ljudi uvijek traze neke pojacivace dozivljaja, bilo radosti, bilo tragedija
nikad nije dovoljno da se nesto samo dogodilo, nije dovoljno da je netko umro, treba se dodati da je on bas prije toga sjeo na drugo sjedalo, da je njena kcer bas troga dana slavila rodjendan, da je baka umrla istog dana, treba tragediju pojacati, sama po sebi nije dovoljna. veselje isto tako.

tesko je valjda prihvatiti da najveca ljepota zivljenja u slucajnosti
slucajno sam se rodila i slucajno zivim, slucajno cu umrijeti
zbrajajuci slucajnosti necemo otkriti nikakva pravila, samo trosimo vbrijeme koje nam je slucajno dano za slucajne zivote

valjda je nama nevjernicima lakse to prihvatiti (i teze zivjeti s tim uvidom)