Trina baš razumijem o čemu pričaš i moje mišljenje je da čovjek treba znati stati i prihvatiti
desilo mi se u životu da sam neke za mene bitne stvari gurala preko granica izdržljivosti
dala maximum i ostvarila cilj
s druge strane, bilo je i onih situacija gdje sam išla isto tako i davala sve od sebe i nikako nije išlo bez obzira na moju volju
ja sam to protumačila kao nešto što trebam ispoštovati i prihvatiti , s nadom da i to što ne ide ima sigurno neku svoju drugu stranu medalje;
nešto dobro, što ne vidim sad ovaj tren kad bi htjela ikad bi mi pasalo ko melem na ranu
upravo tako je i bilo; tek nakon proteka nekog perioda progledam i shvatim da je ono od prije što me neizmjerno razočaralo zapravo imalo svoju svrhu
ja definitivno vjerujem u takve stvari i uvijek se sjetim jedne izreke, nemam pojma od kuda, koja kaže da ne možeš zaustavljati rijeku koja teče...