaaaaj,baš sam morala gledati...vratilo me u djetinjstvo
Kolko put sam se samo znojila ispod deke i popluna,da mi slučajno ne proviri dio tijela van "zaštite" i nekaj me ne zgrabi..
A imam i ja svoju spodobu,al moja je muška.
Gledala sam ga kroz prozor sobe,stajao je ispred prozora i gleda on u nutra mene,gledam ja njega van...i onda sam se pokrila i skocenjena dočekala jutro.K tome je još i pas lajao ko lud.
Brrrrr dok se sjetim...
A nekad je kružila priča o dječici kojoj je lasica izgrizla vrat i popila krv,navodno su se naselile u krevet di su spavali.
Kak sam tek onda spavala ajme,kaj ak lasica dojde i oče me posisati?
Živjela deka,moj štit!
mama courage.....šok
Jeli itko osim mene ugledao golu pozadinuuu
kada smo kod crnih spodoba, ne znam je li netko spomenu crnu ženu iz tunela učka
http://free-zg.htnet.hr/fritz75/paranorm004.htm
Dobra si!
Ali nije to ništ neobično... Ja sam u dobi od nekih 12-13 godina sanjala (ili nisam sanjala ???
jesi se pokrila onda da ti nebude hladno
Ja mislin da se to meni dogodilo da bi odletila ravno u svijetlo na kraju tunela
Ma kakvi, bilo je ljeto i vruće ko 100 vragova... valjda sam pokušavala uteći od vrućine. I nije bio neki strašan osjećaj nego nešto posve prirodno. Jedini dojam kojeg se sjećam bio je iznenađenje, strahu ni trunke.jesi se pokrila onda da ti nebude hladno
Ja mislin da se to meni dogodilo da bi odletila ravno u svijetlo na kraju tunela
Straha i šoka iz sna sjećam se isto iz razdoblja osnovne/srednej škole. Sanjala sam da sam se probijala kroz nekakvo kukuruzište na autocestu i tam sam našla prijateljicu - mrtvu. To je bilo prije više od 30 godina... Bio mi je to šok. Ali priča ima i nastavak - žena je zaista umrla mlada, prva iz generacije, ali od bolesti. Danas si mislim kako je to čista slučajnost - ionako ćemo pod zemlju svi, prije ili kasnije.
svaki dan se vraćam kod tog grma i razmišljam što sam mogla vidjeti. mislim da je to bio netko od ranih trkača i da je otišao dok sam ja tražila drek, ali naravno da sam zaključila da je to mrtva baba iz dalmacije (koja luta po remizi, baš logično) jer sam večer prije čitala ovu temu.
baš mi je žao što se bojim jezivih stvari. npr. volim gledati horore sa starim kućama opsjednutim duhovima, ali me istovremeno strah.
U strahu i jest gušt. U strahu i tuzi, doživimo katarzu, to nas pročisti.
He he he... moja kolegica s posla tak govori svaki put kad prolazimo kraj groblja (sprovodi i slično) da se boji mrtvih.... a kaže joj kolega - bolje bi ti bilo da se bojiš živih, mrtvi ti ništ neće...
pa neupitno je da intuicija postoji, vecinu svakodnevnih izbora donosimo na osnovu intuicije, samo toga uopce nismo svjesni - tj vecinu odluka uopce ne donosimo zdravorazumski koliko god mi mislile ili htjele drukcije
nas primitivni mozak nam u tome steti LOL, tj odluke su donesene puno prije nego mi krenemo njih analizirati neokorteksom
tom nasom "manom" se vrlo manipulativno koriste marketingasi - persuazivnom komunikacijom
na intuiciju ne mislim na ono - zaboravila sam izaci iz tramvaja na svojoj stanici jer sam skrolala po fejsu, pa sam zato na sljedecoj srela starog prijatelja
to je prelijepa slucajnost
svaki drugi dan kad isto tako skrolam po fejsu i produljim do crnomerca obicno ne sretnem nikog, samo "ne biljezim"
Ove moje nisu bile strašne, čisto da vas podsjetim :D. A ni crne, zapravo. Pogledajte kako izgleda bilo koja osoba kad vam je na rubu vidnog polja, i to je to.
ja kad umrem isto planiram bit ta baba iz dalmacije i zafrkavat ekipu
vertex, ocemo skupa?
prijavljujem se za trećuja kad umrem isto planiram bit ta baba iz dalmacije i zafrkavat ekipu
vertex, ocemo skupa?
u biti, ja bih i prije nego umrem
Uopće ne znam di je taj summerin post
Oćemo, kako ne!
mene vas je unaprijed strah, još kad pomislim šta ste vas tri splićanke u stanju smisliti...brrrr...mante se moje familije!
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 05.05.2014. at 11:32
kad sam jutros kretala u šetnju s kroosom sagnula sam se da ga zavežem i učinilo mi se da netko hoda po mom dvorištu iza mene. crna baba je zaklepetala natikačama, digla sam pogle,d ugledala ju i vrisnula.
to je bio moj muž koji je požurio baciti kakicu iz wc našeg mačka da pas ju pas ne pojede kad stigne iz šetnje (kad bolje razmislim povezane su mi kakice mojih ljubimaca i nadnaravna bića, to ne znam objasniti).
e vidis, ja u to nista ne vjerujem
naravno da je sve sto smo dozivjeli u zivotu dalo svoj doprinos, ostavilo posljedice, uputilo nas na nesto drugo
naravno da sam ostala s prvim, drugim, cetvrtim momkom ne bih upoznala ovog muza i ne bih rodila ovo moje dvoje divne djece
ali bih zato mozda rodila neko drugo troje, isto tako divnih i neponovljivih
tko zna gdje bi me zivot odveo i kako bih znala koje je od toga bila prava stvar?
po tome bih mogla sjediti na kaucu i cekati da se stvari dogode jer me ionako visa sila (koja god to bila) vuce prema pravoj stvari
ja vjerujem da je zivot puuuno vise nasumican, slucajan
i nemam problem s tim, dapace, lakse mi je to prihvatiti, nego ovo sa svrhom
jer kad npr. dijete dobije tesku bolest i umre, lakse mi je vjerovati da je to bila nesreca nego planska sudbina...
X
nekad se zapitam gdje bi sad bila a sam u nekim životnim situacijama odlučila ili odreagirala drugačije.
koliko mogućih života (paralelnih svemira)....
ne mislim da je trebalo biti baš ovako kako je sada i da je to ostvarenje nekog plana-ovo je samo jedna od ogromnog broja mogućih realizacija. i baš bi rado da se mogu vratiti kakav korak u nazad i vidjeti što bi bilo kad bi bilo...ne jer bi rado promijenila svoj život, nego iz čiste radoznalosti.
Pa nebi mogla sjediti i čekati da se nešto dogodi jer se neće dogoditi ništa, malo si banalizirala sve to.
Ja sam mislila na male znakove, ljude, događaje koji te lagano usmjeravaju na nešto. istina, da nije ovako bilo bi onako. Ali neke stvari kao da je nemoguće iživiti, proći, progurati.
Ja sam sklona složiti se s tobom... ne na razini razuma (jer tu se stvari odvijaju baš tako kako je summer rekla) nego po pitanju "kozmičkog reda". I iskusila sam to puno puta. Ne zato jer svjesno iščekujem da se neke stvari dogode, nego u smislu otvorenosti za nove mogućnosti koje možda ne vidim ili ne spoznajem u trenutku kad se pojave.
Jer nisu svi skloni slušati intuiciju, nego idu kontra struje. ma ne znam, svatko neka vjeruje u što oće, ja sam kroz život imala baš filmske scenarije. Sklop milijardu slučajnosti koje su me dovele do ovog što sam sad. OK, da nije ovako, bilo bi drugačije, ali da nisam upoznala pojedince koji su mi se pojavili točno u određenom periodu života, i prozujali na kratko razdoblje, ja sigurno nebi imal ovog muža a o djeci da ne pričam. Možda bi bila neka poslovna žena s boljim frajerom, možda nebi imala djece ili bi imala jedno, dvoje..možda bi mi bilo i bolje, ko zna. Znam da ovo što imam nebi mijenjala za ništa. Bolesti i smrti neću tumačiti, to mi je preteško i nerazumljivo
E baš mi je u mislima bio jedan momak koji je malo previše išao niz struju...
Trina, riješi ovo kad budeš imala vremena: http://www.24sata.hr/psihologija/rij...og-cula-208665
Inače, ja baš ne razmišljam puno o intuiciji, ali od mladosti sam doživjela baš neke stvari koje su u ovom testu opisane. Evo primjera: bila sam na ljetovanju i osjetila onak iz čista mira da moram nazvati mamu doma, usred dopodneva - kad to inače ne bih napravila. Otišla na telefon (vrijeme radnje 1979, davno prije mobitela) a mama kaže da je moj brat baš malo prije pao s visokog tobogana na igralištu i slomio ruku!
Imala sam tada nepunih 17 godina. To je bilo prvi put da sam svjesno pomislila "zamisli ti ovo...". Našlo bi se još takvih bisera. Najbolji primjer je moj pokušaj selidbe u inozemstvo. Tako mi je to bilo fuj od želuca i užasno sam se loše osjećala (a tako je na kraju i ispalo) ali morala sam tvrdoglavo sama sebi dokazati da je moja volja jača od intuicije koja mi je govorila da to nije najpametnija odluka. Završilo je jadno. Ništ loše se nije dogodilo, ali sam se razočarala... Mogla sam si uštedjeti to vrijeme i potrošiti ga na nešto pametnije, ali valjda je tako moralo biti. Inače, moj stav o intuiciji nema veze s uvjerenjima ili razumom. To je kao da se uključuje neki prastari dio mozga (leđna moždina ili primozak) izvan domašalja svijesti koji reagira na neobjašnjive načine... Ja se uvijek pitam ne bih li trebala češće saslušati i poslušati te unutarnje impulse. A čovjek uči dok je živ... Ne kažem da su u pitanju neke natprirodne sile, ali tko zna - možda postoje neke sile koje još ne poznamo niti su opisane. Tja, i stari Grci su mislili da sve znaju, a znanost se nastavila razvijati i nakon njih (ako zanemarimo mrak srednjeg vijeka, he he he).
evo, ja riješila.
kao što bi rekao kekin, na šesto čulo gluha ko top
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 07.05.2014. at 16:54
evo, ja riješila.
kao što bi rekao kekin, na šesto čulo gluha ko top
ja sam total intuitivna po ovome
Ja mislim da je to presubjektivno da bi se razglabalo o drugim ljudima. Nitko ne zna što netko drugi osjeća u određenom trenutku i što mu je padalo napamet. Vidiš samo rezultat slijeda događaja.
A ovo što suncokret piše..mene uopće ne zanima što bi bilo da je bilo jer poznavajući sebe, bilo bi burno. Meni je trebalo ovo što sad imam da bi se ostvarila ko osoba i da bi išla u ispravnom smjeru.
I ja slično razmišljam. Što bi bilo kad bi bilo. I mislim da bi bilo burno,valjda bih se jutros probudila mamurna s rupama u pamćenju,a možda i kod staraca u stanu jer bi prokockala svo bogatstvo bivšeg muža
Te stvari o kojima govoriš, meni se dešavaju na redovitoj bazi. Najviše kroz snove. Sanjam osobu o kojoj ne razmišlajm, koju ne vidim niakko..pa je sretnem sutradan. Ili sanjam da je netko zatrudnio, pa čujem da je trudna. Prije par dana sam sanjala svog profesora, noćas je umro. Osobe koje mi uđu u snove, a budu nedefinirani, uvijek nešto o njima čujem. što ja znam što je to. Ne može biti slučajnost kad je to nešto što doživljavam čitav život.
opet skeptik u meni
ja vjerujem da intuicija postoji - ali je dozivljavam kako u jednom dijelu i peterlin pise - kao utjecaj naseg mozga na podsvjesnoj razini, mozga koji opet ima sve informacije kojima mi raspolazemo (pa cak i one kojima vise svjesno ne raspolazemo)
a i percipiramo razlicito neke stvari - dok sam bila trudna i ocito zabrinuta hoce li sve dobro proci - nikad nisam vidjala vise trudnica i vise djece s nekakvim poremecajima :/
ustvari sam samo takve vise zamjecivala
tako da ja to sebi drugacije tumacim
da sanjas nekog i nista se ne desi, zaboravit ces taj san kao nevazan
ako se ta osoba kasnije spomene i nesto joj se dogodi, zapamtit ces to kao veliku stvar
a i te natprirodne sile - velike koristi, nit brat nije slomio ruku, nit profa nije umro, zenska je trudna bila valjda i dok ju se sanjalo.... je l' cemu sluze?
Ma nijedan skeptik me ne može razuvjeriti. Nisu to snovi kojih se sjetim tek kad vidim osobu nego su upečatljivi i jasni. Zadnje vrijeme odmah ispričam mužu pa se i on uvjerio da je to sve tako. Uopće nije bitno čemu služe i služe li ičemu (nemam neke koristi od toga) ali to je činjenica, nije slučajnost. Ja to ne mogu objasniti, niti sam proučavala te stvari. Ali nešto je.
Ustvari ja čitav život znam da postoji nešto van onoga "normalnoga" i to mi je posve jasna stvar, u to nikad nisam ni posumnjala.
ovako i ja
teško mi je to verbalizirati, kako i na koji način
ali je osjećaj tu
da li je umišljen, ne znam, moguće ali iz moje perspektive je stvaran da ne može biti stvarniji
još jedna stvar kod mene - osim intuicije vezane za ljude koji su mi bliski imam i intuiciju vezanu za meni nebitne ljude, ali skroz nebitne
to se uvijek odnosi na neke nepovezane relacije sa mnom i mojim životom
npr. pomislim na službenicu iz banke i to kako joj ne stoji boja kose koju ima i žena se sljedeći tjedan ofarba u boju koju sam zamislila da joj stoji
niđe veze
pa npr. na jedan poznati par naše lijepe hrvatske, koji sutra osvane u novinama sa zapaljenim autom
a nemam s ljudima baš nikakve veze, ni ne razmišljam o njima, ne razgovaram s nikim o njima, ništa baš ništa
samo mi te bedaste misli same od sebe prostruje glavom, ko grom iz vedra neba
sad sam navela dvije sitnice, ali takvih gluposti ima hrpu, nije mi više ni smiješno
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
